Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Zappa, Frank
Izdavač: Rykodisc Records
Izlazak: 1969
Ocjena: 5/5
“Uncle Meat” predstavlja vrhunac Frankovih satirično avangardnih eksperimenata s prvom inkarnacijom njegove prateće postave The Mothers Of Invention, koju je raspustio tek nekoliko mjeseci nakon izlaska ovog albuma. Većina stvari koje se nalaze na albumu nastala je za dugo odgađani istoimeni film pod palicom Franka i njegovih The Mothers Of Invention, koji je zbog financijskih problema izašao kasnije nego što je prvotno planirano. Film “Uncle Meat” službeno je izašao i odmah otišao na video tek 1987. godine. Kako i priliči gospodinu Francescu, čija maštovitost i bizaran humor nisu poznavali granice, riječ je o prilično bizarnom uratku u kojem glavne uloge imaju članovi The Mothers Of Invention i njihovi znanci. Budući da film zasad još nisam stigao pogledati, o njegovu sadržaju ne mogu izvještavati ništa više.
“Uncle Meat” je i svojevrsni kvazikonceptualni album (kao i velika većina Frankovih albuma) čiji koncept nema veze s istoimenim filmom, jer sadrži priču o stricu “Mesu”, ludom znanstveniku koji bi zajedno sa svojim meksičkim robom Bimbotom htio zavladati svemirom pomoću vojske mutanata koje stvara u svom laboratoriju. Bizarna priča govori o trenutku kad se Uncle Meat i Bimbo odluče na osobnu osvetu nakon što su ih otpustili iz vladine vojne baze za lansiranje vođenih raketa. Nakon što ukradu većinu praktične opreme iz lansirne baze i još nekoliko mističnih recepata iz starih knjiga, kreću u svoj osvetnički pohod. Preobučeni u groupie cure, nađu se u nekom baru, gdje privuku pozornost i namame većinu posjetitelja u svoj laboratorij, gdje im Uncle Meat ubrizga poseban serum i pomoću posebnog uređaja ugradi implantat kojim im, pod izlikom da će im se “proširiti duhovne perspektive”, nametne svoju volju. Nakon što stvori poslušnu vojsku mutanata, Uncle Meat popije poseban napitak koji bi ga trebao učiniti besmrtnim. Vojska mutanata zatim kreće u svoj trijumfalni pohod gradom, gdje među stanovnicima sije paniku, a na pozornici se pojavljuje i divovsko čudovište s krakovima. U međuvremenu Uncle Meat posebnim zvučnim efektima hipnotizira ljude pa se počnu ponašati krajnje neobično i plesati čudne, razuzdane plesove. Priča zatim (očekivano) zalazi u krajnje bizarne, posve apsurdne vode i opisuje kako ludi znanstvenik izvodi pokuse na biljkama koje zbog njegove upotrebe određenih zvukova počinju nekontrolirano rasti. Uncle Meat će se kao sporedni lik pojaviti i u konceptu albuma “The Grand Wazoo” (1973).
