Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Def Leppard
Izdavač: Frontiers Records
Izdanje: 2013
Trajanje: 147:50
Ocjena: 4.5/5
Još jedan od rock sastava koji već dva i pol desetljeća razmišlja prvo preračunato tržišno, a onda pokušava servirati ono za što misli da će se dobro prodati. Profit mora biti zajamčen unaprijed. Nažalost, s novim studijskim uradcima već duže vrijeme ostaje u sjeni kultnih albuma, osobito onih triju objavljenih između 1983. i 1992. Nisu Amerikanci, iako je riječ o sirovoj tržišnoj logici po zadanom američkom receptu. Dame i gospodo. Odgovor je zapravo prilično jednostavan. Def Leppard.
Kao da i sami znaju da s novom autorskom glazbom više ne mogu postići ništa. Isprobali su naime baš sve što se dalo isprobati kako bi zadržali tržišno-prodajni uspjeh. No pravog autorskog stvaralačkog nadahnuća nema ni od kuda. Zato su se opet zagledali u ono što ih održava »na životu«. Prihvatili su se starih slavnih vremena i odlučili u cijelosti snimiti “uživo” svoj kultni, mnogim hvalospjevima okićeni i svima nama dragi album »Hysteria«. Album prodan do današnjeg dana u više od 20 milijuna primjeraka. Na višednevnom koncertnom zaustavljanju u Las Vegasu. U »indoor« ambijentu. Dakle, tamo gdje se Def Leppard u pravilu sluša. Njihov zvučni perfekcionizam koncertnih nastupa duboko je provjereno učinkovita Def Leppard osobina, kojoj je i danas rijetko koji hard rock sastav dorastao.
Da ne duljim. Paket od dva CD-a i jednog DVD-a presjek je prošlogodišnjeg ožujsko-travanjskog izleta u Las Vegas, gdje su Def Leppard u cijelosti izveli album »Hysteria«, a spektakl zaokružili setom izvedbi rariteta, osobito starijih, gotovo zaboravljenih autorskih slastica koje dugo nisu izvodili uživo. U tu su svrhu zapravo kao predgrupu krstili sami sebe i proglasili se najboljim svjetskim »tribute to Def Leppard bandom« zvanim Ded Flatbird. Tako su sami sebi otvarali koncertne večeri (i po mogućnosti pokupili dvostruki honorar). Ruku na srce, upravo je drugi CD glavna mamac-točka koja privlači pozornost na ovom izdanju! Ponajprije su zvukom i izvedbom u novim vremenima točke starijih djela potpuno nadograđene. Mjestimice kompaktnijom ritmikom, kao i izbrušenošću vokalnih harmonija. Kontrast je naravno veći u odnosu na obnovljenu »Hysteria«, jer su skladbe s albuma »On Through The Night«, »High ‘N’ Dry«, »Pyromania« razvojne točke na putu sastava prema albumu »Hysteria«. Prvo krepko iznenađenje drugog diska donosi već uvodna Good Morning Freedom, koja je zapravo izašla 1980. kao b-strana singla Hello America. Drugi CD sastavljen je od dviju koncertnih večeri (29.03. & 30.03.2013.), na kojima su Ded Flatbird obje noći nastupili s posve različitim materijalom. Neke su cvjetice malo mlađe, među njima definitivno odskače izvedba skladbe s albuma »Euphoria« (1999) zvane Promises, dok je Slang (“Slang”, 1996) posve zamjenjiv. Drugi disk je točka s kojom zapravo morate početi slušati dokument »Viva! Hysteria«.
Jedanaest koncerata dakle usred prestižnog prizorišta The Joint, odnosno »Hard Rock Hotel And Casino« u Las Vegasu (Nevada), koji su se odvili između 22.03.2013. i 13.04.2013.! Je li uopće moguće pogriješiti? Čak i ako jest, uvijek je majstorski prikrivena. Ako snimaš svaki od tih koncerata pa potom naknadno obradiš cijeli zalogaj, postigneš besprijekoran zvučni sjaj.
Elliotu se vokal s godinama snizio. To više nije novost. Najvažnije dijelove, to jest »noseće« dijelove skladbi, čovjek hvata kompetentno i suvereno, u tome nema nikakve bojazni. Čovjek ostaje klesana i nepokolebljiva figura velikog frontmana sastava i u godini 2013.! Višeglasne zborske vokalne harmonije u koje je odjeven Elliotov vodeći vokal briljantno su položene. Jedan od tvrdih testova Elliotove izdržljivosti na prvom disku zasigurno je refren skladbe Love Bites! Elliot i ekipa ga za svoje godine još uvijek izvrsno odrade.. Sastav sazrijeva. Tako se tonovi s godinama naravno snižavaju, ali debljaju. Postaju sve masniji. Otud je nekoliko kozmetičkih prilagodbi s obzirom na izlazno ugađanje. Ton je naime potrebno pogoditi. Zato je ugađanje niže. Tako bi se za izvedbu skladbe Stagefright moglo reći da na drugom disku predstavlja gornju granicu današnjeg Elliotovog vokalnog raspona. Granicu na kojoj Elliot još uspješno i vjerodostojno odradi vokalne sekvence. One koje zahtijevaju najviše vokalne registre.
