Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Feldkirchen / Stadtsaal / Austrija
Datum koncerta: 12.05.2012
Broj posjetitelja: 650
Cijena karte: 44,00€ / 47,00€
Godina je prošla i Nazareth te Uriah Heep ponovno krstare europskim koncertnim binama. Dvije legendarne grupe iz Velike Britanije prošle su godine objavile nove studijske albume! Žilama legendi i dalje nesalomljivom snagom teče prava životna energija koja obje postave neprestano drži na koncertnom putu. Obje su grupe i velike prijateljice, pa već godinama ne čudi da dijele koncertne pozornice na istoj lokaciji, istog dana.
Slično kao i prošle godine, kad je RockLine na tlu naših sjevernih susjeda čak četiri puta uhvatio obje grupe uživo, od toga tri puta na zajedničkim koncertima, a po jednom odvojeno, dogodilo se i ove godine da su se nove europske turneje obiju grupa vremenski i prostorno poklopile do te mjere da su odlučile zajedno odraditi nove koncertne termine. Jedan od takvih bio je i nastup u Feldkirchenu, austrijskom gradiću koji je od Klagenfurta udaljen na domak kamena, dakle praktički iza ugla svakom stanovniku Republike Slovenije. Ako si pravi rocker u srcu i duši, takav događaj nikad ne propuštaš, pa ga nisi propustio ni ovaj put.
Tog je dana lijevalo kao da je sudnji dan. No to austrijsku publiku nije spriječilo da u obilnom broju dojuri na koncert. Malo iza osam navečer u dvorani Stadtsaal već je vrvjelo, a kojih 700 glava željno je iščekivalo da na pozornicu stupe neumorni kovači rock n’ rolla iz škotskog visočja, Nazareth. Danas postavljeni kao kvartet, s dvojicom izvornih članova – Peteom Agnewom (bas-gitara, prateći vokal) i Danom McCaffertyjem (vokal, škotske gajde) – znatno mlađim gitaristom Jimmyjem Murrisonom i Peteovim sinom Leejem na bubnjevima, nastup su otvorili klasikom Silver Dollar Forger s klasičnog albuma »Rampant« (1974). Nakon klasično škotski zvučećeg introa kroz maglu su dokoračali na pozornicu, a snop bijele svjetlosti prvo je potražio Jimmyja, koji je klasik zapodjenuo uvodnom gitarskom frazom.
Nazareth su se očito zasitili izvođenja skladbi s novog albuma »Big Dogz« (Edel Records, 2011), pa je njihova set lista ovaj put zvučala posve u klasičnom rockerskom okruženju. Već na drugo mjesto stavili su izvedbu fenomenalne skladbe Telegram! Znamenitu vrelokrvnu gitarsku frazu postava stupnjuje kroz pravu dramatičnu oluju u kojoj najstariji još živući rocker, koji je davno progutao cirkular, a ta mu je zauvijek ostala u grlu – pjevač Dan McCafferty – potresa svojom vokalnom posebnošću, kad ti njegova znamenita vokalna interpretacija uleti pod kožu poput trilijunske invazije mrava. Dan McCafferty, čovjek za kojeg često kažem da je živuće utjelovljenje muške verzije Janis Joplin, kad svojim mahnitim vriskom nabija vraga na kolac, i dalje je žarišna točka svih plemenitih sastojaka i glazbeno-izražajnih posebnosti grupe. U mirnijim točkama, poput Dream On i završne Love Hurts, njegov je vokal doduše pokazao nešto krhkosti, što mu valja oprostiti. Dolazi to s godinama. McCafferty više nema rosnih dvadeset, iako na pozornici djeluje razigrano poput maloljetnog ždrijebca. Njegov uvijek pouzdani drug Pete Agnew i ovaj je put pružio izvanrednu potporu pratećim vokalom u društvu čvrstog sina, bubnjara grupe Nazareth Leeja, dok je Murrison (kojem se na stas prikrao poneki suvišni kilogramčić u posljednjih godinu dana) otpuhao dvoranu izuzetno proživljenom pozorničkom predstavom u kojoj je njegova gitara cvrkutala najiskreniji rock n’ roll iskaz. Tu je i obvezna klasika Hair Of the Dog, vazdazelena i svaki put vrhunac svakog Nazareth šoua, pa i 2012. Uz »kravlje zvono« potpomognuta koketno ritmična odiseja, u kojoj McCafferty obavezno prihvati škotske gajde, nagovijestila je da se nastup bliži ne samo vrhuncu, nego i kraju regularnog dijela.