Na “Uncle Meat” Frank se ponovno poigrao elementima musique concrete, jazz fusiona, orkestralne glazbe i eksperimentalnog rocka. Uključio je i dijelove filmskih dijaloga, iako je u većini riječ o instrumentalnom albumu. Frank se mjestimice već primjetno počeo okretati jazzu i klasičnoj glazbi, što je nakon izlaska “Uncle Meat” bio sljedeći korak u njegovoj glazbenoj karijeri. Što se tiče apsurdnih motiva, bizarnih zvukova, društvene satire, parodiranja rock ‘n’ rolla i doo-wop glazbe te govorenih dijaloga (većina potječe iz filmskih snimaka), “Uncle Meat” je bez sumnje jedan od Frankovih najavangardnijih albuma uopće, koji sigurno ne spada među njegova najpristupačnija izdanja, ali je zasigurno jedan od onih koji slušatelja najviše nagrađuju. Dionice koje zvuče kao da na njima svira cijeli orkestar snimljene su tada još revolucionarnom tehnikom višeslojnog snimanja. Tamo gdje zvuči kao da sviraju trube, zapravo su klarineti koji su odsvirani i namjerno ubrzani kroz poseban zvučni efekt. Ostali posebni zvučni efekti odsvirani su na električnim orguljama. Što se tiče posebnih zvučnih efekata i raznih tehnika snimanja, album je za svoje vrijeme prilično revolucionaran. Završna skladba “King Kong” primjerice je odsvirana i snimljena na šest različitih načina. Uz standardnu postavu The Mothers Of Invetinon (dakle, uz Franka na gitari, vokalu i udaraljkama, pjevača Raya Collinsa, bubnjara Jimmyja Carla Blacka, basista Roya Estradu, klavijaturista Dona Prestona, bubnjara Billyja Mundija, saksofonista Bunka Gardnera te pjevača/humorista Motorheada Sherwooda) tu je i klavijaturist/saksofonist Ian Underwood, koji je ubrzo postao Frankov glavni miljenik i koga je ovaj još dugo zadržao za svoje buduće glazbene projekte. Monologom u obliku osobnog predstavljanja nakratko se prvi put predstavlja i legendarni britanski bubnjar Aynsley Dunbar, budući član Frankova benda, koji tu još ne daje instrumentalne usluge.
Većina tekstova i govorenih dijaloga društvena je satira tipične svakodnevice razmaženih kalifornijskih tinejdžera koji žele postati slavni i važni (članovi neke fiktivne trendovske rock grupe, groupie cure itd.). Sukladno tome, ima puno tipičnog zappovskog bizarnog, zahodskog humora, dok je političke satire ovaj put tek za uzorak, među njima i uspjela parodija na američku himnu. Većinom je riječ i o burleskama dijalozima među članovima grupe koji će rijetkome biti smiješni nakon više od dva slušanja, iako će kod nekih brzo izazvati salve nesputanog smijeha. Naravno, od skladbe do skladbe i ovaj se put oglašava i povezuje glas Suzy Creamcheese, Frankova omiljenog fiktivnog lika, koji predstavlja neuspjelu i patetičnu mormonsku groupie curu i pjevačicu. To je njezino posljednje “gostovanje” na nekom Frankovu studijskom albumu. Frank i njegova postava usput, kao i obično, namjerno nastupaju u ulozi nerazumljivih čudaka i otpadnika s ruba američkog društva. Originalno izdanje bilo je samo jednostruko, dok ga je CD izdanje proširilo za više od 35 minuta snimke iz filma te odštekanu skladbu “Tengo Na Minchia Tanta” (što na talijanskom znači “imam velikog kurca”), koja je snimljena u posve drugom vremenskom razdoblju. Neki Frankovi sljedbenici na tu promjenu gledaju gotovo kao na svetogrđe prema originalnom izdanju, dok mene smeta samo preduga snimka filmskih dijaloga, koji su smiješni samo dok ih ne čuješ više od triput, a onda te polako počnu iritirati.
