Lokacija: Zagreb / Green Gold Club / Hrvatska
Datum: 11.05.2015
Jedan od najvećih i najcjenjenijih svjetskih bubnjara Simon Phillips doživljava pravi autorski procvat. Nakon što se 2012. oprostio od velikana art rocka Toto, ponovno je oživio svoj glazbeni projekt Protocol. Već prije dvije godine tako je prokrstario Europom s povratničkim albumom »Protocol II«, a nakon dvije godine slavni je bubnjar s uigranom ekipom vrhunskih glazbenika sastavio i treće poglavlje projekta te ga smisleno i znakovito nazvao »Protocol III«.
Turneja nazvana »Second Orbit« tek je »okrznula« Sloveniju, a najbliže postaje Simona Phillipsa i družine bile su u austrijskom Grazu i hrvatskom Zagrebu. Potonji se ovaj put pokazao kao mnogo zgodnije odredište našeg posjeta, već zbog nižih putnih troškova. Green Gold Club u Zagrebu smješten je u dijelu grada punom otmjenih poslovnih zgrada i hotela. Osjećaj je bio prilično neobičan kad bi ušao u zgradu, jer su te do koncertnog prostora vodile pokretne stepenice. Čovjek bi u tren oka pogrešno pomislio da je greškom skrenuo u ljubljanski City Park.
Simon Phillips (bubnjevi), Steve Weingart (klavijature), Andy Timmons (gitara) i Ernst Tibbs (bas-gitara) započeli su koncert oko pola deset navečer. Prostor je bio taman akurat da u svoje okrilje primi četrdesetak…
Ispravak: prostor je bio taman akurat da primi oko 400 ljubitelja jazz rock fuzije, ali i progresivnog rocka, koji su lijepo popunili dvoranu.
Dečki su odsvirali cijeli novi album »Protocol III«, a Simon Phillips je po ustaljenom običaju u tri navrata istupio na rub pozornice i razveselio publiku nekoliko anegdota i zabavnih priča iz svoje bogate glazbene karijere. Naravno, i ovaj ga je put pratio prirođeni britanski smisao za crni humor.
Svira se božanski. Bez riječi. Zapanjujuća briljantnost. Nevjerojatna preciznost, osjećaj, profinjenost i prije svega iskustvo. Element spontanosti i iznenađenja, dakle implementacija neočekivanog, blistao je u punom sjaju. Galerija beskrajnih jazzističkih varijacija izuzetnog soliranja od kojeg ti staje dah. Opuštenost i ležernost. Kvartet je neizmjerno uživao i izvrsno se osjećao. Neke iznimno teške forme izvodili su s perjanom lakoćom. Publika pak, naravno, u ekstazi i s punokrvnim uzvratnim pljeskom. Cijelo vrijeme. Odlična energija i zapravo osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti koji se polako useljavao u slušatelja, da si naprosto došao na onu vrstu koncerta koja ti može ponuditi najviše što može. I to za smiješno nisku cijenu ulaznice.
Sva četvorica glazbenika vrhunski su. Izuzetni su u svojoj svestranosti, u zvuku koji prati i gradi njihovu pojavu na pozornici te u izvedbi postavlja njegov instrument na posebno mjesto cjelokupne slike. Mjesto koje je esencijalno za opstanak Protocol II. Na trenutak je djelovalo kao da su instrumenti doslovno prirasli uz članove kvarteta Protocol II. Pogonski kotač izuzetne pozitivne energije i vibracija na koncertnom prostoru bio je dar zafrkantske luciditeta koji prati sve četiri glazbene estete. Tijekom nastupa dugog debelih dva sata taj nije ni načas popustio. Cijelo vrijeme promatraju jedan drugoga. Neprestano. Pritom izvlače mnoštvo grimasa i njima namjerno zadirkuju jedan drugoga te se čak pokušavaju dekoncentrirati. Nevjerojatno koliko su opuštenosti i zabave ti četvorica dečki, usprkos svim zahtjevnim zadacima za uho i oko, sposobni stvoriti tijekom svog showa.
Za vrhunac ove više nego briljantne dvosatne predstave možemo uzeti točku u kojoj je Phillips od publike isprva zahtijevao apsolutnu tišinu. Prišao je gotovo do ruba pozornice i počeo udarati bubnjarskim palicama po podu. Polako se kretao prema svojim bubnjevima na desnoj strani pozornice i pritom tijekom udaranja iskorištavao baš svaki predmet na pozornici koji mu je bio pri ruci i blizini. Tako je polako stigao do svojih bubnjeva, koje je u maniri udaraljkaša temeljito »protrkljao«, polako se probio do stolca i u velikom finalu isporučio još jedan izvanredni bubnjarski solo, kroz koji se kvartet u nastavku posljednji put potpuno razmahao u pozorničkoj igri. U obaveznom bisu dečki su odsvirali još dvije skladbe s prethodnog albuma »Protocol II«, i to Moments of Fortune te Wildfire.
I ovaj koncert Simona Phillipsa i njegovih Protocol prošao je kao tren oka. Naprosto se na pozornici u tren dogodi toliko stvari istodobno, koje zaokupe svakog glazbenog konzumenta u punom iznosu, da te glazba samo vodi, vodi i vodi. Vodi u svoj jedinstveni svijet magije. Jedinstveni glazbeni jezik genijalnog i jedinstvenog bubnjarskog čarobnjaka Simona Phillipsa i njegovih triju briljantnih suradnika. U Zagrebu smo dakle te večeri odsanjali sve najslađe snove iskonske magije koju ti može isporučiti iskustvo jazzrockovske fuzije. Nadajmo se da će se majstor Phillips s ekipom opet uskoro zadržati u blizini naših krajeva, jer su njegove predstave vrsta glazbene pustolovine kojom se ne možeš i ne možeš zasititi i zamoriti. Iskustvo glazbene savršenosti.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
