Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Channel Zero, Ljubljana
Datum koncerta: 16.02.2014
Ako nešto ne podnosim, onda su to nedjeljni koncerti, razlog je naravno ponedjeljak koji slijedi. Ali ako nedjeljnu večernju misu priređuju njujorški kraljevi death metala Immolation, onda nije važno što slijedi sljedeći dan. Immolation su nas posljednji put posjetili prije tri godine, a ovaj put su nas u kraljevstvo zavjere pozvali s još uvijek aktualnim pločom Kingdom of Conspiracy. A budući da su Immolation death metal bend kojem se po koncertnom statusu približavaju samo sugrađani Suffocation, na poziv se jednostavno moraš odazvati.
Već prije koncerta naslućivalo se da ćemo pred glavnim akterom večeri opet patiti i stvarno, već prvi na redu, bugarski Eufobia, bili su živa dosada. Četvorka iz Sofije trebala bi svirati death metal i tom žanru slično su stvarno zvučali, ali u svojoj glazbi spajaju samo njegove najgore trenutke. Generični rifovi, generičan vokal, generične solaže i generični bubnjevi. Da, kod Eufobije nema baš ničega što bi se isticalo i to je također razlog zašto nas je pod pozornicom tu pjesmu, dvije stajalo najviše nekih pet. Fino je bilo čuti i bend iz Bugarske, koja ne slovi kao najmetalskija država, ali s obzirom na čuveno me ništa ne zanima što ta država u metalskom smislu još ima ponuditi.
Iako je trebalo ići na bolje, s idućim nastupajućima išlo je još na gore. Francuska postava Sweetest Devilry poslužila je još lošije zvučeći kvazi death metal, koji je u prvom redu bio obojen moderno, žabari su pak zvučali kao nešto malo agresivniji Children of Bodom bez klavijatura. Ako je instrumentalna slika postave na trenutke možda još pokazala kakvu iskricu slušljivog, sve je uništio i potlačio očajan vokal, koji je bio dosadan i jednoličan kao prijenos sjednice iz državnog sabora. Pa se među njima uz »bušizme« Pukšića i slične možeš barem narezati. Oba benda mogla su svoje financije umjesto u ovu turneju radije usmjeriti u neki »101« tečaj kako se radi dobra glazba.
Na bolje se napokon ipak okrenulo s trećim nastupajućima, kultnom čikaškom death metal postavom Broken Hope, koja se pretprošle godine nakon deset godina vegetiranja probudila iz umirovljeničke kome, a lani izdala snažan come back album Omen of Disease. Broken Hope smatraju se jednima od utemeljitelja tzv. slam death metala i doživjeli smo pravi udarac klasičnog, »old-school«, brutalnog death metala. Iako im zvuk nije išao baš najbolje na ruku, čikaški brutalci nisu se dali smesti, iz sebe su istisnuli stvarno dobar i živ nastup, probudili su i publiku, koju su prva dva bedna uspavala kao prijenos nedjeljne mise. Pozornost je na pozornici na sebe usmjerio ponajprije nabijeni i bradati vokalist Damien Leski (Gorgasm), koji je brinuo za ultra dubok krulež, a svoje je dodao i energični basist, koji bi svoje mjesto s obzirom na svoju predstavu lako našao i u kakvom hc bendu. Unatoč super nastupu, koji je poslužio i s nekoliko klasika s albuma iz prvog razdoblja skupine, Broken Hope su prema kraju ipak postajali već pomalo jednolični i ponavljajući, u prvom redu ponajprije zbog prilično monotonih rifova i dosadnih, u standarde posve ukalupljenih gitarskih solaža.
No Broken Hope su u konačnici bili samo uvod u slatki kraj s onima koje se doista čekalo! Njujorški kraljevi death metala Immolation doduše su relativna stalnica naših pozornica, ali budući da »Yonkersi« baš svaki put pozornicu razvale fenomenalnim koncertom, uvijek ih se veselimo kao da je riječ o njihovu prvom posjetu našoj zemljici. Ni ovaj put nije bilo drukčije, kad su se ugasila svjetla, iako malobrojna publika nagurala se posve pod pozornicu i pozdravila kraljeve kako se i dolikuje. Immolation su nas prilikom svog posljednjeg posjeta uništili albumom Majesty And Decay, a ovaj put predstavljali su i svoje svježe truplo, Kingdom of Conspiracy. Legendarna postava već je u prvoj sekundi nagovijestila zašto imaju krvavo zasluženi status koncertnih velikana – pozornicu si posve podrede, predvođeni gorostasnim zapovjednikom Rossom Dolanom, jednim od boljih frontmena death metala, koji lako uspostavlja doista autentičan kontakt s publikom, a istodobno svoje vokale vuče ravno iz demonskih usta pakla. Tu je naravno i ljudski stroj, bubnjar Steve Shalaty i bog death metal gitare Robert »Bob« Vigna, čije sijeckanje gitarom po zraku je barem toliko legendarno koliko i dijabolični, masivni rifovi koji ti uši prebijaju poput deset tona teškog hidrauličnog čekića. Bogovi death metala najviše su pozornosti doista posvetili aktualnoj ploči, ali su istodobno temeljito prozračili setlistu i otresli je čak i standardnih himni poput No Jesus No Beast te tako napravili mjesta za slađe poput Despondent Souls, Lost Passion, Of Martyrs And Men, a sjetili su se čak i fenomenalnog EP-a Providence. Iako bi Immolation zaslužili svirati pred većom publikom, nisu se dali smesti i dali su sve od sebe, ne samo vrhunsku predstavu, nego i sjajnu komunikaciju s publikom, koja bendu nije ostala dužna. Doista jedina loša strana koncerta Immolation bio je loš zvuk, koji je gotovo posve zagušio blasfemične gitarske linije. »Whiplash« se još dobro ohladio nije, ali već jedva čekamo da dođe taj srpanj i Metaldays. Naježim se kad pomislim na Immolation pod otvorenim nebom i krošnjama drveća malene pozornice. A Glorious Epoch!
Setlista
IMMOLATION:
1. Kingdom of Conspiracy
2. Majesty And Decay
3. What They Bring
4. A Spectacle of Lies
5. Lost Passion
6. God Complex
7. Providence
8. Of Martyrs And Men
9. Bound to Order
10. A Glorious Epoch
11. Hate’s Plague
12. Those Left Behind
13. Indoctrinate
14. Nailed To Gold
15. Challenge the Storm
16. All That Awaits Us
17. Despondent Souls
Galerija slika
