Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Kino Šiška, Ljubljana
Datum koncerta: 06.11.2015
Ovaj vikend su nekim čudnim slučajem Kino Šišku potpuno okupirale norveške snage. Ne, nisu nas napali trolovi, losi, jeleni i ribari, ni black metalci (ovaj put), a srećom ni visoke cijene. Ne, ponovno nas je nakon godinu i pol posjetila norveška sovica Kvelertak, a samo dan nakon njihova posjeta na istom mjestu i norveški blackjazz posebnjaci Shining. No prije toga su sa svojim prljavim i zaraznim rock ‘n’ rollom za vratove bez milosti stisnuli Kvelertak.
Skupine koja bi se žanrovski izrazito poklapala s Kvelertak kod nas baš i nema, no izbor predgrupa ipak je bio vrlo zadovoljavajući, jer su za pošteno zagrijavanje pobrinuli već prvi nastupajući, HC borci iz Železnika, TriFor60. U dobrih pola sata dečki su iz rukava istresli sirov i grub HC začinjen punkom, crustom i metalskim elementima te izvornim, kritičnim tekstovima na slovenskom. Oni su iz Janijeva grla bljuvali poput vulkana čija je namjera spaliti sve što je krivo s državom: podivljale bankare, izopačene političare, nesposobne ljude na položajima, represivne organe i opsjednutost društvenim mrežama. TriFor60 svoje poruke prenose kroz ljutit vokal, brze i jurišne gitare te trgajući i nabrijani bubanj, a zahvaljujući odličnom zvuku ultra razjaren nastup s F.O.A.D. stavom prema svemu što je krivo s modernim društvom ispao je još bolje nego inače.
Nakon oštre i angažirane društvene kritike za opuštenije nastavak pobrinuo se ljubljanski stoner trojac Jegulja, koji je priredio najveću zvučnu masnoću večeri. Uši je ispunilo kao da si glavu zabio u kantu električnih jegulja: dinamično i raznoliko prepletanje gitarskih linija, masni rifovi i glasan te šarolik bubanj. Instrumentalni trio klasičnu stoner rifažu vješto prekida i dopunjuje Kozlovim solažama, koje su jednom psihodelične, drugi put shredderski razjurene ili klasično rockerske. Basa dečki nemaju, a uopće se ne osjeti da ga nema, jer dvije gitare stvaraju više nego zadovoljavajuću dubinu, a oduševila je i scenska spontanost benda, koja često dovodi do neplaniranih jamova.
U pola jedanaest, uz oduševljenje publike koja nije bila tako brojna kao prošle godine u Gala hali, Ljubljanu su ponovno pozdravili epski rifovi himničnog Åpenbaring i podivljali frontmen Erland Hjelvik, opet sa sovom, simbolom benda, na glavi. Upravo je Hjelvik opet bio središnja ikona koja je uvjerila sirovom izvedbom i brojnim »Ugh!« poklicima. Kvelertak su Ljubljanu posjetili na slobodan dan svoje turneje sa Slayer i Anthrax, a bend je ponovno potvrdio vrhunsku koncertnu formu i činjenicu da je naprosto riječ o jednom od najboljih live bendova trenutno. Norvežani su poznati po potentnoj mješavini hard rocka, heavy metala, punka i povremenih black metal elemenata i ni ovaj put se ta mješavina nije zapalila ništa slabije od krijesa polivenog benzinom. I baš kao što su zapaljive njihove pjesme, takvi su na pozornici i članovi benda, koji ni na trenutak ne miruju. Erlanda je pozornica ionako puna cijelo vrijeme, lice mu praktički svakog trenutka prekriva čupa, a i gitarski trojac, basist i bubnjar divljaju baš svaki tren koncerta. Iako Erland pjeva isključivo na norveškom i našim ušima je većinom posve nerazumljiv, cijela stvar je toliko zarazna i uživo toliko uvjerljiva da norveške tekstove cijelo vrijeme, ako ništa drugo, barem mrmljaš. Kvelertak su u dobrih sat i pol odsvirali oba albuma gotovo u cijelosti, kraljevali su rušilački hitovi poput Bruane Brenn, Mjød i Kvelertak, odsvirali su i nekoliko novih pjesama. Bomba, i jedva čekamo novi album, koji izlazi sljedeće godine, a ako sam već počeo s norveškim stereotipima, neka završim i s norveškim vicem. Kako se zove norveška prostitutka? Fjord Escort.
Galerija slika
