Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Orto bar / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 09.12.2009
Broj posjetitelja: 25
Cijena karte: 5,00€
Pred Novu godinu u slovensku se prijestolnicu prikrao dašak prosinačkog vjetrovitog piša, kakav trenutno bilježe rockerske palice, generirane kroz aktualnosti Hrvatskog rock pulsa. U Ljubljani su tako, pod očinskim nadzorom izdavačke kuće Dallas, priliku za vlastitu samopromociju dobili riječki mladi punk rock sastav Diskurz i nešto zreliji rock sastav Vatrene ulice iz Zagreba. Brižni organizator događaja, dakle izdavačka kuća Dallas, osigurao je mjesto među izvođačima i ponovno probuđenim Sevničanima Grrizli Madams, koji su nastupili u sendviču između dvaju hrvatskih bendova.
Ne razumijem. Zapravo ne. Stvari su jasne, ali ih ne prihvaćam! Prazan Orto bar, naime! Zapravo ne prihvaćam nijedan prazan klub u kojem se svira konkretan i duhovit rock. Recimo da se za prazninu Orto bara možemo izgovarati istodobnim nastupom sastava Elvis Jackson u Kinu Šiška, koji je potencijalno odvukao kojeg posjetitelja da se upozna s Diskurzom ili Vatrenim ulicama, koje, ruku na srce, baš i ne nastupaju svaki dan u Sloveniji.
Dakle, prebrojao sam ljude i mnoštvo je osciliralo između 10 i 25 glava u klupskom prostoru te je bilo uvjetovano time koliko su fanova dovele pojedine grupe. Pa u slučaju Diskurza i Vatrenih ulica nije se moglo očekivati da će iz Hrvatske stići puni autobusi obožavatelja. Slovenski posjetitelji, koji ne poznaju ni Diskurz ni Vatrene ulice, došli su poslušati samo slovenski sastav Grrizli Madams – ruku na srce, najmanje zanimljivu grupu večeri. Poslije su se raspršili bog zna kamo.
U 22 sata na pozornici stoje tri mladića. Sastav Diskurz iz Rijeke. Mladići zajedno gotovo ne dosežu 60 godina, dakle tek su prekoračili odrasli prag. Nema veze. Dečki su odlično naoružani. Do zuba! Ne samo u sviranju, nego i u karizmi, dotjeranom vanjskom izgledu. Riječki Sex Pistols za novi milenij, s diletantskom šminkom naslijeđenom od kakvih New York Dolls. Jeste li se možda pronašli u ovoj aluziji? Nastup nabijen energijom neukroćenog mladenačkog divljaštva, koji ne štedi riječi i ne gleda na to što će reći. Zapravo dobrih trideset minuta koliko su momci imali na raspolaganju da predstave svoj prvi studijski album “U protivnom” (2009) – RockLine recenzija OVDJE, prošlo je tako da su dečki zapravo svirali pred praznim klupskim prostorom. To ih nije zbunilo, a kamoli omelo, ali su naravno djelovali nešto rezerviranije. Logično, kad ih nitko nije potpirivao tijekom nastupa. Dakle, s obzirom na to da današnja mlada generacija, odrasla na McDonalds proizvodima, ne osjeća oskudicu, a istodobno dobiva, na krajnje neukusan pristup novodobne filozofije glazbene industrije, mogućnost serviranja glazbe “fake” punk karaktera čak i na MTV-ju, Diskurz su u tom pogledu pravi čudotvorci, jer djeluju kao da su njihovi očevi nositelji glavnih grupa koje su kreirale Riječki novi val u nekom vremenu davne prošlosti.
Diskurz su prava kontinuiteta ponosa jedne ere koja je obilježila područje bivše Juge, kao što i danas obilježava zdravu rock kulturu grada Rijeke. Na to Diskurz mogu biti silno ponosni i iskreno se nadam da im ova primjedba jača samopouzdanje i vjeru u vlastitu bit. Skladbe Želite, Debela glava, Polet, Isto je sve, Na stranu, Nitko i ništa, Repelent ,Obskura, Prazan hod ili Razgledi pogađaju u pravu bit poante zdravog punk nasljeđa. U tom se pogledu zaista ne moramo bojati za budućnost punka. Poželimo grupi Diskurz procvat i učvršćivanje imena na sceni.
