Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Dom pristaniških delavcev (Teatro Miela) / Trst (Trieste) / Italija
Datum koncerta: 05.05.2011
Broj posjetitelja: 300
Cijena karte: 26,00€
John Waite, veliki AOR vokalist zlatnog doba osamdesetih, poznat ponajviše po velikom vječno zelenom hitu Missing You, uspješnoj solo karijeri i kratkom članstvu u super AOR sastavu Bad English, u siječnju ove godine objavio je novi studijski album “Rough And Tumble” (2011, Frontiers Records).
“Rough And Tumble” odlično je novo ostvarenje Waitea, kojim je John napokon uspješno prekinuo dulje razdoblje od četiri godine koliko je proteklo od izlaska prethodnika “Downtown: Journey Of A Heart” (2007) do novog albuma. Već je dugo otkako se John iz Velike Britanije preselio u SAD. Sve što glazbenika danas još veže uz nekadašnji domaći britanski otok je u najvećoj mjeri sačuvan pravi engleski dijalekt, na što je upozorio na poslijepodnevnoj konferenciji za novinare, koja je održana prije njegova nastupa u predvorju dvorane.
Uvodni dio koncertne večeri pripao je domaćem sastavu AbbaZabba. Samo ovom prilikom sastav je nastupio kao duo i u “oguljenoj” verziji potpuno iznenadio. Za sve ljubitelje “tužno” zvučećih bendova, počevši od R.E.M.-a, nekog Jeffa Buckleya, pa sve do novodobnih alter rock stvari koje “prepisuju” upotrebu organski zvučećih poluakustičnih gitara u zvuku “staroškolskih The Byrds”. Odličan vokal, odlično baratanje engleskim stihovima. Za Talijana, zaista odlično. Snažan vokal, s dodanim blago grlenim prizvukom, uvjerio je iznimno osjećajnim uživljavanjem, kojim je dominirao 40 minuta. Prošle su u tren oka. Svim ljubiteljima novodobnih indie rock stvari preporučujem da provjere ovaj sastav. Neće vam biti žao. Za Italiju je to sigurno iskorak, kad već govorimo o indie rocku! Iako realno, AbbaZabba pripadaju na pozornicu kao predgrupa U2, a ne pred glazbu melodičnog rock principa Johna Waitea.
John Waite je nastupio uz klasičnu pratnju. Dakle, kvartet. John Waite (vokal), Kyle Cook (gitara), Tim Hogan (bas gitara) i Rodger Carter (bubnjevi). Zapravo je ritam sekcija ostala nepromijenjena. S njom se John već pojavio u posjetu Grazu prije dvije godine, gdje ga ekipa RockLine naravno nije previdjela. Novo ime u ekipi je gitarist Kyle Cook, koji je Johnu došao iz sastava Matchbox Twenty i tako u postavi zamijenio prethodnika Jimmyja Leahyja.
Mala dvoranica očito je namijenjena lutkarskim predstavama i igrokazima. Ima nekoliko “svjetiljčica”, tako da je za intimno “cabaret” ozračje dobro pobrinuto. Srećom, stolice u parteru bile su lijepo popunjene, dok je balkon, koji inače prima još kojih 100 ljudi, ostao potpuno prazan. Ali dovoljno za osjećaj topline i dobrodošlice.
John odmah udara prvijencem “Ignition” (1982) i skladbom Change. Ravno, bez okolišanja, s izravnim rockerskim stavom! Prizor je zapravo bio standardan. John, kojem je nakon dvije godine od našeg prošlog susreta ponovno izrasla bujna frizura, opet u elegantnom odijelu! S njegove lijeve strane basist Tim Hogan, koji bi mogao zamijeniti nekog od braće Ramones, otraga bubnjar Rodger Carter sa šeširom, a s Johnove desne “Rockabilly” dečko Kyle Cook, za kojeg bi netko mogao pomisliti da se (zbog izgleda) našao na krivom koncertu! Sastav je dan ranije u Münchenu doživio manji potres, jer su nakon nastupa ostali bez dvije gitare i dva pojačala. Da. I u Njemačkoj se očito još sasvim veselo krade. Kako god, višnjevocrvenu Gibson Les Paul Kyleu očito nisu uspjeli ukrasti, jer ju je gitarist vješto vitlao i na koncertu u Trstu.
