Autor: Primož Novak
Izvođač: Son Of Aurelius
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: year_month
Trajanje: 72:14
Ocjena: 5/5
Son Of Aurelius su 2010. skrenuli pozornost na sebe prvijencem The Farthest Reaches, koji je pokazivao određeni potencijal. Radilo se, naime, samo o još jednom tehničkom death metal bendu koji je naglašavao i melodičnost. Jednostavno bi ih se moglo opisati kao tehničkiju verziju The Black Dahlia Murder. No u četiri godine može se svašta promijeniti. Isprva se uopće nije znalo zašto je grupa nestala, ali ove je godine najavila povratak s novim albumom i novim vokalistom.
Prvom predstavljenom skladbom grupa je prije svega šokirala. Sama glazba nije bila nimalo slična prvijencu. Ok, svirka je i dalje tehnička, ali pojavio se čisti vokal, više melodičnosti te izrazito razigrana ritam sekcija. Riječ je o tako snažnom zaokretu da bi se čovjek mogao zapitati kako su uopće mogli objaviti ovaj album pod istim imenom. No što češće slušatelj prođe kroz album, to više shvaća da je grupa napravila pravo remek-djelo. Skladbe su dotjerane do savršenstva, u samim strukturama ima mnoštvo iznenađenja. U 72 minute, što je nedvojbeno poprilična duljina za album, ne primjećuje se nijedna nepotrebna nametnuta skladba. Sama osnova albuma nadograđena je smirenim instrumentalnim skladbama kojima grupa dokazuje svoju izvanrednu kreativnost.
Under a Western Sun nakon introa Return To Arms šokira skladbom Chorus of the Earth, u kojoj prevladava pjevni vokal prilično neobične boje. Doduše, pjevni vokal je kroz cijeli album najzastupljeniji, no tip po imenu Riley McShane vlada i scream i growl tehnikom. Potonje najviše dolazi do izražaja u najbrutalnijoj skladbi na albumu, The Prison Walls. Ono što vokal čini još posebnijim jesu nekonvencionalne linije koje su, unatoč prilično kompleksnoj glazbi, zanimljivo uklopljene u same skladbe. Sam stil mogao bi se usporediti s Tommyjem Rogersom iz Between The Buried And Me, a povremeno poneka linija podsjeća čak i na Maynarda Keenana (Tool), no za McShanea treba potvrditi da ima neki svoj identitet i da ne kopira sva odjekujuća imena u progresivnim vodama.
Naravno, uz zanimljiv vokal ističu se i ostali članovi. Gitarist Cary Geare kroz cijeli album skrbi za istaknute melodične rifove, nisu mu strani ni brzi i tehnični death metal zahvati, ali njegov je smisao za melodičnost puno izraženiji. I njegov stil soliranja nedvojbeno je domišljat, svaki solo ima do u tančine dotjeran, što u poplavi današnjih shreddera nije najčešća pojava. Basist Max Zigman svojim fretless basom cijelo vrijeme naglašava svoje linije koje se čuju, kao i kod mnogih tehničkih grupa koje se ponose fretless bas gitarom. Bubnjara Spencera Edwardsa jednostavno bi se moglo označiti ekstremnim bubnjarom, kakvih u SAD-u ima na pretek. No treba naglasiti da Edwards odlično spaja brzo death metal sviranje, pri čemu se ističu njegove brze noge, ali i blast beatovi, sa stilom koji je više usmjeren na sjeckanje ritmova u maniri bubnjara Alexa Rudingera i Hannesa Grossmanna. Nabrojani instrumenti nekako još ne daju bit cijelog albuma. Potencijalne rupe grupa je odlučila popuniti raznim klavijaturama kako bi skladbi dala potpunu zvučnu sliku. Dobar primjer je klavir u naslovnoj skladbi, koja bi mogla odlično zaključiti album da nije outra. Svakako je to i posljedica dobre produkcije.
Under a Western Sun nedvojbeno je vrhunsko dostignuće. Unatoč duljini nije razvučen, skladbe su raznolike, pune neočekivanih zaokreta. Son of Aurelius odlučili su se za rizik, za koji će tek vrijeme pokazati je li se sve skupa isplatilo. No za grupu koja ima određeno obrazovanje bilo bi besmisleno držati se istog glazbenog stila kao na prvijencu i time kočiti vlastiti prirodni napredak, kao što to danas radi većina grupa. Drugi album Son of Aurelius prilično je provokativan uradak koji je vjerojatno mnoge razočarao, ali s druge strane riječ je o izvanrednom dostignuću koje daje do znanja da se i danas može napraviti unikatan album. Jedino se nadamo da neće biti potrebno čekati 4 godine na novi album.
Postava
Max Zigman – bas
Spencer Edwards – bubnjevi
Cary Geare – gitara
Riley McShane – vokal
Produkcija
Zack Ohren
Popis skladbi
1. Return To Arms
2. Chorus Of The Earth
3. The Weary Wheel
4. Coloring The Soul
5. The Stoic Speaks
6. Attack on Praque
7. Flailing Saints
8. A Great Liberation
9. Clouded Panes
10. Blinding Light
11. The Prison Walls
12. Submerge & Surface
13. Long Ago
14. Under A Western Sun
15. Strange Aeons