Album se otvara skladbom “Uncle Meat”, svojom osnovnom instrumentalnom temom, koja je izvrsna jazzovska improvizacija na Frankovu vibrafonu i bubnjevima, nakon koje slijedi psihodelični motiv na gitari. Nakon šuma posebnog efekta oglašava se glas Suzy Creamcheese (“The Voice Of Cheese”), koju i ovaj put glumi Pamela Zarubica (vrlo vjerojatno neka od Frankovih groupie cura). Suzy pozdravlja “tinejdžersku Ameriku te se požali da joj naposljetku nije uspjelo postati slavna, nije joj uspjelo ni kao groupie curi, da je zakazala i kad je otišla u Europu pa se zato radije vratila mami”. Usput se kroz poseban efekt, u ulozi prikladnih argumenata koji potkrepljuju jadikovku Suzy, čuju i “podrigivanje” i “krčanje”. “Nine Types Of Industrial Polution” je duži avangardni instrumental s brojnim jazzovskim elementima. Sadrži opsežne Frankove bluesy improvizacije na gitari i more različitih udaraljki koje stvaraju posve disonantan ritam. Prvo je to djelo na albumu nastalo tehnikom višeslojnog snimanja i ujedno jedno od prvih iz Frankova opusa u kojem se, među ostalim, predstavlja i kao odličan gitarist. Kratki instrumental “Zolar Czakl” potpuni je avangardni odklop koji bi se vrlo dobro uklopio i kao glazba za neki psihodelični crtić. “Dog Breath, In The Year Of The Plague” (tu Frank na svoj tipični, komični način cilja na 1348. godinu, kad se u Europi dogodio prvi veći izbijanje kuge, i na smrad koji je dolazio od zaraženih osoba) jedan je od najodklopljenijih eksperimenata na cijelom albumu (a njih naravno nije malo), jer njegova srednja dionica sadrži čak 40 (!) skladbi koje su unutra utisnute već spomenutom tehnikom višeslojnog snimanja. “Dog Breath” je pravi avangardni gulaš od surf rocka, jazza, klasike i psihodelije, u kojem se izmjenjuju atmosfera sunčanih havajskih plaža i psihodeličnog horora. Vokalna melodija posebno je groteskna jer u jednom trenutku, kad je provuku kroz poseban efekt, podsjeća na nekakvo melodramatično cviljenje čivava. Psihodelično-jazzovski završetak na puhačima je za sve prste polizati.
“The Legend Of The Golden Arches” nastavlja komične psihodelično-jazzovske orkestralne motive kroz odlično sviranje puhača, vibrafona i ritam linije koja bi pristajala u neki crtić s onim ošamućenim patkom Daffyjem iz Looney Tunes, da se u nastavku ne pretvori gotovo u neku balkansku melodiju za “ciganski ples”. Nakon “hrkanja” i smijeha slijedi posve neočekivan preokret i skladba zalazi u posve psihodelične sfere, gdje glavnu ulogu imaju klavir i puhači. U završnici se još jednom oglašava mormonska ženetina Suzy Creamcheese, koja se žali na ozvučenje tijekom koncertnog nastupa Mothersa. Slijedi koncertna izvedba “Louie Louie” (originalni autor je Richard Berry), koja je jedna od Frankovih najdražih parodija na neku rock ‘n’ roll klasiku i koju je još niz godina svirao na svojim koncertima. Ta verzija, koja sadrži podrugljivu improvizaciju na saksofonu, snimljena je uživo tijekom nastupa u londonskoj dvorani Royal Albert Hall. Na “The Dog Breath Vibrations”, koja je više nego očita instrumentalna parodija na Beach Boyse i njihovu “The Good Vibrations”, u izmijenjenoj, znatno jazzovskijoj verziji (s većim naglaskom na gitari i klavijaturama) ponavlja se glavni humoristični surf rockerski motiv iz “Dog Breath, In The Year Of Plague”. “Sleeping in a Jar” je svojevrsna burleskna uspavanka s psihodeličnom melodijom i namjerno razvlačenim vokalima. Na “Our Bizarre Relationship” Suzy priča o svojim groupie iskustvima, kad se ujutro budila pokraj nepoznatih žena, i o postotku inteligencije jednog svog poslodavca, koji bi trebao biti na razini kikirikija. “The Uncle Meat Variations”, kako već kaže naslov, sadrži razne varijacije glavne, naslovne teme. To su većinom apsurdne, ali majstorske jazzovske i simfonijske improvizacije koje odlično dočaravaju konceptualnu atmosferu već spomenutog ludog znanstvenika usred njegovih bizarnih eksperimenata. Uz odlične orkestralne motive predvođene odštekanim udaraljkama, unutra se oglašavaju i krajnje bizarni vokali, a sve se zaključuje bluesovskim solažama na gitari i hammond orguljama.
