Izvođač: Profeel
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2011
Trajanje: 43:00
Ocjena: 3/5
Lijepo je da se i Gorenjska budi u metalskom smislu. Na scenu naime stižu Radovljički Profeel, mladi aduti bijesnog i modernog kombiniranja osnova užarenog thrash metalskog riffanja, tehničke zahtjevnosti i doziranja s lijepom mjerom ukrasnih harmonija. Nije prošlo dugo, bilo je to krajem prosinca 2009., kad sam dečke pratio na nastupu u Križama blizu Tržiča. Tada su nastupili kao gosti kombinirane turneje sastava Mit i Rock Shock. Sastav je tada svojim nastupom ostavljao dojam da je riječ samo o još jednom od mnogih neuspjelih glazbenih pokušaja, jer dečki nisu isijavali pravu autorsku opipljivost u kojoj bi se moglo osjetiti da ih povezuje neka jedinstvena razvojna vizija. Glazba, makar i autorska, tada nije ostavljala dojam pravih aranžmanskih rješenja.
Ali kao i uvijek, važna su samo djela. Moj račun bez krčmara, nastao u mojoj glavi na temelju dojmova, po viđenom i čutom na tom davnom koncertu, sad dakle demantira album “Utrip”. Ne samo da su dečki iz ideja i želja izlučili svoj glazbeno izražajni fokus, nego i više. Prošlo je jedva godinu i pol, a već su izbacili studijski prvijenac. S dvadeset (pa koji mjesec ili dva povrh toga) nije mačji kašalj izdati heavy metal album u Sloveniji. Da, u Sloveniji. Bratska veza i mentorstvo sastava Mit, posebno budno oko i uho iskusnog kalibra Mihe Omana te rad s provjerenim producentskim imenom kakav je Željko Mladenovič – Žele, u završnim fazama oblikovanja aranžmana, prevagnuli su na vagi u smjeru da o albumu “Utrip” možemo govoriti kao o kvalitetnom metalskom uratku mlade, obećavajuće i angažirane skupine.
Zadržimo se najprije na istaknutim stvarima koje zaslužuju sve pohvale. Srećom, njih je unutar sadržaja koji nudi “Utrip” u izobilju. Momci su s obzirom na mladost složili izuzetno lijep izbor skladbi, koji se može pohvaliti lijepom mjerom dinamike i pravom razigranošću. Skladbe izgrađenih metalskih riffova, koji crpe neposredan nadahnuće iz sastava poput Megadeth i Pantera. To je neosporno. Naravno, uz tu duhovitost osobne iskaznice prvijenca, glavnu je ulogu odigrala i odlična produkcija, koja je stvorila traženi živo pulsirajući kontrastni album optimalnog iskorištenja spektra zvučne slike. Nije teško uočiti visoku gipkost kontrasta između debelo navijene, zvučne bas linije, koja ima konkretizirano zveckavo zvonjenje uz odličan, posve razigran rad bubnjeva te masivni, volumenom pun, riffovski zid u pozadini, koji puno diše kroz cijeli album.
Za Profeel je karakteristično da nisu sastav koji ti uđe u uho iz prve. Vole draškati slušateljeva uši, u pozitivno privlačnom smislu. Posjeduju onaj prodoran zvučni “groove” koji ti omogućuje da se s albumom odmah sprijateljiš. Nizanje osnovnih vodećih fraza često je višeslojno, kao i preklapanje između vodećih ritmova, koji su učinkovito i iznimno tečno povezani s eksplozivnim prijelazima na bubnjevima. Oni su shvatljivi čak i za progresivno lomljenje ritmova (Poslednja želja). Da. Dečki znaju komplicirati. To znači da uživaju u kompleksnosti, a istodobno posjeduju dovoljno profinjen osjećaj za nepretenciozno doziranje, kojim taman dovoljno raspiruju dinamični razvoj skladbi, što povoljno utječe na njihovu razigranost, a istim dahom Profeel drže crvenu nit melodičnosti i udarnosti. To rade bez opasnosti da bi skladbe zapale u fragmentiranje ili u rješenja manje međusobne kompatibilnosti vodećih fraza.
