Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Various Artists
Izdavač: 57 Records
Izdanje: 2005
Jug Štajerske. Hrvatska granica je samo na dohvat ruke. Obsotelje je puno sela koja izumiru. Stanovnici napuštaju ove krajeve. Mladi odlaze u škole, roditelji na posao. Poljoprivreda je nekad davno bila primarni izvor prihoda, a sad je i toga sve manje. Natalitet ionako pada. Socijalne sigurnosti i zajamčenih radnih mjesta ima sve manje. Zavlada apatija i postindustrijski raspad primarnih temelja stabilnosti. Vizije je sve manje. Svi smo mehanički produžeci nečega što smo, barem posredno, sami sustvorili. Neku svijetlu perspektivu nije moguće vidjeti. Čak i ako voliš te krajeve iz kojih dolaziš, nekako ne možeš postati njihov puni dio, jer bi upao u očaj. Mladi su glavno vodilo svijeta koji je ovdje zastao na raskrižju između bolne prošlosti, pune gorkih sjećanja, i budućnosti koja na dlanu ne nudi ni gram nade. Obsotelje nije baš mjesto koje izravno budi asocijacije na rockersku scenu i živost, a ipak nam je Urok pokazao da je tamo, usprkos besperspektivnosti okoline i dobroj dozi depresivnog beznađa, doma prilično živa scena. Uvid u nju dan je izravno i bez kompromisa. Dio svjetla u sivilu svakodnevice bio je i Klub Metulj, koji je bio okidač i glavni pokretač zbivanja na glazbenoj sceni. Bistrica ob Sotli dobila je element dinamike i statika je s vremenom, ali sigurno i neizbježno, prešla u dinamiku. Dio kronološkog presjeka toga je i putovanje po vremenskoj crti između 1998. i 2004., koje su značajno nazvali Urok, a na kojem se redaju sastavi poput Zmajev rep, Malik, Eternia i NoCenzura. Izašao je trajan dokument o stvaralačkoj groznici, eskapizmu i konačnom prekidu šutnje i tišine.
Prvi dio kolaža u fragmentu južnog obsotelskog pejzaža je mladi sastav Malik. Kvartet čine, odnosno barem su tada činili, pjevač Simon Černelč i njegov brat, gitarist Andrej Černelč, te drugi dio, ritam-dvojac basista Jošta i bubnjara Vida Drašlera. Prapodobe su već na prvo slušanje Alice In Chains u svoj svojoj meditativnosti, uz dodatak ženskog vokala Nataše Pukšič. Barem interpretacija onoga što je neprimjetno. Prvi akord i postaje jasno da su devedesete dobile prilično snažnu bazu sljedbenika i na slovenskom bogu iza nogu jugu. Malik popunjava prazninu i na konture lijepi još malo filozofskog razmišljanja o Bogu koji odumire. Nedostatak pozitivizma je distorzirano glasan i neprimjetan do krajnosti. Prvi dojam je preplet elemenata AIC-a i Pearl Jama. Potonji su tu u konturama basa i gitare. Bubnjevi su meditativni, a vokal je šapat. Dečki su zajahali prilično smirene valove neprobojne crnine, koja je u tekstovima meditativna i ambiciozno intelektualizirana. Tom se načelu pridržava i pjesma Onstran te zadnji dio prve četvrtine, pjesma Duh, koja linearno nastavlja prije zadanim putem, kojim bi rado hodao svaki ljubitelj seattleskog zvuka. Nažalost, imam dojam da ti trenuci mogu biti tek ugodna uspomena na sentimentalne magle prošlih vremena. Granice su se pomaknule naprijed.
Tvrdo zarežu gitare i razderan zvuk basa. Niz se nastavlja s Eternijom. Engleskom pjevanju Andreja Černelča, koji prihvaća i gitaru, pridružuju se bas Roberta Augustinčiča i bubnjanje Friderika Bobnariča – Fridžota. Kako i dolikuje razmjerno malim mjestima, svoja glazbena iskustva s triom su podijelili i gostujući glazbenici: violinistica Polona Žalec te prije spomenuti Jošt Drašler, koji je ovaj put pritisnuo klavirske tipke. Any Way nastavlja slično raspoloženje, ali na engleski način. Krog malo otvara registre visokozvučećih napjeva, koji na slovenskom ipak ne zvuče tako uvjerljivo kao kod uvodnih Malika, ali su puno sunčaniji i svjetliji. To potvrđuje i gitarski biser uvodnog intra pjesme Belief, koji zazvuči prilično usiljeno u valovanju lomljenih ritmova, ubrzanja i gotovo usiljene suhoće daljnjeg instrumentala. Uz bolju, izdašnije financiranu produkciju i dotjeraniji izgovor polomljenog engleskog zvučali bi čak probavljivije, jer dečki imaju briljantne dionice i ideje koje se neočekivano razvijaju do kraja.
Vrijeme je da uhvatimo Zmajev rep, koji ponovno čini cijela braća Drašler (basista i prateći vokalist Jošt, uz kojeg ritam-temelj daje bubnjanje njegova brata Vida), uz gitarske dionice Andreja Boštjančiča – Rude te vokalno-klavijaturno bojanje Ambroža Božička, a poslužit će nas s tri autorske stvari. Strela uz sve koketira i s elementima funka. I opet distorzirana lutanja pomno odmjerenog artizma. Prilično halucinatorno ozračje prekidaju breakovi i igranja sa strukturama na granici glazbene progresive. Sirovo i nedovršeno, nažalost. Prihvatljivo za demo snimku za natječaj za predgrupu nekakvom Mr. Bungle. Gospodov dan pokazuje da su dečki prilično doma i u baladnim otvaranjima, koja ipak prebrzo otpuhne prašina nastavka. A onda Bagdad. Manija. Žaljenje za prošlom ljubavi. Nedovršene metafore i obrisi sarkastične kritike. Prvi prekid s grunge sentimentom je ovdje mješavina funka i progresivnog jugo rock ritmiranja. U ušima ostaje posebna mješavina sirovog jedrenja između Scile funkadeličke psihotičnosti i Haribde potpunog poništavanja nihilističkog razaranja ideala. Crno i bijelo ovdje su povezani krvlju, što daje naslutiti glazbenu potkovanost i razigranost.