Grrizli Madams preuzeli su pozornicu za sljedećih pola sata, točnije malo prije jedanaest navečer. Danas trio, koji je nastupio prvi put nakon pet godina ponovno u Orto baru, djeluje nakon trogodišnje stanke, dakle opet. Nekoć su svirali thrash i/ili death metal, a ono što smo čuli u Orto baru poslužilo je neku vrstu groove mješavine koja se snažno oslanja na nasljeđe doom metala. Niže ugođena gitara kotrljajućih rifova, s jakim osloncem na upotrebu zvučnih efekata koji su trebali dodatno kreirati masivniju zvučnu sliku, s ciljem stvaranja atmosferično zagušljive atmosfere. Dakle, novoformirani se sastav i u glazbenom karakteru vlastite ekspresije rekonstruirao iznova. Grrizli Madams traže pjevača i/ili pjevačicu. Ruku na srce, nužno ga/je trebaju. Nakon 10 minuta njihov (trenutno nažalost samo) instrumentalni pristup postaje mučan, jer kroz sviranje održava nepromijenjenu vibraciju koja djeluje repetitivno. Doduše, grupa je nanizala nekoliko zanimljivih motivskih obrata, uz koje si pjevača teško mogao zamisliti, kakvu bi melodiju mogao urezati uz stihove, ali to još ne znači da skladbe, kad se postava popuni vokalom, neće doživjeti daljnju, konkretnu preobrazbu.
Vatrene ulice dobile su na raspolaganje 50 minuta za svoj nastup. Počeli su razarati dobrih 15 minuta prije ponoći. Kvartet je već na početku potvrdio da pokušava probuditi što više pozornosti distanciranih, koji su se i dalje tvrdoglavo oslanjali na šank. Grupa, koja je u kolovozu ove godine napokon izdala svoj prvi pravi studijski album “9 po Richteru” (2009) – RockLine recenzija OVDJE, iako njezini počeci sežu u samu 1990., njime je zapravo predstavila sažetu povijest u presjeku posljednjih dvadeset godina. Motor koji stvara ideje i piše stihove je pjevač Goran Filipančić – Fila, koji je u društvu s gitaristom Marinom Jovanovcem, basistom Danielom Vukojom i bubnjarom Mariom Barićem pristupio u duhu neke radosti da zajedno s drugovima napokon može predstaviti novi album i u Ljubljani. Dečko je iznenadio i djelomičnim obraćanjem na slovenskom, što definitivno donosi plus bodove samom karakteru pristupa grupe publici.
Vatrene ulice su grupa rođena za pozornicu. Puno su tvrđe i oštrije nego što to definiraju studijski snimci albuma “9 po Richteru”, a posebno fascinira njihova uigranost i opuštenost tijekom nastupa. Većinu pozornosti preuzima Fila karizmatičnim nastupom, dotjeranim scenskim figurama i iznimno strastveno osjetilnim pristupom, koji markantno poživljava posebno bijes u skladbama kao što su Idi sad, Ne okreći mi leđa, Samo bog zna, Visoko, kao i Sve u meni nestaje.
Grupa je na pozornici predstavila cijeli album uživo. Izraz je zapravo teško definirati. U slučaju Vatrenih ulica radi se o tome da je to grupa koja je odrastala u osamdesetima. Zato je donijela nešto daha bivše Juge, nešto punka, nešto post punka, a pritom ne treba previdjeti, posebno u samim gitarskim frazama, kao i u hrskavom efektu Marinove gitare, da se razvoja grupe do neke mjere dotaknuo i “grunge”. Sve to funkcionira u izrazu tako da Vatrene ulice ne možeš bolje okarakterizirati nego da im dodaš oznaku “konkretno definiran, sažeto aranžiran, ali oštro izravan rock princip”. Dakle, primjedbe o glazbenim utjecajima izlaze na površinu samo na pojedinim dijelovima skladbi. Posebno je zanimljiva skladba Usnuli grad se budi iz sna s inkorporiranim motivom u strofi, koji iznimno ukusno crpi iz elemenata bluesa i u koji se boja i vokalni pristup pjevača File potpuno ulegnu.
Simpatični je kvartet ponudio odličnu scensku ugođenost, na čemu nisu štedjeli ni Diskurz ni Grrizli Madams prije njih. Nažalost je u dobrom satu druženja kroz skladbe završnog dijela koncerta Samo bog zna, Dok padaju glave i Moja generacija nastup priveo kraju pred tucetom osamljenih duša u Orto baru, što je sigurno velika šteta. Uskraćeni smo naime za izražavanje karakternih osobina koje generira veći odziv brojnije publike. Očito će Vatrene ulice trebati posjetiti u Hrvatskoj, gdje se može očekivati da će nastupi biti puno intenzivniji, jer bi ih na to trebala potaknuti bolja posjećenost. Posebno govorim o doticaju spontanosti i još većem otpuštanju kočnica kad poteče pravi energetski fluks na liniji publika – grupa. Radi se naime o grupi koja je drugačija, njeguje sažet, oštar, a istodobno melodijski oblikovan rock, koji će u budućnosti znati steći snažnu jezgru obožavatelja. Djeluje uvjerljivo i čvrsto stoji na nogama, i po liniji odlične poezije koju obilježavaju stihovi osobne ispovijedi pjevača File. Vatrene ulice su dakle nešto drugačije, svježe. Vuku iskustvo i mudrost prošlosti i prelijevaju ih u energiju sadašnjosti, s pogledom uprtim u budućnost. Uz procvat se može očekivati da će u relativno kratkom roku uslijediti i nasljednik albuma “9 po Richteru”.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