Mana albuma je vokal. Odlučno je preslab. Pjevač je u svoje vrijeme sigurno bio veliki obožavatelj Davea Mustainea. Otud i slični pristupi u biranju stihova, artikuliranju vokala i vođenju melodije. Grleno i tanko nosljanje često previše bode u uho. Kao što je općepoznata činjenica, Dave Mustaine nikad nije slovio kao dobar pjevač, ali je nekako njegov vokal zaštitni trademark sastava Megadeth. U ona je vremena produkcija bila drugačija, Mustaine bi ubijao za onim što su 2011. spojili u zvuku zajedno sa svojim prvijencem Profeel, no tako navijena i moderna, zapravo američka, produkcija zahtijeva jači vokal. Vokal koji može dominirati takvom zvučnom slikom i ostavljati dojam autoritativnosti. Zamislite slovensku inačicu Mustainea, koja je prilično slabija i ne uspijeva potvrditi kroz stihove bijesa, razočaranja, zla i ostalih tipičnih osjećaja koje generira poanta metala. Na nekim linijama melodija vokal djeluje čak i disonantno, čime postiže obrnut učinak i razara kompaktnost thrasherski usmjerenih riffova. Tu je dakle ostala rezerva sastavu na kojoj mora graditi ubuduće. Izražajna slabost vokala i nesnalažljivost u smislu iskorištavanja manevarskog prostora u traženju učinkovite melodije u vokalnim linijama, najviše izlazi na površinu u mirnijim dijelovima albuma. Jedan takav trenutak uhvaćen je u drugoj polovici skladbe Chimera, a drugi u skladbi Profeel. Možda ne bi bilo naodmet razmisliti o uporabi engleskog jezika ubuduće i tako si olakšati posao.
Inače, skladbama kao što su Čarovnik, Zver ili završna Poslednja želja dečki neosporno dokazuju talent, izražajnu jezgrovitost, oduševljavajuće multifacetno muziciranje, koje unosi mrvicu dobrodošlog osjećaja nepredvidljivosti. Tražena udarnost i bijes, kako ih diktira bavljenje heavy metalom, prisutni su kroz cijeli album, a skladbe u ukupnom zbroju nose bogate i izrađene aranžmane. Općenito, ovdje treba uzeti u obzir činjenicu da su Profeel izuzetno mladi glazbenici.
U mladosti je pak najveća prednost sastava, jer je jasno da će dečki s takvim zamahom vrlo brzo narasti, dodatno se profilirati, aktivirati neiskorištene rezerve glazbenih talenata i na taj način odlučno nadograditi studijski prvijenac. Njime pak Profeel polažu uspješan temeljni kamen na kojem mogu bezbrižno graditi svoj rušilački thrash metalski izraz moderne “groove” produkcije, zavidne razine tehničke zahtjevnosti, dopadljive razigranosti te dinamike preklapanja raspoloženjskih stanja. Uradak obilježava uz svu thrash metalsku vehementnost ukusno nizanje slijeda više osnovnih motiva u skladbama te više nego dobrodošla začinjenost melodičnim ukrasima gitarskih harmonija. Profeel su dakle sastav na koji vrijedi obratiti pozornost.
Postava
Andraž Resman – vokal
Jure Korošec – gitara
David Arnež – gitara
Anže Repe – bas gitara
Janez Kokelj – bubnjevi
GOSTUJUĆI VOKAL:
Natalija Korošec – prateći vokal, skladba br. 8
Produkcija
Željko Mladenović
Popis skladbi
01. Intro
02. Zver
03. Problem
04. Nesmrten
05. Krik
06. Čarovnik
07. Chimera
08. Profeel
09. Odlom
10. Poslednja želja