Može se reći da su s »Viva! Hysteria« Def Leppard isporučili sve ono što s obzirom na velika prethodna očekivanja nije uspio isporučiti 2011. izdani koncertni album »Mirrorball«, koji je u zvučno-izvedbenom pogledu, s obzirom na tražene Def Leppard standarde, blago razočarao. Nasuprot tome »Viva! Hysteria« isporučuje ono što smo tražili već na »Mirrorball«. U prvom redu ravnopravnu angažiranost obaju gitarista, u riffovima, u prijelaznim dijelovima, u solažama, pritom ne treba zanemariti da je Vivian Campbell doživio hladan tuš upravo prije odlaska Def Leppard u Las Vegas, jer je u to vrijeme saznao da mu je dijagnosticiran limfom. No zvuk i izvedbena kompaktnost kvinteta na ovom dokumentu to nikako ne otkrivaju. Campbell je svoj posao odlično odradio, mogao se naime osobno potpuno slomiti. U odnosu na »Mirrorball« »Viva! Hysteria« nosi uvjerljivije bojanje Elliotovog vokala vokalnim harmonijama ostalih članova, a isto je tako izdašnije naglašena organska dubina zvuka izdanja, koju produbljuje poznati snare udarac Ricka Allena s učinkom urušavajuće detonacije, pojačanim debelom basovskom nogom Ricka Savagea. Zato je i cjelokupno bojanje pojedinih raspoloženjskih stanja kroz koncertni dokument učinkovitije kontrastirano, čime sam koncertni dokument dobiva na višem iznosu dinamičnosti.
Izdanje stiže kao naručen flaster za sve ljubitelje Def Leppard koji uzalud žive u nadi da će se sastav, još ikad vratiti na autorska polja stvaranja riffova nastalih u doba Stevea Clarka. Te se godine više ne vraćaju, a kamoli nadahnuće. »Viva! Hysteria« donijet će zahtjevnijim rockerskim gurmanima bitan slatkiš sladostrašća osobito zbog sadržaja koji nosi drugi disk. Nažalost, pomalo boli činjenica da sastav mora tržiti staru slavu. No bolje na taj način nego snimati nove studijske albume koji su blijeda sjena onoga što su nekoć znali i mogli ponuditi, zar ne, Bon Jovi?
Što se Def Leppard tiče, ostaje samo još jedna stvar. Bilo bi lijepo da na tren prekinu svoje preračunato razmišljanje kapitalističkog koncepta, kojim već niz godina zarađuju samo koncertima po SAD-u i Velikoj Britaniji, te odrade barem 14-dnevnu turneju po staroj europskoj ploči. Dečki, krajnje je vrijeme.
Postava
Joe Elliott – vokal
Phil Collen – gitara, prateći vokal
Vivian Campbell – gitara, prateći vokal
Rick Savage – bas-gitara, prateći vokal
Rick Allen – bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
Produkcija
Domenic J. Cotter & John Rubey
Popis skladbi
CD1:
1. Women
2. Rocket
3. Animal
4. Love Bites
5. Pour Some Sugar on Me
6. Armageddon It
7. Gods of War
8. Don’t Shoot Shotgun
9. Run Riot
10. Hysteria
11. Excitable
12. Love and Affection
13. Rock of Ages
14. Photograph
CD2.:
Ded Flatbird Set#1:
1. Good Morning Freedom
2. Wasted
3. Stagefright
4. Mirror Mirror (Look Into My Eyes)
5. Action
6. Rock Brigade
7. Undefeated
8. Promises
Ded Flatbird Set#2:
9. On Through The Night
10. Slang
11. Let It Go
12. Another Hit And Run
13. High ‘n’ Dry (Saturday Night)
14. Bringin’ On The Heartbreak
15. Switch 625.
DVD/Blu Ray:
– Viva Hysteria
– Ded Flatbird Night 1
– Ded Flatbird Night 2
– Acoustic Set:
When Love and Hate Collide
Have You Ever Needed Someone So Bad
Two Steps Behind You
– Photo Montage
