Poljske progresivne rockere Riverside nije potrebno posebno predstavljati. Grupa je od svog osnutka 2001. izdala sedam albuma, a svaki pokazuje Riverside kao nešto posebno. Naravno, grupa ima svoj prepoznatljiv stil, ali na svakom izdanju još uvijek ima iznenađenja.
Godina 2016. bila je za grupu iznimno tragična, kad je preminuo gitarist Piotr Grudziński, što je značilo skori kraj grupe. No nakon ozbiljnog promišljanja Riverside su ipak odlučili nastaviti. Grudzińskom odaju počast na svakom koncertu. Što je značio gubitak njega, Riverside su opisali na najnovijem albumu Wasteland (recenzija OVDJE).
Grupa je sada u završnom dijelu turnejskog ciklusa za album Wasteland. Mariusz Duda, basist i vokalist grupe, unatoč prenatrpanom rasporedu uspio je odvojiti malo vremena i odgovoriti na nekoliko pitanja. Grupa je naime na turneji i vraća se i u Ljubljanu, i to u utorak, 3. ožujka.
Rockline: Pozdrav, pred vama je nova turneja. Posjetit ćete nekoliko gradova u srednjoj i istočnoj Europi, u kojima ste već svirali u sklopu promocije ovog albuma. Može li se u repertoaru očekivati kakvo iznenađenje?
Mariusz Duda: Na turneji uvijek želimo probati nešto novo. Podloga će biti ista, ali će se tu i tamo definitivno moći čuti kakvo iznenađenje.
Rockline: U sklopu turnejskog ciklusa za album Wasteland posjetili ste mnogo mjesta, među njima i mjesta u kojima još niste svirali. Je li neko mjesto na vas ostavilo poseban dojam?
MD: Naša prva turneja po SAD-u bila je baš kul. I puna zanimljivih izleta. Imali smo priliku vidjeti Veliki kanjon i Golden Gate. Dakle, puno lijepih uspomena i fotografija.
Rockline: Ako usporedite turnejski ciklus albuma Wasteland s prethodnim turnejama, čini li ti se da baza obožavatelja raste?
MD: Definitivno. Privlačimo sve više ljudi. A većina ih je mlada. Ne znam, možda su naši originalni obožavatelji već prestari za nas. (smijeh)
Rockline: Kad završite s Wasteland turnejom, kakvi su planovi za grupu? Nedavno si spomenuo da ćeš započeti novi solo projekt, koji će se razlikovati od projekta Lunatic Soul. S obzirom na to da mnogi Riverside obožavatelji prate i Lunatic Soul, koje ćeš horizonte istražiti s novim projektom?
MD: Nakon turneje definitivno ćemo se usmjeriti na stvaranje novog Riverside albuma. Prije toga ću izdati novi Lunatic Soul album, na kojem radim već otprilike godinu dana. A u međuvremenu sam već najavio da ću izdati solo skladbe. Prva će biti otkrivena sredinom ožujka. To će biti početak posebnog ciklusa koji nazivam “podkožne skladbe” – stil pjevača/tekstopisca.
Rockline: Porazgovarajmo još malo o aktualnom albumu Wasteland, s kojim ste se vratili u udarniji stil. Kako tumačiš taj prirodni napredak?
MD: Smatram da je “Wasteland” most između starih i novih Riverside. Neka vrsta prijelaznog albuma. Pomaže razumjeti što zapravo jesmo i koji je najvažniji element naše glazbe – emocije. I tu je naša emocionalna strana naglašena kao nikad prije. Naravno, to je povezano i s tekstovima koji se odnose na našeg preminulog prijatelja.
Rockline: Tematika tekstova govori o postapokalipsi. Postoji mnogo knjiga i filmova u kojima se radnja odvija u postapokaliptičnom svijetu. Možeš li otkriti nekoliko naslova koji su te nadahnuli za tekstove albuma?
MD: “Cesta” Cormaca McCarthyja, na primjer, ali prije svega “Wasteland” govori o mojim iskustvima nakon gubitka. A odražava i strahove koje svi imamo s obzirom na situaciju u svijetu. “Pobješnjeli Max” i postapokaliptične knjige poput su grafičkog dizajna kutije. Unutra pak govori o našim životima danas. O našoj privatnoj pustinji.
Rockline: Razmišljate li već o novom
albumu? Kamo mislite da će vas odvesti sljedeće izdanje?
MD: Definitivno počinjemo stvarati nove skladbe nakon završetka Wasteland turneje, na kojoj smo trenutno. Plan je da album bude izdan 2021. Najveće nadahnuće za nas je naš repertoar na Wasteland turneji te interakcije s obožavateljima.
Rockline: Progresivna rock scena danas je prilično velika. Riverside
predstavljate jednog od važnih predstavnika. Mišljenja o sceni su različita,
neki kažu da se još razvija, drugi da stagnira. Što ti misliš o tome?
MD: Za mene je ista kao uvijek. Prilično prosječna (smijeh). Naravno, neki koncerti Rogera Watersa, koji svira po stadionima, za mene baš i ne predstavljaju “progresivnu scenu”. Nepošteno je što ga se svrstava u istu kategoriju s ostalim prog glazbenicima. Dakle, prog scena bez tih dinosaura prilično je ista. Ako smo iskreni – žanr je niša. Osim ako u statistiku ne uključimo posjećenost koncerata grupe koja izda album svakih 13 godina – to je onda druga priča.
Rockline: Može li te danas neka grupa oduševiti svojom inovativnošću i jedinstvenošću toliko da je počneš slušati?
MD: Živimo u vremenu retromanije. Ako govorim o rocku – zadnji inovativni rock bend za mene bili su The White Stripes. U zadnjem desetljeću bila je poplava hip hopa, što nije moja šalica kave. Moram priznati da razumijem taj fenomen Billie Eilish – svježe je, a i izvanredno dobro promovirano. Žalosno je da danas vrijede samo novac i dobre veze. Ako imaš novac i dobre veze, možeš napraviti sve i promovirati bilo koga kao najinovativnijeg glazbenika na svijetu. Srećom, postoje iznimke. To se vidi u lojalnosti obožavatelja. I mi kao grupa to nastojimo postići.
Rockline: Grupe danas žele doseći veću publiku različitim pristupima. Jedan od njih su i nastupi na velikim festivalima. Budući da i vi svirate po festivalima, što vam je draže, festivalski ili klupski nastupi?
MD: Nažalost, budući da smo manje-više sami za sebe i nismo pod okriljem neke popularne koncertne agencije, teško nam je svirati na većim festivalima. Manji klubovi su super, kontakt s obožavateljima je nezamjenjiv. Ali festivali su izazov. Svirati pred drugačijom publikom doista je izazovno i uzbudljivo.