“Electric Aunt Jemima” jedna je od najgroteskniji humoreski, koja sadrži kroz efekt izmanipulirane “mišje” vokale i surf rockersku pratnju. Odlično bi pristajala u neki groteskni crtić-komediju. “Prelude To King King” je nekakva priprema za “King Kong”, središnje instrumentalno djelo albuma. Riječ je o odličnom jazz fusion instrumentalu s odličnim, bezobrazno duhovitim aranžmanima za puhače i “šamanskim” udaraljkama. “God Bless America” je krajnje sočna parodija na američku himnu, snimljena tijekom nastupa u klubu Whisky A Go Go. Dok Underwood na saksofonu svira posve razglašenu melodiju uz cirkuske udarce bubnjeva, Frank na groteskan način dere glavne stihove već spomenute himne. Na “A Pound For a Brown On the Bus” ponovno se pojavljuje burleskna psihodelična melodija na puhačima, bubnjevima i gitari, slična onoj iz “Dog Breath”, koja bi pristajala u neki odštekani crtić sa zecom ili patkom u glavnoj ulozi. Na “Ian Underwood Whips It Out”, koja je snimljena tijekom nastupa u Copenhagenu, predstavlja se tada novi član, multiinstrumentalist Ian Underwood, koji je ubrzo nakon svoje audicije postao Frankov glavni miljenik. Usput se čuje i oduševljen uzvik “wowie-zowie” iz usta Suzy Creamcheese, jer je Ian u usporedbi s ostalim karikaturama iz Frankova benda bio pravi “zgodan dečko”. Nakon tog kratkog predstavljanja kako je Ian postao član Frankova benda slijedi odlična jazzovska improvizacija s pravim Ianovim solističkim masturbiranjem na saksofonu. Psihodelični “Mr. Green Genes” jedna je od najuspjelijih burleski na albumu, s orkestralnim aranžmanima, ritmom pogrebne povorke, vibrafonom, duhovitom vokalnom melodijom i pompoznim završetkom.
“We Can Shoot You” je potpuna avangardna ludorija s apsurdnim zvukovima udaraljki, ludom improvizacijom na saksofonu i upotrebom kazooa. “If We’d All Been Living In California” sadrži dijalog među članovima The Mothers Of Invetion, u kojem se članovi žale na financijske probleme i na to da doslovno gladuju. “The Air” je još jedna prilično uspjela doo-wop parodija s burleskno-sentimentalnim vokalima. Očito Franku nakon albuma “Cruising With Ruben And The Jets” (1968) još nije bilo dosta šala na račun glazbe njegove mladosti, koju je izvodio sa svojim prvim bendovima. Izvrsni jazz rock fusion instrumental “Project X” bez sumnje je jedno od najboljih djela na albumu. Među njegove glavne odlike spada (za Franka prilično neobična) suptilna melodija na gitari te ludačke improvizacije na udaraljkama, vibrafonu i puhačima. Nakon vremenskog prijelaza pretvara se u temu iz psihodeličnog crtića. Toj neobičnoj ljubavi prema apsurdnim motivima za psihodelične crtiće Frank još dugo nije mogao odoljeti. “Cruising Fo The Burgers” je još jedna psihodelična burleska s ludačkim vokalnim melodijama i satirom na tipičnu američku tinejdžersku svakodnevicu. U završnici se pojavljuje krajnje šaljiv “kaubojski” motiv.