John Waite je potvrdio da je njegov vokal zadržao sve karakteristike velikog rock pjevača. Prepoznatljiva boja glasa, izuzetna sofisticiranost osobito izražena u mirnijim trenucima, kao što su bile mračne Sucide Life i Downtown, koje je John najavio kao teže točke, ali koje sastav jako rado izvodi na pozornici. Ulje na vatru ubrzo na početku prilila je obrada The Babys Back On My Feet Again, a album “Rough And Tumble” doživio je oduševljenje kroz izvedbu skladbi Evil, Mr. Wonderfull i Better Of Gone. Negdje na sredini postalo je živahno u dvoranici zahvaljujući izvedbi Bad English klasika Best Of What I Got. U drugoj polovici koncerta John se vraća na novi album s Love’s Goin’ Out Of Style te If You Ever Get Lonely. Nakon bubnjarskog uloška, koji je manje-više služio tome da preostali trojac malo odahne, dečki se vraćaju na pozornicu. Svaki s bocom piva, a pritom ne zaborave dostaviti jednu i Rodgeru Carteru, koji je u međuvremenu dahtao za bubnjevima. Uvertira u Johnov mega hit Missing You. Zanimljivo je bilo to što je Kyle preoblikovao uvodni riff na gitari i uzeo početni akord u molu. Čim se John uključio vokalom, i Kyle je odsvirao pravi akord. Učinak koji je postigla ta promjena uspješno je izdržao test! Očekivano, u ovoj smo točki dobili najvišu razinu buke u dvorani, koju je zadržala i u nastavku odlična nova skladba Rough And Tumble. Ljepše iznenađenje večeri bila je skladba Whenever You Come Around, koja u izvorniku pripada američkom “countryašu” Vinceu Gillu. Naravno, John joj je pristupio na rockerski način. Intenzitet koncerta zadržao je svoj vrelišni stav i na obaveznom bisu, kad su odjeknule Every Time I Think Of You te završna Head First Johnova sastava The Babys.
Odlična set lista, podređena promociji novog albuma, u intimnom klupskom ozračju, uz odlične akustične uvjete. Sat i tri četvrt čiste svirke. Zanimljivo je da John ne polaže nikakvu pozornost na klavijature. Dovoljna mu je sirova rock n’ roll pratnja. John je odličan interpret i izniman scenski glumac, koji svojim karizmom i dinamičnim kretanjem osvaja u tren. I dalje se uvjerljivo i u skladu s traženim visokim pjevačkim standardima drži i prkosi svim vokalnim registrima. Odlično dozira stihove emocijama i lukavo stupnjuje teatralnost skladbama. Svakako se ne ustručava ni začina koje je naslijedio od soul akrobata i kojima majstorski oplemenjuje pojedine stihove i na taj način podiže dinamiku same scenske izvedbe skladbi.
Bila je to jedna od onih rijetkih koncertnih večeri kad su na svoje došli baš svi ljubitelji melodičnog rocka i AOR-a. John Waite je danas jedini glazbenik koji može razveseliti glazbene zanesenjake živim izvedbama sastava Bad English i The Babys. Već s te strane je za pravog rockera posjet njegovu koncertu obveza. Ako tome pribrojiš još i odlična samostalna studijska djela, onda nema razloga da itko slučajno izostane. Ove godine nema mnogo koncerata melodičnih rock sastava u blizini naših krajeva, pa je posjet Johna Waitea izmamio malo veselja onim rijetkim “još živućim” ljubiteljima AOR-a, među kojima je bilo i nekoliko posjetitelja ovog koncerta iz Slovenije. John Waite dakle ostaje u izvanrednoj formi. Nadajmo se da će uspješno nastaviti s promocijom svog novog studijskog izdanja i da će ga put ponovno što prije dovesti (barem) blizu naših krajeva.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
