Uživo

Autor: Sandi Sadar Šoba

Izvođač: Demolition Group
Izdavač: Sintetic Production
Izlazak: 2012
Trajanje: 62:17 + 54:29
Ocjena: 4.8/5

Kad me ljudi pitaju koji bend s naših prostora ima najveći dio mog srca, odgovor je od malih nogu jasan, glasan i iskren: »Demolition Group!«. U srce mi se brežiški kolektiv alternativaca s tipično prepoznatljivim melankoličnim sentimentom i što god jasnijom oštrinom usidrio i izvanrednim albumima i izvanrednim koncertima, koji su uvijek bili poseban praznik na kojem se tkaju najljepša sjećanja i prije svega izvanredna glazba. A teško je zanemariti činjenicu da je od prvih koraka sastava prošlo već trideset godina, zanemariti i činjenicu da su se u tim turbulentnim vremenima događale promjene, linjanja, da su otišli neki važni graditelji benda i da je bend u želji za preživljavanjem te životom i disanjem punim plućima potražio najbolje alternative i da je briljant svemu unatoč još uvijek sjajan kao jedno od rijetkih čudesa na nebu slovenskog glazbenog neba, zaprisegnutog većinom komercijali. Demolition Group su bend s kralježnicom, sebi svojstvenim stavom i darom preživljavanja, a da je sve to zaista tako, nakon tri desetljeća prvi put dokazuju i prvim službeno objavljenim dvostrukim koncertnim albumom Na živo!

Koncertni albumi bili su modna muha osamdesetih i ranih devedesetih, a budući da su Demolition Group tadašnje trendove preskočili, album Na živo nije samo izvanredan dokument koji nadopunjuje zvučni mozaik diskografije, nego je i eksperiment i poziv kojim će nedvojbeno na koncertno sudjelovanje privući sve one koji su do danas njihove koncerte nekim čudnim slučajem uspjeli propustiti. Nakon izvanrednog albuma Planet starcev, koji je nakon desetljeća odsutnosti s pozornica, iz studija i općenito iz svijesti dodobra utažio glad za višim standardima domaće svirke, uslijedila je serija izvanrednih koncerata, a dio nje bio je i koncert u mariborskom klubu Štuk, gdje su Demolition Group 9. prosinca 2011. odlučili ovjekovječiti svoj rad te bez uljepšavanja i naknadnih doradbi uhvatiti trenutak svog astralnog putovanja kroz crninu svemira. Prvi dio počinje razgrtanjem najglasnijih aduta zadnjeg albuma. Gospodar je prikladno otvaranje albuma koje ikonoklastički pometa s normativima očekivanja, a u pluća ulijeva pun, vatrom pročišćen zrak. Dokaz da Demolition Group djeluju kao dobro nauljen koncertni stroj, evo ga. Komunikacija između izvanrednog i karizmatičnog vokalista Gorana Šalamona i jednako izvanrednog i nezamjenjivog sastava bezkompromisna je i bezriječna. Kompaktnu neprobojnost izuzetno razigranih i artističkih distordiranih gitara Bojana Fifnje izvanredno dopunjuje otrovno dobar zvuk tenorskog saksofona, koji u rukama Jožea Pegama zvuči prepoznatljivo, unikatni potpis skupini krasno dopunjuje i ritam sekcija izvanrednih braće Gregel, gdje Ivica obrađuje bubnjeve, izvanredni Tomi pak parira apetitima starih obožavatelja, koji su u prošlosti bili navikli na Nikolu Sekulovića. Album dokazuje da su Demolition Group uspjeli razviti novu kemiju te da su unatoč godinama djelovanja još uvijek gladni i sposobni za dobro koncertiranje. Komunikacija s publikom je domaća i nikad pretjerana, a glazba pa … Nimam rad Boga nastavlja izvanredni let po paraboli vatrene strasti, a niz krasno i u skladu s linearnim putem zadnjeg albuma nadopunjuje skladba Stokrat. Istovjetnost s albumom tek je površinska, jer Demolition Group bljuju još više energije i vatrenosti upravo pod pozornicom svjetala. Promašaja nema, zvuk je oštar, kristalno jasan i vrijedan svake sekunde vaše pažnje. Nakon skladbe Romantika, koja zvuči kao dopuna priče o otpisanima (ritmički uvod me uvijek podsjeti baš na komad Povratak otpisanih …) slijedi kratak skok u prošlost.