Album se na drugom CD-u nastavlja gotovo 40-minutnim (!) isječkom vrpce iz filma “Uncle Meat”. Taj je za slušanje i eventualni smijeh zanimljiv najviše triput, a nakon toga više nije tako zabavan. Većinom je riječ o prilično apsurdnom blebetanju članova The Mothers Of Invention, nekih njihovih prijatelja i groupie cura, uz brojne usputne groteskne zvukove poput namotavanja filmske vrpce, zujanja aparata za brijanje, mljackanja itd. Usput se može čuti svakakvih gluposti, od jadikovki bubnjara Jimmyja Carla Blacka s namjernim španjolskim naglaskom i s nekoliko riječi na španjolskom, oponašanja kokoši i zvukova “prdenja”, žderanja hamburgera, tuširanja, vibratora te hrpe više-manje sočnih šala o kokoši, predsjednicima i čudovištima. Jedan od najbizarnijih trenutaka nastupa kad glumica počne ispovijedati svoje seksualne fantazije o zahodima i čudovištima, a usput se čuju zvukovi njezine spolne aktivnosti. Vrhunac burleske nastupa kad ta čudakinja (groupie?), koja je usput očito jako gladna hamburgera, izgovori nekoliko prilično bizarnih stvari o već spomenutom legendarnom britanskom bubnjaru Aynsleyju Dunbaru, budućem članu Frankova benda. Ovaj na provokaciju odgovara na tipično britanski, sarkastičan način. Na kraju se čuje još i krajnje apsurdan monolog s talijanskim naglaskom. Ukratko, savršen filmski kolaž ekstremne bizarnosti, a ni ne želim zamišljati koliko tek bizaran mora biti sam film. Uostalom, bilo bi posve pogrešno od Franka i njegova “hungry freaks” društva očekivati išta drugo. Nakon tog teatra apsurda, zbog kojeg je bilo potrebno čak i dvostruko izdanje, napokon ima još malo mjesta i za glazbu.
Slijedi već spomenuti avangardni hard rocker “Tengo Na Minchia Tanta” (što na talijanskom znači “imam velikog kurca”), koji je snimljen u posve drugom vremenskom razdoblju, što je više nego očito po snažno distorziranoj gitari i zvuku klavijatura. Sadrži namjerno apsurdan jadikujući vokal na talijanskom s mnogo razuzdanih riječi. Slijedi još jedan kraći isječak iz filma, koji je ovaj put na sreću kraći od četiri minute i na kojem se opet čuje jadikovanje one razmažene cura i još nekih žena, koje na kraju doživljavaju orgazam (to doduše nipošto nije bio posljednji takav Frankov zvučni “ekscess”). Neki Borat sa svojom je bizarnošću u usporedbi s Frankom doista pravi školarac. Za veliko finale slijedi šest različitih verzija odličnog jazz rock fusion instrumentala “King Kong”, koji je zasigurno najpoznatije djelo s albuma, a koji su nekoliko godina kasnije, među ostalima, obradili i manje poznati britanski art rockeri Babe Ruth. Najzanimljivije je to koliko se lijepo svaka od njih preljeva u sljedeću. Prvu verziju The Mothers Of Invention snimili su u studiju, drugu je na svoj način protumačio Dom De Wild, u trećoj je svojim ludorijama aktivnije sudjelovao Motorhead Sherwood, u četvrtoj je saksofonist Bunk Gardner imao više prostora za svoje solaže, u petoj su korišteni neobični efekti i zvukovi, dok je šesta snimljena uživo tijekom nekog nastupa na pop festivalu u Miamiju. Na njoj u glavnoj ulozi na svom saksofonu blista Ian Underwood. Svih šest dijelova odlično se nadopunjuju jedan u drugi i po mom mišljenju kao cjelina predstavljaju upravo vrhunac cijelog albuma te ujedno daju vrlo dobar uvid u jazzovski smjer kojim će Frank krenuti na nekim sljedećim albumima.
