Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Vrba na Koroškem (Velden Am Wörthersee) / Bluesiana Rock Cafe / Austrija
Datum koncerta: 03.06.2015
Broj posjetitelja: 100
Cijena karte: prodaja unaprijed 32 € / na dan koncerta 37 € / Kelag članovi 27 € / studenti 25 €
Prekrasna sunčana i topla popodneva uvijek treba iskoristiti za neki izlet. Tako smo se odlučili da i mi krenemo malo okolo – ali u već poznate krajeve, k sjevernim susjedima u Velden u Bluesianu.
U Bluesianu se isplati otići na izlet, jer uvijek nudi glazbene poslastice za gledanje i slušanje koje se u blizini teško nalaze. Isto tako Bluesiana svojom jednostavnošću i osjećajem domaćeg ugođaja doslovno poziva u posjet. Ovaj put smo se otišli pogledati gitarske umjetnine Ryana McGarveyja.
Što reći o Ryanu McGarveyju? Dobitnik brojnih prestižnih nagrada i kao gitarist i kao vokalist. U The Weekly Alibi proglasili su ga nekoliko godina zaredom najboljim blues izvođačem godine. S tek 29 godina može se pohvaliti suradnjom s velikanima blues-rock scene, kao što su Joe Bonamassa, Jeff Beck, Eric Clapton,… U glazbenoj karijeri objavio je 3 albuma, posljednji pod naslovom The Road Chosen 2014. godine.
Prvi posjetitelji već su se po našem dolasku sunčali pred klubom. Toplo sunce bilo je krivo što su posjetitelji dosta kasno počeli puniti klub, jer je u Bluesiani bilo poprilično vruće. No, uz prve zvukove s pozornice brzo su se preselili u unutrašnjost kluba.
Ryan McGarvey prilično se sramežljivo provukao pokraj publike do pozornice, što je samo još više raspirilo onaj osjećaj znatiželje, što će taj suzdržani i jednostavni dečko pokazati na pozornici. Preobrazba je uslijedila gotovo u trenutku kad je Ryan prvi put prešao preko svojih žica. S pozornice je u tren oka nestala sva sramežljivost, ostala je samo glazba, emocije i čarolija trenutka koji je Ryan uhvatio u svoju gitaru. Dečko doslovno propada u svoje muziciranje, kao da nigdje nema nikakve publike, nego samo on sa svojim mislima, emocijama i svojim instrumentom. Gitara je jecala od užitka dok su Ryanovi prsti čas s nježnom ljupkošću, čas s profinjenom grubošću šetali po njezinim žicama. Ryan svira gitaru od svoje šeste godine i teško bi se našla tehnika koju ne vlada. Tijekom koncerta Ryan se ne iskazuje samo kao gitarist, nego i kao vokalist. Svoj vokal dobro poznaje i cijelo se vrijeme kreće u visinama koje su za njegovu boju i stil još sigurne. U pjevanje ulijeva jednaku mjeru intenziteta emocija kao i u sviranje. A ton ne promaši praktički nikada. Nigdje. Graške znoja ostavljale su tragove na Ryanovu licu, ubrzo su se prokapale i ispod rukava te kapale po podu. Na kraju svake pjesme uz pljesak se vraćao u stvarnost, pogledao po publici, nasmiješio se do ušiju, zahvalio na podršci i rekao nešto o pjesmi koju će svirati sljedeću. Setlista je više nego očito nastajala u hodu – i tu je Ryan posve vjerovao svojim osjećajima. Njegovi pratitelji na pozornici – Logan Miles Nix na bubnjevima i Sam Miller na bas gitari kirurškom su preciznošću slijedili svog voditelja, koji je po volji ubacivao improvizirane vložke u svoja autorska djela, a sve skupa zvučalo je kao savršeno uigran trio. Vidi se da puno nastupaju i da im pozornički kilometraža unatoč mladim godinama ne manjka.
Koncert je protekao u dva dijela s polusatnom stankom između. Na koncertu smo mogli čuti ponajprije hitove s posljednjeg albuma, iako se Ryan dotaknuo i svojih prethodnih dvaju albuma. Na kraju prvog dijela Ryan se skladbom Hey Jimi sjetio svog velikog uzora, a uslijedio je dugi instrumentalni dio sa solo nastupom na gitari, u kojem je Ryan doista iscijedio dušu i iz sebe i iz svog Fender Startocastera. U drugom dijelu Ryan je zgrabio Les Paul i unatoč tome što je ovaj put duge rukave ostavio iza pozornice, graške znoja vratile su se gotovo u tren, jer Ryan s Gibsonom oko vrata nije pokazao ništa više smirenosti nego u prvom dijelu. Jednakim entuzijazmom i intenzitetom kao prvi dio Ryan je odsvirao i drugi dio koncerta, a uspjeli smo dočekati i bis. Nakon energičnog završetka dečki su se naklonili i oprostili – ali samo s pozornice, jer su se ubrzo postavili iza prodajnog pulta, gdje su rado dijelili autograme i fotografirali se s obožavateljima.
Koncert neočekivanih vrhunaca. Svojom tehničkom savršenošću, emocionalnom uronjenošću i jednostavnim stavom Ryan je uvjerio baš svakoga u publici. Ponovni odlazak na koncert Ryana McGarveyja je obavezan, a i Ryan i vlasnica kluba Bluesiana Gudrun obećavaju da na ponavljanje neće trebati predugo čekati.
Galerija slika