Dež je skladba koja je 14 godina nakon izlaska albuma Neovangelij postala neumrla uspješnica slovenske glazbe – i zahvaljujući nezaboravnom doprinosu prve primadone slovenske glazbe Helene Blagne. Ovaj put sentimentalna je krhkost isklesana i procijeđena samo kroz srčani filter kvinteta (pardon – seksteta) maskulinih sentimentalaca. Nakon odlučnijeg starta vrijeme je za smirenje u kojem miris adrenalina i znoja ne nestaje. Naslovna skladba pretposljednjeg albuma, skladba Bič, Luč & Upanje vraća srčani puls opet u sferu viših okretaja. Bojan si uzima malo umjetničke slobode, ostatak kolektiva pak čelično slijedi svoj unutarnji tempo i strastvene fraktale sugeriranih zapovijedi oslobođenja. Svi smo mi sami sebi biči, svjetla i nositelji nade, dragi moji! S Amerikom se vraćamo na album svih albuma – Deep True Love, a Demolition Group unatoč okrnjenim osjetilima uspijevaju u zaklon vaše sobe prenijeti nekoliko tonova argumenata zbog kojih će vam noga automatski početi plesati, a tijelo će potresti želja za kretanjem! Solistički umetak izvanrednog bubnjara Ivice Gregla daje skladbi dodatnu vrijednost, a Demolition Group potvrđuju da pri kadroviranju ne posežu za polovičnošću i prosječnošću! Slobodna forma daje mogućnost otiska trenutne inspiracije, koje glazbenicima njihova kova ne nedostaje. I neovangelijski tamni biser DAF kompaktno se uklapa u slagalicu zvuka i testosteronski uvjerljive snage sastava, a s Planetom starcev se brežiška desantna jedinica vraća u novija vremena glazbenih aktualnosti. Nakon melankoličnog povratka na Planet starcev u malo premetnut niz vraća se i uvlači skladba Še in več, a prije prekinuti linearni let nastavljaju još dinamične skladbe Kriv sem za vse i plesni komad Kak dan, koji se poigrava jazzovskom formom klupske improvizacije te  svjetlijim konturama preporođenih dušnih rotora skupine Demolition Group. Goran cijedi svoj srčani nektar preko hrapavih glasnica, a neumorni kolektiv ostalih suzarotnika i sooblikovatelja izvanrednog mariborskog koncerta unatoč činjenici da je prošao već sat koncerta, a pauza nije bilo, djeluje prokleto svježe i nimalo istrošeno. I tek smo sad stigli do pola albuma!