Kako se i očekivalo, dečki su u bisu do kraja zapalili publiku pjesmom Night Woman i ubrzanom rock n’ roll klasikom Razamanaz te hipnotizirali sve zaljubljene najvećim favoritom karijere, Love Hurts. Što reći više? Zapravo ništa, jer su Nazareth i nastupom u Feldkirchenu dokazali da su i dalje punokrvno vitalni! Zato se s najvećim veseljem možemo radovati velikom danu kad će 20.09.2012., u društvu još jedne legende – veličanstvenih Wishbone Ash, nakon gotovo dva desetljeća otkako su posljednji put nastupili u prostoru Zeleni Gaj u mjestašcu Dornberk usred Vipavske doline, ponovno posjetiti Sloveniju nastupom u Ljubljani, u prostoru Križanke.
Nakon dobrih dvadesetak minuta, malo prije deset navečer, na pozornici stoje Uriah Heep. Glavni nositelji večeri. Za njih je pozornica narasla u prostranu stazu za utrke formule jedan, koju su u zadnjoj liniji na podijima ispunjavali veličanstveni, skupno raspoređeni bubnjevi Russella Gilbrooka (ovaj put bez gonga) i Hammond orgulje Phila Lanzona. Desno od bubnjeva stajao je zid Boxovih gitarskih Marshalla, a između orgulja i bubnjeva slijeva primjeren zid basovskih pojačala Trevora Boldera. Svjetla se zatamne, no ovaj put uvodni snimljeni trik nije bio uobičajen. Kamo li to vodi? U prvu skladbu albuma »Sea Of Light« (SPV Records, 1995), zvanu Against The Odds. Tu skladbu Uriah Heep do ove turneje nikad nisu izvodili uživo. S obzirom na to da »Sea of Light« spada među visoko kotirane albume grupe i kvalitetom se lako mjeri s najistaknutijim djelima iz vremena Byronove ere, svjedočili smo jedinstvenom uvodnom iskustvu, a mnogima u publici ispunila se dugogodišnja tiha želja da Uriah Heep jednom uslišaju njihovu molbu i uvrste ovu skladbu u koncertni repertoar. Fantastično iskustvo. Penetrantan riff i razvoj skladbe u visokooktanski završetak odišu dramom teatra koji vode melankolični napjevi u koje se uključi cijela peterica članova Uriah Heep, uvjerljivo demonstrirajući što je to savršeno vladanje višeglasnim harmoniziranim pjevanjem.
Uriah Heep, koji su kao glavni nositelji koncertne večeri imali na raspolaganju još pola sata igranja više nego Nazareth, priuštili su si ovaj put doista izvanrednu set listu. Uz tri skladbe aktualnog albuma »Into the Wild« (2011) vratili su u nju energičnu Overload s albuma »Wake The Sleeper« (2008), a ostatak repertoara bio je posvećen avanturi s grupom kroz kombinaciju kultnih klasika koji u set listi ne smiju izostati (mislim na razdoblje stvaranja s Davidom Byronom) i iznenađenja koja čovjek doista nije očekivao u set listi. Nakon slasti s Against the Odds grupa je posve iznenadila uključivanjem dragulja Traveller In Time s albuma »Demons And Wizards« (1972) (metalci će ga prepoznati po tome što ga u svojoj prerađenoj verziji izvode i Blind Guardian), tome dodala posve neočekivanu, doduše manje zanimljivu priču – opet s albuma »Demons And Wizards«, zvanu All My Life, počegala emotivce krhkom žalopojkom Come Away Melinda (prvijenac »…Very ‘Eavy… Very ‘Umble«, iz 1970.) i dotaknula se osamdesetih kultom Too Scared To Run s albuma »Abominog« (1982). Izvedbu te skladbe Box je najavio tako da je naslovnica albuma »Abominog« izglasana za drugu najgoru među izdanim albumima 1982. godine, a prvu je nagradu u toj kategoriji navodno odnio Ozzy Osbourne (tada je izdao album »Speak Of The Devil«, op.p.).
