Lokacija: Beč (Wien) / Simm City / Austrija
Datum: četvrtak, 14.02.2019.
»Living the Dream« naziv je novog i ukupno već 25. studijskog albuma dugovječnih legendi rock’n’rolla pionirskog kova, rekla i porekla, to jest neuništivih britanskih rockera Uriah Heep. Bend je neprestano na turnejama. Godinama. Ne staje. Čak i kad nema novog albuma, svira serije koncerata na godišnjoj razini. To je način života pravog rock benda i za Uriah Heep to nije potrebno posebno naglašavati. Rock’n’roll im teče žilama. U prilog promociji novog albuma bend je još prošle jeseni odradio konkretnu europsku turneju, a ove zime krenuo je i na njezin drugi dio. Ništa manje opsežan, ali s velikom razlikom za prosječnog ljubitelja njihove glazbe iz Slovenije. Neki termini nove turneje bili su lokacijski puno prijaznija opcija, pa ih je bilo moguće uloviti iz Slovenije u jednom danu (naravno, uz povratak kući). Tako smo 31.1.2019. već uživali na njihovom koncertu u talijanskom mjestu Roncade kraj Trevisa, gdje je bila riječ o ekskluzivnom klupskom koncertu, a nakon toga uslijedila je strateška odluka našeg medija da se dva tjedna kasnije uputi u Beč i dalje. Da poveže Beč s još dva uzastopna termina nastupa Uriah Heep na tlu Češke (Prag, Hluk), ali to je već druga priča.
Dakle, u Beču smo. Prostor Simm City, gdje je prije gotovo točno dvije godine nastupio famozni Glenn Hughes sa svojim albumom »Resonate«, mjesto je na kojem se ovaj put okupilo doista puno ljudi. Protivno svim očekivanjima, jer Uriah Heep u Austriji sviraju neprestano. Dobre dvije godine prije klub Szene u Beču, koji je konkretno manji prostor, bio je ispunjen jedva s nekih 350 posjetitelja. Ovaj put se u Simm Cityju okupilo najmanje tisuću posjetitelja i prostor je bio doista nabijen. Austrijska publika očito ipak nije razmažena »svom tom super koncertnom ponudom« na godišnjoj razini, kako bi tko možda pomislio. Očito se popularnost i potražnja za Uriah Heep s novim albumom opet osjetnije podigla. Novi album je naime doista vrlo, vrlo dobar. I ventilacija se pokazala takvom da kapacitetom ventiliranja ne može odagnati sve isparine i vrućinu koja je zahvatila zaparen kotao Simm Cityja te četvrtkove večeri druženja s legendama rocka.
Za uvod su publiku zagrijavali domaći Jay Bow. Hard rockeri djeluju dobrih pet godina s šačicom autorskog materijala te nekoliko uhodanih obrada koje mogu napamet odsvirati i petogodišnjaci (Rage Against the Machine, Guns N’ Roses). Korektno, ali bez posebnih trenutaka koji bi se konkretnije usidrili u posjetitelju koji skupinu ne poznaje i gleda je na pozornici prvi put. Puno pričanja između komada i poprilično krađe montaže na način da produljuješ refrene komada Sweet Child O’ Mine itd… Ukratko. Solidno, ali zaboravljivo. Predugačka montaža, premalo autorskih komada i taktičko razvlačenje koncerta s puno pričanja u pauzama. Takvih bendova ima hrpa. Podrapani hard rock s inače solidnom izvedbom, korektnom komunikacijom i uigranošću, korektnim vokalom. Samo karizme nedostaje. Od autorskih su odsvirali skladbe: Hurricane, You’ll Be Gone, Love Will Set You Free, The Prince Of Darkness, I’m Not A Bluesman i The Moonlit Skies.
