Autor: Jernej Vene
Izvođač: Johnson, Eric
Izdavač: EMI Records
Izdanje: 2010
Trajanje: 51:12
Ocjena: 4.5/5
Neki ga znalci ubrajaju među najeminentnije predstavnike gitarske glazbe uopće. Teksaški gitarist Eric Johnson majstor je i samosvojan zvučni slikar. Njegove albume uvijek dočekujemo širom otvorenih očiju i ušiju, i zato što izlaze rijetko. Iako je proslavljen pločom Tones 1986., na sceni je još od sredine sedamdesetih, a u tom je razdoblju nanizao samo šest studijskih ploča, što svjedoči o njegovoj izrazitoj sklonosti savršenstvu. Na Up Close mu pomažu neki stalni suradnici, a ima i nekoliko poznatih gostujućih nastupa.
Eric Johnson rođen je u Austinu u Teksasu 17. kolovoza 1954. Bio je najmlađi od petero djece, a roditelji su ih snažno poticali na glazbu. Mali Eric već je s tri godine pokazivao zanimanje za glazbu, s pet je učio svirati klavir, a s osam je već sam skladao jednostavnije kompozicije. Kad je stariji brat 1964. donio kući električnu gitaru i osnovao bend, Eric je čvrsto odlučio da će i on postati gitarist. Petnaestogodišnji Johnson bio je oduševljen svim majstorima rock gitare iz šezdesetih. Među njih spadaju Eric Clapton, Jimmy Page i Jeff Beck, a njegova najveća ljubav bili su blues i jazz velikan Wes Montgomery. Eric Johnson nerijetko je sam sebe grdio što dulje vrijeme nije ozbiljno pohađao glazbenu školu. Iako ne čita tečno notni zapis, ima razvijen apsolutni sluh, koji mu je od velike pomoći. Kao član raznoraznih lokalnih bendova usavršavao je znanje tijekom sedamdesetih i u prvoj polovici osamdesetih.
Gitarsku srenju sa svakom pločom osvaja i izražajnošću glazbe i žarom kojim je svira. Upravo zato Eric Johnson uvjeri svakog mlađeg gitarista da ga u tren oka prihvati kao svog. Na nasljednika albuma Bloom čekali smo pet dugih godina, ali se čekanje isplatilo još profinjenijom obradom glazbenih zamisli i njihovom realizacijom.
Čekanje se isplatilo više nego ikad prije. Up Close djelo je zrelog, izražajno snažnog i pouzdanog umjetnika. Uz vrlo vješto iskorištena načela pisanja skladbi, preko izvrsne glazbene i tonske izvedbe, do minuciozno promišljenog skupljanja detalja, Eric Johnson na njoj je pokazao još nešto. Pažljive slušatelje odvratio je od slušanja gitarskih pirotehničkih akrobacija, kojih inače ne manjka, a umjesto toga ih radije usmjerava na slušanje cjelokupne strukture skladbi, što je jedini cilj i smisao glazbe kao takve. Nevidljivi dodiri njegovih poruka ostavljaju na predanim slušateljima pozitivne i oslobađajuće tragove, kojima uskoro podliježu sve veći krugovi kvalitetne glazbe željnih slušatelja. Eric Johnson pažljiv je slušatelj zvučnih svjetova koji ga okružuju, zna ih saslušati i njihove priče preliti u vlastiti izraz. Tehnički gledano, toliko je zagrijan da ni u snimateljskoj tehnici ni u glazbenoj opremi ništa ne prepušta slučaju. Kad je vrijeme za glazbu, u tom slučaju sve mora biti na najvišoj razini. Zato i nudi tako dotjerane ploče. Bilo da su to melodije, odnosno solo točke preko cijelog vrata gitare, legato linije koje polaže jednu na drugu ili otvoreni i svijetli akordi.
Dugi je prekid nastao prije svega zato što je Johnson ploču već dvaput snimio gotovo do kraja, ali je oba puta promijenio mišljenje i počeo snimati ispočetka. Kao izrazit i zahtjevan perfekcionist takav je potez bez sumnje mogao sebi priuštiti, a da nikome ne mora polagati račune. Rezultat se čuje na ploči Up Close, koja zasigurno opravdava slavu jedne od najiščekivanijih gitarskih ploča posljednjih godina. Među suradnicima moram spomenuti Johnsonovu stalnu ritam sekciju, koju čine basist Roscoe Beck i bubnjar Tommy Taylor. Nedvojbeno je Eric Johnson kao multiinstrumentalist i gitarski virtuoz te pristojan tenor već dovoljno pokazao da ga u povijest glazbe upiše i poneka prava kronika, a ne samo specijalizirani gitarski časopisi, u kojima je još u osamdesetima pobirao sama prva mjesta. Ne samo da je ponovno obznanio svoj izniman talent i sposobnost pretakanja ideja u note i prste, velik je i u izuzetnoj sposobnosti doziranja okusa. Svijest da je jedan od najboljih u svom poslu zacijelo donosi velika opterećenja pri novim dokazivanjima. Promišljenim pristupom svim vidovima stvaranja glazbe Eric Johnson slika zadovoljne osmijehe slušateljima, suradnicima i, naposljetku, sebi. Ploča je stilski raznolika, Johnson blista u instrumentalima Vortexan, Fat Daddy i zasanjanom Gem. Skladba Texas Mikea Bloomfielda i Buddyja Milesa nastala je 1968., kad su surađivali u grupi Electric Flag. Ovaj put Ericu Johnsonu pomažu legendarni Steve Miller i brat pokojnog Stevieja: Jimmie Vaughan.
U Brilliant Room pjeva teksaški zemljak Malford Milligan, inače traženi pjevač na turnejama nekih poznatih glazbenika. Ne manjka ni poklon rodnom gradu, u kojem mu pomaže bluesovski gitarist i pjevač Jonny Lang. Njegov je naslov Austin.
Uz glazbu s nove ploče Up Close mora popustiti i najogorčeniji protivnik svemirske gitarske tehnike, violinskog zvuka i duha svih majstora koji su davno otišli.
Postava
Eric Johnson – gitara, vokal
Roscoe Beck – bas gitara
Sonny Landreth – gitara
Jimmie Vaughan – gitara
Jonny Lang – gitara, vokal
Malford Milligan – vokal
Steve Miller – vokal
Barry “Frosty” Smith – bubnjevi
Tommy Taylor – bubnjevi
Produkcija
Eric Johnson, Richard Mullen
Popis skladbi
1. Awaken 1:05
2. Fatdaddy 2:44
3. Brilliant Room 3:53
4. Texas 6:02
5. Gem 4:09
6. Traverse 1:18
7. Austin 4:01
8. Soul Surprise 6:11
9. On the Way 3:09
10. Arithmetic 4:32
11. The Sea and the Mountain 1:50
12. Vortexan 3:04
13. A Change Has Come to Me 5:19
14. Change – Revisited 1:39
15. Your Book 1:50