Grupa je ponovno očarala izvanrednom uigranošću, potvrdila visok stupanj slože i snage, osobito pri izvođenju višeglasnih vokalnih harmonija u koje se prema potrebi uključuju baš svi članovi uz Bernieov vodeći vokal. Bernie je ponovno zaprepastio izvanrednom očuvanošću vokalne snage kojom i dalje blista u svim registrima, a gitarskom jogiju Micku Boxu zamišljenu je vatru na vratu gitare nakon solaže u July Morning ovaj put upravo Bernie ugasio. Box je taj komad odsolirao ovaj put bez ustaljenog koraka u kazačoku. Izvedba kultne Gypsy nagovijestila je da se koncert prevaljuje u završni dio. Odatle je postava podigla atmosferu do vrelišta u uvijek magičnoj i veličanstvenoj July Morning te digla publiku na noge jednim od najvećih hitova karijere, Lady In Black.
Slijedi obvezni bis, u kojem je Mick Box s ekipom na pozornicu pozvao pripadnice nježnijeg spola da pomognu »od-bangati« »Lawton era« pulsirajuću Free N’ Easy. Užaren završetak i šaku razuzdane zabave, po očekivanju, zaokružila je još i Easy Livin’, koja jednostavno nikako ne smije izostati iz nijednog repertoara Uriah Heep.
Bez greške! Kao i uvijek punom snagom, suvereno i u sjaju jedinstvene rock n’ roll magije. Heep magije koja te otpuhne u posve drugi svijet. Zapravo nema razloga za žalbu. Kombinacija s Nazareth je jedinstvena! Samo jedna manja primjedba. I to s strane onih – razmaženih, koji smo Uriah Heep vidjeli više puta do tog dana. U repertoaru je usprkos dobrodošlom osvježenju nedostajala barem Look At Yourself, ako ne već i Bird Of Prey. Bez obzira na vremenska ograničenja, Uriah Heep su u repertoaru mogli bezbolno zamijeniti »Into The Wild« jednoličnu stvar Nail On The Head jednom od dviju spomenutih klasika i slika bi bila u svemu potpuna.
Kao i uvijek, i posljednjih godina ostaje neosporna činjenica da su i Uriah Heep i Nazareth jedinstvena koncertna atrakcija. Preživjeli pioniri rocka zaslužuju sve poštovanje za prkos, za novu glazbu koju nam još uvijek donose i za stare klasike kojima se brinu da kult obiju grupa živi dalje. Slušatelja i dalje s lakoćom začaraju kad se s njima susretne oči u oči na koncertu. Neka godine obje grupe još dugo budu naklonjene, a ti koji čitaš ovu koncertnu ispovijed, požuri da si što prije izboriš karte za nastup Nazareth u Ljubljani 20.09.2012., dok kumovi škotskog rock n’ rolla još uvijek tako radosno i uvjerljivo šutaju po pozornicama!
Setlista
NAZARETH:
1. Silver Dollar Forger
2. Telegram
3. This Month’s Messiah
4. Dream On
5. Turn On Your Receiver
6. This Flight Tonight
7. Whiskey Drinkin’ Woman
8. Changin’ Times
9. Hair of the Dog
—bis—
10. Night Woman
11. Razamanaz
12. Love Hurts
URIAH HEEP:
1. Against the Odds
2. Overload
3. Traveller in Time
4. Sunrise
5. All My Life
6. I’m Ready
7. Between Two Worlds
8. Come Away Melinda
9. Too Scared to Run
10. Nail on the Head
11. Into the Wild
12. Gypsy
13. July Morning
14. Lady in Black
—bis–
15. Free ‘n’ Easy
16. Easy Livin’
Galerija slika