Zvijezde večeri Uriah Heep bili su naravno logična meta posjeta. Bend je isporučio opet identičnu set listu kao prije 14 dana u Italiji te otvorio događanje nasrnutom, navijenom i ubrzanom novom skladbom Grazed By Heaven. Izvrstan uvodni katalizator koji ti pokrene adrenalin u krvi, a zatim je uslijedila klasika Return to Fantasy. Obje skladbe uvodno su potvrdile da su Uriah Heep nevjerojatna koncertna institucija koju je teško što izbaciti iz tračnica. Nevjerojatno uigrani i kompaktni. Iako Bernie nije imao najbolju večer, to se u ukupnom zbroju svih dojmova koje su ostavili predstavom nije kdovezašto osjetilo. Legendarni vokalist imao je tijekom nastupa nekoliko poteškoća. Osobito se to osjetilo u mirnim pasažama, u kitici July Morning mu je na trenutke nedostajalo malo daha, ili u kiticama Waters Flowin’. Nekoliko puta je tijekom koncerta skrenuo s pozornice u backstage i već na početku se pomalo smiješno prikotrljao na pozornicu, pri čemu mu je skoro ispao mikrofon iz ruku. No to su njegovi drugovi s rutinom i perjanom lakoćom »prikrili«. Uriah Heep poznati su po fenomenalno uigranim vokalnim harmonijama kojima opremaju glavni vokal. Svi se njima bave i to je njihova stalnica koja su-definira njihov karakterističan zvuk (i stil). I ovaj put su harmonijama konkretno držali štangu Bernieju, koji nije imao baš najbolji dan.
Uriah Heep na pozornici zadržavaju osjećaj vječne mladosti i neiztrunulosti velikih rockerskih srca. Dijelom zahvaljujući i osvježenju skupine prije nekog vremena, jer su zadnji pridruženi, to jest Russell Gillbrook i Dave Rimmer, izdašno angažirani te tako na pozornici pokazuju nevjerojatan polet i vihornost. Gillbrook je prava zvijer. Bubnjarski set je ponešto prilagodio za ovu turneju. Malo je manji, također nema podignutih bubnjeva u stilu prolaznih tom-tomova, što je inače bila njegova posebnost, ali je njegov snare doslovno rušilački. Rimmer se već potpuno uvukao u energetske odnose unutar članstva skupine, njegov bas je cijelo vrijeme jasno i razgovjetno zamjetan, dok korača sa svom slikovitošću virtuozne svirke stopama izvanrednih i nezaboravnih prethodnika vrhunskog bas sviranja koji su prije njega svirali za Uriah Heep, među njima čak trojica pokojnih: Gary Thain, John Wetton i naravno Trevor Bolder.
Mick za svojih sedamdeset godina zadržava stasitost, opuštenost, mekoću i profinjenost. Njegov znameniti wah-wah pjeva u solažama kao slavuj, njegova karakteristična gitarska zvučnost je pečatna i jedinstvena. U vezi s čvrstim Hammond linijama izvanrednog virtuoza Phila Lanzona, Mick i Phil tvore onaj jedinstveni Uriah Heep žmoht koji ovu skupinu postavlja na jedinstveno mjesto rock’n’roll svemira. I tako će ostati sve dok Mick bude tako htio. Sve stoji na njemu. A čovjek ne djeluje kao da bi mu se slučajno nečega dosadilo. Sasvim suprotno.
Možda Uriah Heep te večeri nisu imali svoj najbolji dan, što se povremeno osjetilo osobito kod Bernieja, ali su sa svojom rutinom i nevjerojatnim iskustvom izvukli predstavu kojoj je teško išta zamjeriti. Ostaje uvijek osjećaj velikog poštovanja prema tim jedinstvenim divovima rock zanata i pred time se možeš samo nakloniti. Repertoar je konkretno opterećen skladbama novog albuma, koje se po svom karakteru fantastično vežu na željezne klasike i stoga si konkretnu predstavu i zaslužuju. Među potonjima valja istaknuti osobito razvučenu verziju klasika Look At Yourself. Prvi dio jama pripada ritam sekciji, a drugi dio u prvi plan postavlja vatreni dvoboj Micka i Phila. Do kraja začarano. Za novu Knocking At My Door Bernie je uvodno rekao da je nakon dugo vremena od novih skladbi Uriah Heep pronašla put do glazbenih ljestvica.
Slijedio je put na Češku. Usputna stanica s čvrstim snom odmah iza granice, malo dalje od graničnog mjesta Mikulov, to jest u mjestu Dolni Dunajovice, a zatim sljedeći dan put u češku prijestolnicu Prag, gdje su Uriah Heep nastupili u društvu U.D.O., a sve to bit će predstavljeno u novom poglavlju našeg višednevnog koncertnog epa na relaciji Austrija-Češka.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. Grazed By Heaven
2. Return To Fantasy
3. Living The Dream
4. Too Scared To Run
5. Take Away My Soul
6. Knocking At My Door
7. Rainbow Demon
9. Waters Flowing
10. Rocks In The Road
11. Gypsy
12. Look At Yourself
13. July Morning
14. Lady In Black
—dodatak—
15. Sunrise
16. Easy Livin’
