Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Premiata Forneria Marconi (PFM)
Izdavač: Aereostella
Izdanje: 2014
Trajanje: 36:59
Ocjena: 4.5/5
30. i 31. svibnja 2014. titani talijanskog simfonijskog progresivnog rocka Premiata Forneria Marconi (skraćeno PFM) odradili su dva ambiciozna koncerta u tokijskim dvoranama Dome City Hall i Shibuya Duo Music Exchange, gdje su pred fanatičnim japanskim štovateljima u cijelosti odsvirali svoje najpopularnije albume iz prve polovice sedamdesetih prošlog stoljeća. 31. svibnja 2014. izveli su, među ostalim, i koncertnu verziju klasičnog albuma »L’ Isola Di Niente« (1974), koji je, osim jedne pjesme na engleskom, sadržavao tekstove na talijanskom, a poznat je i po tome što im se na njemu pridružio dugogodišnji basist Jan Patrick Djivas. Djivas, koji je uz originalnog bubnjara/pjevača Franza Di Cioccia danas još jedini preostali član klasične PFM postave (originalni gitarist/pjevač Franco Mussida nedavno se odlučio oprostiti), u bend je donio nešto jazzičnije utjecaje, što se osjetilo na većini skladbi s »L’ Isola Di Niente«, pa se album posve opravdano ubraja među vrhunce PFM-ove diskografije.
Bendu je pri oživljavanju standarda s »L’ Isola Di Niente« pomogao i domaći, japanski pjevački zbor, koji se odlično pokazao u dramatičnom uvodu naslovne skladbe. Većinu vokala opet je otpjevao bubnjar Di Cioccio, dok je nekoliko minuta pred mikrofon došao i gitarist Mussida, koji je od njih dvojice zacijelo slabiji pjevač, što, međutim, nadoknađuje briljantnim sviranjem električne i akustične gitare. Dobro prolazi i jedina skladba s engleskim tekstom, »Is My Face On Straight«, za koju je davno svoju poeziju dao Peter Sinfield (ex-King Crimson) i koju dodatno začini razigrana harmonika, iako su im najjača ostvarenja oduvijek ona s talijanskim tekstovima/vokalima.
Među vrhunce snimke ubrajaju se pozitivistički simfoprog marš »La Luna Nuova« i epska poslastica s elementima jazz fusiona »Via Lumiere (Have Your Cake And Beat It)«, dok pomalo zaslađena ljubavna balada »Dolcissima Maria« potvrđuje da su PFM oduvijek, makar u manjim dozama, imali dobar smisao i za pop senzibilnost. Konačni rezultat iznimno marljivog i strastvenog koncertnog oživljavanja skladbi s ‘L’ Isola Di Niente« izvrstan je koncertni album »Un’ Isola«, na kojem se legendama talijanske prog scene s tehničke i ambijentalne strane ne može zamjeriti baš ništa, iako i za njih godine zapravo nemilosrdno teku dalje.
»Un’ Isola« i uživo zvuči jednako dobro kao što je prije četrdeset godina zvučao originalni album »L’ Isola Di Niente«, a PFM pritom više nego uspješno dokazuju da im pri oživljavanju starog materijala nije ni najmanje ‘zahrđalo’ znanje. To je još jedno u nizu koncertnih izdanja s oba tokijska nastupa, koje će najviše razveseliti sve dugogodišnje štovatelje, dok je svima onima koji bend tek otkrivaju i dalje najbolje da posegnu za originalnim, studijskim verzijama, kad su u bendu još bili kultni klavijaturist/pjevač Flavio Premoli i flautist/violinist Mauro Pagani. Do sada su u nizu koncertnih verzija njihovih studijskih klasika, uz »Un’ Isola«, izašli još »A Ghost« (nanovo odsvirani album »Photos Of Ghosts«), »Un Amico« (nanovo odsvirani »Per Un Amico«), »Un Minuto« (nanovo odsvirani »Storia Di Un Minuto«) te »The World« (nanovo odsvirani (»The World Became the World)«.
Postava
Franz Di Cioccio – glavni vokal, bubnjevi
Franco Mussida – gitara, vokal
Patrick Djivas – bas gitara, flauta
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Alessandro Scaglioni – klavijature
Roberto Gualdi – bubnjevi, udaraljke
Eduardo De Angelis – violina, klavijature
Produkcija
Premiata Forneria Marconi
Popis skladbi
1. L’isola di niente (11:15)
2. Is My Face On Straight (6:20)
3. La luna nuova (7:50)
4. Dolcissima Maria (4:08)
5. Via Lumiere (Have Your Cake And Beat It) (7:24)
