Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Scar Symmetry
Izdavač: Nuclear Blast
Izdanje: 2011
Trajanje: 43:07
Ocjena: 4.8/5
Scar Symmetry su, unatoč imenu, u sedam godina postojanja iskovali do sada pet vrlo asimetričnih i različito probavljivih izdanja koja su se, barem na posljednje dvije ploče, poprilično zaglavljivala u grlu. Nakon prilično opskurno napornog epa Dark Matter Dimensions postalo je tako gotovo nevjerojatno da bi šesteročlana postava iz švedskog gradića Avesta uopće mogla iznenaditi nečim što bi bilo čvrsto i u svoj svojoj pompoznosti suvereno držalo vodu, pa ipak – iznenađenja, a još više čuda, ipak se mogu dogoditi! Ovo je očito jedna od tih godina, iako sam slušanju pristupio oprezno i sa zdravom dozom skepse.
Progresivnost ili nadahnutost progresivnim koja vodi u glazbeno onaniranje i nešto tako hladno racionalno poput djenta? U posljednje sam vrijeme čuo različita gledišta o samom problemu progresivnosti, a ja bih polazio od čvrste vjere i premise da su Scar Symmetry školski primjer progresivnog death metal benda. A što je progresivno u petom nizu death metalskih pripovijesti? Mladcima se nedvojbeno ne može osporiti tehnička potkovanost i idejna širina, koje odražavaju njihovu odlučnost od prvog dana nadalje, a ako je uz to u samoj jezgri ploče još i koncept, onda je stvar utoliko bolja. Sadržajno je koncept ploče bubnjar Henrik Ohlsson opisao kao težnju da se razotkriju skrivene niti i kandže vladajuće elite koja upravlja životima i razmišljanjima cijelog čovječanstva kako bi ispunila svoj cilj potpune nadmoći nad cijelim planetom. Tako se pred slušateljem razvijaju priče o vladama u sjeni, o tajnim krvnim lozama velikih despota, a Scar Symmetry usuđuju se ići još korak dalje i izreći metafizičku hegemoniju rase inteligentnih reptila. Jedino je rješenje iz ciklusa mračne bezizlaznosti da se čovječanstvo probudi, a time bi se sve spone nevidljivog carstva mogle ukloniti i svi umovi ovoga svijeta isprali bi sa sebe duh porobljenosti. Čovječanstvo doduše žudi za tim da ostane unutar nekih sigurnih okvira, a vladari nove ere uljuljkuju nas u stanje uspavanosti medijskom hipnozom, u kojoj se u prvi plan guraju stvari koje u biti nemaju pravu težinu i značenje. I Scar Symmetry pozivaju na izlazak iz tih krutih trulih okvira, a sam nevidljivi imperij osvjetljavaju na svoj način žarkim svjetlom kojem se navodno ne bi moglo proturječiti. Sadržaj je jedno, no ono što kod glazbe zapravo vrijedi jest sama glazba.
Svu glazbu na ploči napisali su gitaristi Jonas Kjellgren, koji je ujedno i producirao ploču, i Per Nilsson, a cjelina je svoju formu dobivala između studenoga 2010. i siječnja 2011. u studiju Blacklounge i Abyss, a peta ploča njihova je druga na kojoj nije bilo dovoljno samo jedno pjevačko grlo. Karakternu razliku između kristalno jasnog i čistog vokala Larsa Palmquista još jednom podupire grleno grmljenje glasnica Robertha Karlssona, koji popunjavaju prazninu za mikrofonom nakon odlaska Christiana Älvestama. Iskreno – obojica posao obavljaju više nego uvjerljivo i s odlikom. Mojo koji je grupa imala u Christianovim danima tako je vraćen, a kad uzmete u obzir i činjenicu da je sama svirka puno organskija i dovršenija u svakom pogledu, postaje jasno da su dečki opet na pravom putu. Nema nepotrebnih rifova ni bezidejnih i praznih solaža, nego svih 43 minute ploče pršte od energije, ritma i eksplozija melodije, a istodobno Unseen Empire uspijeva zavesti i sve one ljubitelje glazbe koji žude za pompoznošću, velikim arena zvukom i neumornom glazbenom zabavom. Unseen Empire čini korak naprijed od inače potrebnog trenutka ponovne rekapitulacije osjeta na ploči Dark Matter Dimensions, a nadmašuje i posljednji studijski izlet s Christianom na ploči Holographic Universe. I to potkrjepljuje svih devet skladbi na ploči, koje su u čistoj ravnoteži između tehnicizma, udarnosti i tečnog toka melodije. Istaknimo i još jednu stvar: progresivnu tenziju koja se umirenim srednjim tempom mrvi kroz skladbe kao što su Illuminoid Dream Sequence, Extinction Mantra, Domination Agenda ili pak The Draconian Arrival, koja nimalo ne kvari teške metrike uvodne The Anomaly, Seers Of Eschaton, Astronomicon ili pak završnog čina sa skladbom Alpha And Omega. Za svačiji se ukus nešto nađe, a izvanrednosti ovaj put ne nedostaje, a isto tako se slušateljski vrhunci ovaj put neumjetno nižu jedan na drugi i vode u neizbježnu završnu ekstazu i naelektriziranost svih živčanih završetaka u tijelu!
Misao mogu zaključiti činjenicom da je ukusa koliko i ljudi, a moja duša, uvijek gladna zahtjevnosti i sadržaja, ovaj se put s pločom Unseen Empire dodobra nasitila. Album je izniman, a u srcu i mislima ponovno se obnavlja vjera u kao granit čvrstu švedsku metal scenu – dakako s još nekim manjim manama, koje izniman uradci poput novog izdanja Scar Symmetry zasjene i kozmetički zagladi! Katarza je dakle savršena, a uši su dobile nešto čime će se nedvojbeno hraniti još poprilično dugo! Unseen Empire je daleko od toga da bi vas na tren razočarao i ostavio na suhom, stoga slušanje i posjedovanje ovog izdanja više nego preporučam.
Recenzija je nastala u suradnji RockLine i Rock Hard Slovenija.
Postava
– Roberth Karlsson – growl
– Lars Palmqvist – čisti vokali
– Per Nilsson− solo i ritam gitara, klavijature
– Jonas Kjellgren – ritam i solo gitara, klavijature
– Kenneth Seil – bas
– Henrik Ohlsson – bubnjevi i udaraljke
Produkcija
Jonas Kjellgren
Popis skladbi
1. The Anomaly
2. Illuminoid Dream Sequence
3. Extinction Mantra
4. Seers Of The Eschaton
5. Domination Agenda
6. Astronomicon
7. Rise Of The Reptilian Regime
8. The Draconian Arrival
9. Alpha and Omega
