Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Dragonforce
Izdavač: Roadrunner Records
Izdanje: 2008
Trajanje: 58:16
Ocjena: 4/5
Ponekad je razvoj pojedinih bendova baš zanimljiv. “Ultra Beatdown” je četvrti studijski album najbržeg benda na ovom planetu, koji još uopće može fizički svirati koristeći kosti i mišiće. S obzirom na to da su DragonForce Britanci, baš je lijepo naletjeti na bend iz područja koje je dugo negiralo ponovnu ekspanziju power metala i revitalizaciju staroškolskih melodičnih oblika sviranja heavy metala. Naravno, faktor koji je prevagnuo u korist vrijednosti svake investicije jest potencijalna tržišna šokantnost koju DragonForce mogu postići, usprkos svoj generičnosti, sviranjem iz petnih žila i što je brže moguće.
S obzirom na ekstremno tresenje mora nota i tonaliteta u melodijama, pojedine pjesme zapravo se ni ne mogu uspoređivati, jer zvuče užasno slično. Generičnost dakle u cijelom svom sjaju. Međutim, prekrivena je spomenutim agresivno brzim sviranjem, koje je utkano u okosnice skladbi tako da slušatelja neprestano oduševljava. Taj se element ovaj put pokazao iznimno uspjelim. Zašto?
Razvoj u tom smjeru nagoviješten je albumom “Inhuman Rampage”, no taj je album djelovao dvosjekllo. DragonForce su na njemu izgubili mliječne zube, istresli svu svoju snagu u želji da se dokažu, ali ostvarili i zametke koji bi ih u budućnosti mogli odvesti i “nizbrdo”. Iako je u osnovi bio odlična polazišna točka za zrelu nadgradnju, istovremeno je djelovao poprilično nepovezano i u tom elementu je slušatelja zapravo mogao potpuno zbuniti. Zato je postojala opasnost da će DragonForce u neinventivnosti i generičnoj samoparodiji potopiti sami sebe novim albumom. “Ultra Beatdown” je pak dokaz da su dečki spretno iskoristili “Inhuman Rampage” kako bi iz njega iscijedili najbolje.
Skladbe na “Ultra Beatdown” izbrušene su u smislene cjeline koje odbacuju svaku crnu misao da iza instrumenata sjedi čopor pavijana koji su se u studiju, dok su snimali album, nadimili “cracka”. Skladbe novog albuma djeluju kompaktno i zaokruženo. Dečki su divljanje gitarskih i klavijaturskih solaža potpuno ukrotili i neutralizirali unutar mini epskih suita, koje takvu oznaku zaslužuju zbog duljine od 7 do 8 minuta. Trik leži u ultra melodičnosti koja se motivski silno ukusno nadopunjuje i u kojoj ekstremna brzina, koju dečki razvijaju kroz izvedbu, djeluje kao potrebna atmosferska dopuna koja slušatelja istovremeno pozitivno zapanji i šokira. Dakle, DragonForce su se uspješno riješili elementa “nametljivosti i naporosti”, kojem bi pristup sviranja iz petnih žila, uz tek malo manje “samokontrole” pri brušenju konačnog izgleda skladbi, vrlo brzo i s lakoćom podlegao.
Bend servira odličan preplet svih gradivnih elemenata u sočnu smjesu zapisanu klasičnim simfonijskim aranžmanom, motivski razigranih, ali sveudilj kompaktnih skladbi koje imaju glavu i rep. To je dakle nešto što su djelomično razvijali bendovi poput Symphony X, Blind Guardian ili Rhapsody Of Fire, a danas je nekako baš DragonForce uspjelo u ekstremu dotjerati do krajnjih fizičkih granica.
“Ultra Beatdown” može se pohvaliti vrlo uravnoteženom i kontroliranom produkcijom. Vokal je usprkos dominaciji gitarskog sviranja i dalje zadržao ulogu autoritativnog zapovjednika koji čistim melodičnim pristupom širokog raspona i potrebne eksplozivnosti spretno kroti nezadrživo “bljuvanje” gitarske vatre. Mjestimice su gitarske solaže tako stanjenog zvuka da djeluju kao da su provedene kroz efekte sintisajzera, što nije istina. Zanimljivo je i neprestano ukrašavanje solaža tremolom, s nepopravljivim zvučnim efektom “njištanja konja”.
DragonForce su novim albumom napravili korak koji ih je doveo na višu razvojnu stepenicu. Odlično je preuzeo zametke prethodnog albuma i poslužio visoku smislenost inače kompleksnijeg DragonForce skladanja. Riječ je o vrlo vjerojatnom kreativnom klimaksu koji je majstorski sažeo agresivan pristup plasiranja brzine izvedbe samim aranžiranjem, kojim su DragonForce ponudili iznimno slušljiv, visoko melodičan, brzo osvojiv album. Kao takav bit će masovno dostupan svakom uhu. Općenito je to album koji čuva smislenost zadanih aranžmana i zbog bistre implementacije postizanja ekstremnih brzina u ručnim vještinama slušatelja neprestano oduševljava i zabavlja.
No ipak imajte u glavi uključen sigurnosni osigurač. Budući da je ovo album izgrađen na trivijalnim generičnim polugama, znajte da je silno predvidljiv i da ga se brzo “najedeš”. Zbog ekstremnog sviranja, zapisanog po školskim pravilima, nedostaje mu tragičnog ozračja i u izražavanju emocija potpuno je kastriran. DragonForce njime naprosto dokazuju da su pozitivno nastrojeni dečki kojima u životu nikada nije učinjena nepravda i koji su odrastali u sigurnom i lijepom djetinjstvu u naručju svojih majki. S te strane su nažalost umjetnički duboko ograničeni, jer se za određene stvari u životu nikad nisu morali boriti i jednostavno su sretno pale s neba. Zato u zraku lebdi opravdan strah da je zenit benda s “Ultra Beatdown” dosegnut i da će se DragonForce na sljedećim albumima samo ponavljati. Čak i biti “brz koliko god možeš” u izvedbi slušanju jednom postane dosadno.
Postava
ZP Theart – vokal
Herman Li – gitara, prateći vokal
Sam Totman – gitara, prateći vokal
Vadim Pruzhanov – klavijature, klavir, theremin, Kaoss pad, prateći vokal
Frédéric Leclercq – bas gitara, prateći vokal
Dave Mackintosh – bubnjevi, prateći vokal
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Clive Nolan – klavijature, prateći vokal
Produkcija
Karl Groom, Sam Totman & Herman Lee
Popis skladbi
1. Heroes of Our Time (7:13)
2. The Fire Still Burns (7:50)
3. Reasons to Live (6:25)
4. Heartbreak Armageddon (7:40)
5. The Last Journey Home (8:12)
6. A Flame For Freedom (5:20)
7. Inside The Winter Storm (8:11)
8. The Warrior Inside (7:14)