“Uncle Meat” je po mom mišljenju Frankov avangardno rockovski stvaralački vrhunac s originalnom postavom The Mothers Of Invention, s kojom je godinu kasnije izdao još dva posthumna albuma. Album je u trenutku izlaska zasigurno bio barem toliko inovativan koliko i apsurdan i provokativan. Za one Frankove ljubitelje koji od njegove opsežne ostavštine najviše cijene apsurdno-satirično-psihodelična ostvarenja ranog avangardnog razdoblja, “Uncle Meat” je zasigurno najdraža poslastica. Jedino što mene ponekad smeta jest to što nisam uvijek raspoložen slušati onih gotovo 40 minuta filmskog dijaloga u drugom dijelu, čija je jedina zanimljiva stvar povijesni zvučni uvid u umjetnikov krajnje neobičan društveni život. Taj se problem naravno vrlo brzo rješava pritiskom na tipku za naprijed, koju ja sam sve manje koristim (osim ako stvarno nisam raspoložen) jer sam se i na taj apsurdni filmski kolaž navikao kao na neki integralni dio zaokružene cjeline. Bez obzira na to, “Uncle Meat” je takoreći savršena sinteza apsurdnog primitivizma musique concrete i kompozicijske genijalnosti koja nadilazi granice popularne rock glazbe i orkestralne glazbe od klasike do jazza te jedan od ključnih albuma za razvoj svih avangardnijih smjerova unutar progresivnog rocka. Što se toga tiče, zasigurno spada među njegova najbolja ostvarenja uopće. “Uncle Meat” je još jedno posve unikatno, izvanserijsko umjetničko djelo koje se bez raznih kompromisa žanrovski uopće ne može nikamo smjestiti i kakvo je mogao stvoriti samo jedan jedini glazbenik, Frank Vincent Zappa, koji se one godine kad je izašao ovaj album znao zvati i Uncle Meat.
Postava
Frank Zappa – vokal, gitara, klavijature, udaraljke
Don Preston – klavijature, bas gitara, električni klavir
Jimmy Carl Black – bubnjevi, udaraljke, glasovi
Ray Collins – vokal
Roy Estrada – bas gitara, vokal
Bunk Gardner – klarinet, flauta, bas klarinet, pikolo, saksofon, puhači
Ruth Komanofff – udaraljke, marimba
Billy Mundi – bubnjevi, vokal
Ian Underwood – orgulje, klarinet, flauta, klavir, harfa, saksofon, puhači, električni klavir
Euclid James “Motorehad” Sherwood – tenor saksofon, tamburin, vokal
Art Tripp – bubnjevi, udaraljke, zvona, marimba, ksilofon, timpani, vibrafon
Nelly Walker – sopran vokal
Pamela Zarubica – glas Suzy Creamcheese
Produkcija
Frank Zappa
Popis skladbi
CD 1: 57:21
1. Main Title Theme (1:56)
2. The Voice of Cheese (0:26)
3. Nine Types of Industrial Pollution (6:00)
4. Zolar Czakl (0:54)
5. Dog Breath, in the Year of the Plague (3:59)
6. The Legend of the Golden Arches (3:28)
7. Louie Louie (At the Royal Albert Hall) (2:19)
8. The Dog Breath Variations (1:48)
9. Sleeping in a Jar (0:50)
10. Our Bizarre Relationship (1:05)
11. The Uncle Meat Variations (4:46)
12. Electric Aunt Jemima (1:46)
13. Prelude to King Kong (3:38)
14. God Bless America (1:10)
15. A Pound for a Brown on the Bus (1:29)
16. Ian Underwood Whips It Out (5:05)
17. Mr. Green Genes (3:14)
18. We Can Shoot You (2:03)
19. If We’d All Been Living in California… (1:14)
20. The Air (2:57)
21. Project X (4:48)
22. Cruisin’ for Burgers (2:18)
CD 2: 63:05
1. Uncle Meat Film Excerpt, Pt. 1 (37:34)
2. Tengo Na Minchia Tanta (3:46)
3. Uncle Meat Film Excerpt, Pt. 2 (3:50)
4. King Kong Itself [Played by the Mothers] (0:49)
5. King Kong II [Interpreted by Tom Dewild] (1:21)
6. King Kong III [Motorhead Explains It] (1:44)
7. King Kong IV [Gardner Varieties] (6:17)
8. King Kong V (0:34)
9. King Kong VI [Live at Miami Pop Festival] (7:24)
Trajanje albuma: 120:26