I već probijaju do kraja. Do završnog čina, koji se ponosi imenom NoCenzura. Ovaj put dočekuju nas posve nova imena. Gitarski eksperiment započinje Damjan Dobrina – Baček, na basu mu se pridružuje Uroš Šket, a palice na bubnjevima ovaj put lomi Luka Dragovan. Glasnice za prateći vokal posuđuje Andrej Černelč – Smejči. Limited Edition Of Love je prilično Ponajprije komplimenti mladcima što su posegnuli za soliranjem iz sedamdesetih, kojem nažalost nedostaje nijansa više zvuka nekakvih Hammondovih orgulja. Rockerski uvod razvija se u prilično zabavan dvodimenzionalan stereotipni pokušaj da se nadiđe nešto što nije vrijedno nadilaženja. Samo je zabava, zar ne? Zato je kraj lijep i erotičan. St. Dual je senzualna balada. Cjelinu nažalost pokvari ružan engleski izgovor na slovenski način. Jako iznenađuje drugi dio pjesme, koji sklizne u nešto sasvim drugo: u nu-metal repanje i sažimanje pobune u gorku kap ljutog mokraćnog soka koji se zove obsotelska gotovo urbana svakodnevica. Pjesma Bos je deklaracija mladenačke slobode da se kaže ne, toga neću i neću! Srednjaci su dignuti u zrak. Sustav je truo, ali nada je ta koja posljednja umire. Živi do zadnjeg akorda. Predaje neće biti.
Kolaž je slijepljen u cjelinu. Ono što je nastalo vrlo je ambiciozno i sirovo. Obećava mnogo, ali trebalo bi još malo omekšivača i toplijih pastelnih boja. U je element subverzivnosti. Ispod površine tinjaju kreativni tokovi i plamenovi prave alternative onome što je očima vidljivo i na dlanu. Alternative onome što je društveno prihvatljivo i što je glavni pokretač mainstreama. Mjera je četverostruka i daje mješavinu, koktel sivila i crvenog krvožednog elementa esencijalnog otpora. Riječ je o bijegu u glazbu. Jezik je univerzalan i urokljiv. Urok i odlučno ne statičnosti izrečeni su i na dlanu. Slijed trenutaka klaustrofobične okoline punog ograničenja od strane okoline. Puno je misaonih barijera koje se sada mogu nadići. Djelomice jesu. Sva četiri sastava osim geografsko-demografskih sličnosti povezuje još jedna stvar: strast za stvaranjem i glazbeni entuzijazam. A Slovenija je s Urokom dobila barem novo epicentar kreativnosti – Bistricu ob Sotli. Još jedno mjesto dodano je karti, na koju možemo zabosti četiri nove obojene pribadače i nadati se još kojoj dozi autorskih pjesama. Ove su ovaj put uvid u evoluciju nekoliko pojedinaca. Ako smijem biti slobodan i dopisati upravo sinulu metaforu, mala mjesta imaju jedan zajednički nazivnik, koji i nije tako nevjerojatan fenomen: incestoidno supostojanje nekolicine glazbenika željnih stvaranja, koji čine monadne jezgre nekoliko sastava. Zapravo je riječ o ciklizmu i eksperimentiranju s međusobnom kemijom. Može istodobno ili uzastopno. Svatko donese nešto svoje. Poneku svoju mrvicu šarenog jantara ili opala, koju nižu na zajedničke niti. Nijanse su slične, ali uvijek je riječ o nečem unikatnom. Važan je samo razvoj, i glazbeni, a evolucija zna odabrati čudne putove. Što će biti sljedeći korak, otkrit će samo vrijeme i malo agresivnijeg marketinga glazbenog blaga, zar ne? Svakako vrlo probavljiv proizvod, koji prolazi niz grlo i nakon nekoliko slušanja.
Postava
MALIK su:
Simon Černelč – vokal
Andrej Černelč – gitara, prateći vokal
Jošt Drašler – bas-gitara, prateći vokal
Vid Drašler – bubnjevi
ETERNIA su:
Andrej Černelč – vokal, gitare
Robert Augustinčič – bas-gitara
Friderik Bobnarič-Fridžo – bubnjevi
ZMAJEV REP su:
Ambrož Božiček – vokal, klavijature
Andrej Boštjančič-Ruda – gitara
Jošt Drašler – bas-gitara, prateći vokal
Vid Drašler – bubnjevi
NoCENZURA su:
Simon Černelč – vokal
Andrej Černelč – gitara, prateći vokal
Jošt Drašler – bas-gitara, prateći vokal
Vid Drašler – bubnjevi
Produkcija
Aldo Ivančič s pojedinim izvođačima
Popis skladbi
MALIK
1. Prapodobe
2. Malik
3. Onstran
4. Duh
ETERNIA
5. Any Way
6. Krog
7. Belief
ZMAJEV REP
8. Strela
9. Gospodov Dan
10. Bagdad
NoCENZURA
11. Limited Edition Of Love
12. St. Dual
13. Bos
TRAJANJE ALBUMA: 52:19
