Mjesto: Ljubljana (Slovenija), Hala Tivoli
Datum koncerta: 18.10.2005
Broj posjetitelja: 5500
Cijena ulaznice: 6.990,00SIT
Napokon! Doduše opet Dream Theater, ali ipak. Gdje u Sloveniji naći nešto progresivno? Od Yes, King Crimson do Marillion, Arena, IQ pa sve do riffovski orijentiranog progresiva tipa Symphony X, Vanden Plas, Angra,…. Ma kamo bi nešto od toga stiglo u Sloveniju….Dio turneje na kojem su se Dreami zaustavili u Ljubljani zvao se “An Evenihng With Dream Theater”, a set lista je bila iznimno hrabra, za razliku od ljetne (lipanjske), koju smo imali priliku probati u Padovi, kad je bila orijentirana na zadnja dva studijska albuma grupe. Dakle, set je obuhvatio sva razdoblja benda, počevši od Octavariuma, najsvježijeg studijskog izdanja, i to s The Root Of All Evil i Panic Attack. Dvorana je bila lijepo popunjena. Lijepa hrpica ljudi brojila je dobrih 3000 i samo je rasla i rasla. Dobar trik bio je to što su pozornicu pomaknuli prema sredini, pa je kontakt između publike i grupe odmah bio vrlo tijesan i intenzivan. Ruke u zrak i gas do kraja odmah! Ali joj, joj. Iskusni već znate o čemu sad slijedi priča. Zvuk, ne! Opet u potpunoj pi…! Stajao sam kako i dolikuje situiranom čovjeku na desnoj tribini. Osim što su mi oči skoro počele rasti nakrivo od gledanja na pozornicu iz sa strane, uglavnom sam čuo probijanje bubnjeva, vokala nigdje, a i gitarski riffing je jako zamazao cijelu zvučnu sliku.
Bend je u odnosu na padovansko iskustvo bio puno razigraniji i nabrijaniji na pozornici. Zvuk kroz nastup nije dosegnuo prihvatljivu razinu, ali sve do prapovijesne Another Won, kad su se zvali Majesty, uspostavili su razinu minimalne slušljivosti. Taj minus u cijelosti je spašavala već spomenuta nabrijanost grupe, ludi obožavatelji i naravno tri monitora koja su detaljnije prikazivala pozorničke vragolije Jordana Rudessa, Mikea Portnoya, Johna Petruccija i Michaela Changa,… pardon Johna Myunga…, srednja pozornica povremeno je uključivala tematiku same biti grupe, njezina duha, poslanja i ideje. Ta usklađenost video motiva s odabranim pjesmama repertoara pomogla je dići atmosferu na zavidno visoku razinu. Prvi dio koncerta postajao je kroz izvanredne klasike Under A Glass Moon i Caught In A Web sve napetiji. Prvi dio, dug dobar sat, završio je s godinom 2000. i pjesmom Losing Time/Grand Finale. U Peruvian Skies Dream Theater su posve neometano skrenuli na sviranje floydovske Wish You Were Here, a onda je vrlo brzo okrenuli na Wherever I May Roam (Metallica). Fanovi su bili oduševljeni, deliričniji…
Slijedila je petnaestominutna stanka, a onda puno bjesnije nastavak koncerta s materijalom s “Train Of Thought” (2003.), As I Am i Endless Sacrifice, koji se prelio u završnicu s “Octavarium” trojcem. Prva skladba u tom trojcu bila je odlična I Walk Beside You, komad izrazito pjevnog i otrovno zarazног refrena, s, usudim se reći, U2-ovskom linijom, koji je u osnovi napravljen izravno za vrtnju na radijskim kanalima. A onda najbolje s zadnje ploče. Sacrified Sons, koja se nastavila u….. Taj nastavak bio je Rudessov “continuum fingerboard”, koji je nekako ekvivalent gitarskom “steel pedalu” (za one koji koketirate s gitarskim imenima Steve Howe ili David Gilmour). Izniman atmosferičan intro Rudessa od kojeg se ježe dlake. Ljudi u dvorani su zanijemili i samo bijeljeli očima u ekran! Rudessu se naposljetku pridružio LaBrie na barskoj stolici! On je počeo pjevati uvodni dio pjesme Octavarium sofisticirano sjajno! Skladba od 24 minute, koja kroz cijelo vrijeme nosi crvenu nit, bila je prava poslastica za kraj koncerta. Pjesma mnogih atmosfera. Kraj redovnog dijela, ljudi luduju po dvorani i traže još!
Bend je otvorio bis s pola balade The Spirit Carries On (no, za promjenu su mogli ovu zamijeniti npr. legendarnom Surrounded), a za njom je slijedilo totalno ludilo s vjerojatno najpoznatijom Dream Theater pjesmom svih vremena, “povuci me dolje, ne bojim se”. Dakle, Pull Me Under, koju su posve neočekivano prevrnuli u Metropolis Pt.One! Ovu su počeli svirati točno tamo gdje počinje njezin najbolji dio. Instrumentalni srednji dio! Ljudima se cvrčalo od taktova ploče “Images And Words” (1992).
Što reći. Dobra tri sata dug nastup! Razigrana grupa, čak se i uvijek suzdržani John Myung rukovao s fanovima i ispratio publiku s ponekim osmijehom na licu, što je bio vrlo zapanjujući čin za pozornički uvijek ledenog basista. Portnoy će zauvijek ostati u našim srcima! Sljedeći put kad dođe, odvest ćemo ga u prvi pub, naravno da ćemo se zajedno napiti i naučiti ga Zdravljicu, a on nam neka u znak zahvalnosti na melodiju himne napiše progresivno izlomljen ritam aranžman. Dec je naime prije koncerta obukao hokejaški dres Slovenske hokejaške reprezentacije. Tko zna, možda su iz HZS-a poslali kakvog agenta na koncert Dream Theater da otkrije eventualne talente među rockerskim bubnjarima. Ukratko, što da još kažem? Napokon nešto za sladokusce i glazbene perfekcioniste. Nažalost, opet smo bili zakinuti za zvuk. Ne znam kako je bilo u parteru, ali na tribini je bilo poražavajuće slušati taj zvuk. Ukratko, kako god okrenem, osim zvuka, “entertejment” i pol!
Setlista
In the Name of God outro (intro tape)
1. The Root of All Evil
2. Panic Attack
3. Another Won
4. A Fortune in Lies
5. Under a Glass Moon
6. Caught In a Web
7. Peruvian Skies
8. Fatal Tragedy
9. About To Crash (Reprise)
10. Losing Time/Grand Finale
—pauza—
11. As I Am
12. Endless Sacrifice
13. I Walk Beside You
14. Sacrificed Sons
15. Octavarium
—bis—
16. The Spirit Carries On
17. Pull Me Under/
18. Metropolis pt 1.
Galerija slika