Drugi disk je puno retrospektivniji od prve polovice. Nakon organskog poziva na životinjsko plođenje skladbom Ljubiva za svet, kojom se spas ovog prokleto tužnog komadića svemira, ove sitne planete u moru crnine, traži dobrim starim spasonosnim aktom razmjene tjelesnih sokova, Demolition Group skladbom Nujno ni dodaju da nema nikakvih obveza. Ili ipak? Nužno je kretanje i dinamika, ubrzana verzija zadnje skladbe sa zadnjeg albuma naime je razlog za skok u krasnu prošlost. Rammsteinovski stampedo nastavlja uvodna skladba albuma Neovangelij, skladba Crackhead. Suspenz prvih taktova raspline se i rasplamsa uz visokooktansko isparavanje kerozinskih para, manje udarnih valova publici i slušateljima ovog izvanrednog albuma pruža nježnost skladbe Gram. Dušni supstrat, svjetlo u tami suze, gram spasa barem je trenutak u suprotstavljanju neizbježnoj kataklizmi, a Demolition Group su na sebi svojstven melankoličan, slušljiv način, tako prokleto aktualni da prenu svakoga tko tekstovima barem načas posveti pažnju. U tvojim očima je tu tek kao potpala za sentimentalno stenjanje, gastarbajterski Japanci (rade za nas) pak je samo instant umetak zabave i opuštanja uz punkerske ritmove, koji cjelini daje još više neumrli prizvuk. Produljena verzija uvodne parabole s pretposljednjeg albuma, komad Mučnina, trenutak je za opuštanje i otvaranje čakri, a stupnjevalna tehnika arhitekturi glazbe daje još imanentniji prizvuk, tako prirodno je i nastavak. Ključ do sretnih svjetova dan je u ruke glazbenim šamanima, a Neovangelij opet ikonoklastički pometa sa svim nametnutim programskim naredbama politike, medija i okoštalih navika. Demolition Group su buntovnici s razlogom i kao apostoli artikulirane buke i provokativnih parola siju zrnje najkvalitetnijih sentimenata među mase poput Groharovih sijača. Včasih tudi drugi već je ionako jedan od najsvetijih trenutaka najboljeg albuma njihove diskografije (ukusi su različiti, a ja se kunem i krvarim za taktove Neovangelija), a izvanredno doživljena izvedba nastavlja se krasnom sentimentalnom mekoćom skladbe Mesečina. Dubina srčane ljubavi i zaljubljivanja u mentalni je spektar ugrađena programskom zamisli albuma Deep True Love, kojemu se peterac sa srčanim kormilarom (majku mu, šesterac, da ne zaboravim jahača zvuka i masterminda poslova Matjaža Pegama!) vraća skladbom Like Night Before, nakon svjetlosno brze uvertire bend se poigrava još i s Nirvanom, a točka na i izvanrednom koncertu i izvanrednom dokumentu prošlih vremena je nezaobilazni Zucco.

Zucco is not dead, dragi moji, a Demolition Group nije za otpis! Brežiški muškarci postave jači su od Chucka Norrisa i glasniji od svih bijesnih napuhanih pozera. Demolition Group su bend bez kojeg bi slovensko nebo bilo prokleto prazno, a štošta sočno neizrečeno. Na živo je eksperiment koji ne treba kozmetiku i aditive, jer je sve što skupini daje tako izvanredan sjaj, ljepotu, strastvenu životinjsku privlačnost i priokus savršenstva tu! Demolition Group su nezaustavljivi i neuništivi, a nakon tri desetljeća čekanje se isplatilo na najbolji način – albumom kojim ćete biti lijepo inicirani u predstavu europske prijestolnice rock’n’rolla, alternativne kulture i elitne izvanrednosti, a sve to personificira upravo brežiški kolektiv glazbenih mastermindova. Album je svakako za s kruhom namazati, a vaša prisutnost na idućim koncertima više nego samorazumljiva!

Postava

Goran Šalamon – vokal

Bojan Fifnja – gitara

Ivica Gregel – bubnjevi

Tomi Gregel – bas, vokal

Jože Pegam – tenor sax, vokal

Matjaž Pegam – zvuk, financije, kadrovi

Produkcija

Demolition Group

Popis skladbi

CD 1:

1. Gospodar
2. Nimam rad Boga
3. Dan dolgih sanj
4. Stokrat
5. Nisva tu
6. Romantika
7. Dež
8. Bič, luč in upanje
9. Amerika
10. DAF
11. Planet starcev
12. Še in več
13. Kriv sem za vse
14. Kak dan

CD 2:

1. Ljubiva za svet
2. Nujno ni
3. Crackhead
4. Gram
5. U tvojim očima
6. Japanci (rade za nas)
7. Mučnina
8. Neovangelij
9. Včasih tudi drugi
10. Mesečina
11. Like Night Before
12. Nirvana
13. Zucco