Izdavač: Frontiers Music Srl.
Datum izlaska: 4. 12. 2020.
Produkcija: Markus Teske
Trajanje albuma: 61.08 min
Žanr: Progressive Metal
Ocjena: 9.0/10
Vanden Plas su danas zapravo živi relikt živahne progresivnometalske scene, recimo tome prvog vala, čiji su začetnici krajem osamdesetih bili Dream Theater, iako, iskreno rečeno, progresivni se metal svirao i prije njih. Što se tiče same popularizacije tog žanra, upravo su oni dali najviše. Pristup komponiranju i aranžmanima Vanden Plasa nedvojbeno pokazuje nadahnutost likom prve ere Dream Theatera. No – a to je već gotovo besmisleno uvijek iznova isticati – Vanden Plas su samosvojni jahači glazbenog artizma koji nikome ne polažu račune. Prednost tog benda i dalje ostaje činjenica da od samog početka karijere zadržava nepromijenjenu postavu s petero izuzetnih glazbenih talenata. I do današnjeg dana Vanden Plas ostaje pojam velike glazbene perfekcije i visoke artističke kvalitete. Nevjerojatna je činjenica da je bend cijelo vrijeme konkretno zaposlen i da u relativno kratkom roku pobrine za snimanje glazbeno zahtjevnih koncepata koje prati nevjerojatna kreativna izbrušenost.
Vanden Plas se i na novom albumu i dalje vjerno drže produkcije svog specifičnog zvuka. I ovaj ga je put oblikovao njihov dugogodišnji suradnik i drug Markus Teske. »The Ghost Xperiment – Illumination« dakle je nastavak i završni dio koncepta koji je zacrtao prethodni album »The Ghost Xperiment – The Awakening« (RockLine recenzija). Drugi dio priče, koju je nadahnuo parapsihološki eksperiment – Philipov eksperiment, izveden 1972. u kanadskom Torontu -, dobiva svoj rasplet i epilog. Može li um pojedinca stvoriti vlastite duhove da se oni materijaliziraju u stvarnosti? Stvarnosti kakvu poznaje i specifično percipira ljudski svijet? Vokalist Vanden Plasa Andy Kuntz rado se i u prošlosti utjecao temama okulta i parapsihologije, pa odabrani koncept ni u čemu ne iznenađuje. »Psihogon« – riječ koju nalazimo u naslovu nove skladbe »The Lonely Psychogon« – na neki način opisuje stanje pojedinca kad intenzitetom misli uspije dozvati njihovu prividnu stvarnost, a tu je i skovanica »ourboro«, koja u staroegipatskoj i starogrčkoj mitologiji simbolizira zmiju ili zmaja koji proždire vlastiti rep. Čak i ako cijela stvar nije posve jasna i očito poziva na aktivaciju mašte pojedinca koji se bavi albumom, riječ je o pokušaju kreacije »duha«, dozvanog iz ljudske svijesti, koji poprima neku vrstu virtualne materijalizacije s ciljem da ispriča svoju priču.
Sviranje je opet za dah. Bend je na ovom albumu intenzivirao svoj progresivnometalski bit. To se osjeti ponajprije u izdašnije konkretiziranim solo ubačajima klavijaturista Günthera Werna i gitarista Stephana Lilla. Oba glazbenika i ovaj put isporučuju jezgru bitnih artističkih elemenata, koji su oduvijek jamac velike privlačnosti glazbe ovog benda i veliki magnet za zahtjevnije slušatelje. Iznova osvajaju svojom prodornošću, dosjetljivošću i iskričavom nezauzdanošću mnogobrojnih čarobnih eskapada visokovirtuoznog učinka. Bend je ujedno uklopio i nešto više orkestracija u odnosu na prošli album – prvi dio ove konceptualizirane priče. Zato album pri prvom slušanju ne daje osjećaj takve glazbene pomirljivosti kao njegov prethodnik, što znači da je opet tvrđi orah i zahtijeva poveću hrpu vrtnji da bi zalegao u uši. To znači da Vanden Plas u srži potrage za artističkom perfekcijom ni u čemu ne popuštaju. I »The Ghost Xperiment – Illumination« prekipijeva ambicioznošću. Bitno je pritom da je visoka kvalitativna razina, utemeljena nizom briljantnih prethodnika, zadržana i na aktualnom novom albumu. Izvrsnost komponiranja kojom nas je ovaj kvintet razmazio kroz godine na novom je albumu okrunjena skladbom »The Ouroboros«, koja na jednom mjestu donosi splet svega što podrazumijevamo pod oznakom Vanden Plas. Bitni zaštitni znakovi koji s godinama artistički zriju. Riječ je o briljantnoj progresivnometalskoj mini epskoj suiti.
Vanden Plas dakle i dalje ostaju vjerni svom na milje prepoznatljivom artizmu, koji među albumima donosi promjene više-manje samo u iskupu grabežljive glazbenosti, koja je pridjevu »progresivan« – često apsolutni stranac, kao i promjene u razini same progresivnosti. U tom je smislu na novom albumu najzapamtljiviji refren unutar druge skladbe, to jest »Under the Horizon«. Taj te zgrabi odmah. No traženjem glazbenosti u sferi progresivnosti takvom bendu prije činimo nepravdu nego išta drugo. Zato to nije pravo mjerilo kvalitete iznesenog artizma. Cjelokupna slika takvog artizma uvijek je izgrađena od više aspekata.
Dosta filozofiranja. Kemija ovog benda ostaje nadasve fascinantna i na ovom izdanju, koje je izrazito mračno teatralno, na trenutke pogubno. U tom je smislu »The Ghost Xperiment – Illumination« čak jedan od najmračnijih albuma cijele karijere Vanden Plasa. Među nizom novih skladbi osobito se ističe »Fatal Arcadia«, s izrazito pogubnom, naježenom i razornom gitarskom frazom, koju bi bendu zavidjeli i zemljaci iz redova teutonskog thrash metala. »Fatal Arcadia« po toj je strani jedna od najtvrđih kompozicija cijele karijere Vanden Plasa. Albumom »The Ghost Xperiment – Illumination« Vanden Plas su doveli do sretnog kraja još jedan od svojih složeno zamišljenih koncepata. Album donosi sve »klasične« zaštitne znakove po kojima se ova, često nepravedno previđena progresivnometalska utvrda, rodom iz njemačkog grada Karlsruhea, davno proslavila. Pritom su Vanden Plas u suglasju s velikim perfekcionizmom opet isporučili dostignuće briljantno uravnoteženih karakteristika visoko pomirljive i gipke tehničke složenosti te krepkih udara bombastične glazbene grabežljivosti. Svemu tome se na svakom koraku kontemplativno pridružuju izrazito jetki trenuci mračnog gitarskog fraziranja, koji su filigranski prekinuti dijelovima gdje su potrebni nježnost i suptilnost, pri čemu opet dolaze do izražaja vrhunske vokalne karakteristike Andyja Kuntza.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. When The World Is Falling Down
2. Under The Horizon
3. Black Waltz Death
4. The Lonely Psychogon
5. Fatal Arcadia
6. The Ouroboros
7. Ghost Engineers
8. Krieg kennt keine Sieger (feat. Alea / orig. Saltatio Mortis)
Postava:
Andy Kuntz – vokal
Stephan Lill – gitara
Günter Werno – klavijature
Andreas Lill – bubnjevi
Torsten Reichert – bas gitara
