Vječni karneval Decapitated u klubu Menza pri koritu! (2011)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 12. listopada 2026.

Autor: Rok Klemše

Mjesto: Menza pri koritu, Ljubljana
Datum koncerta: 27.11.2011
Broj posjetitelja: 150

Nakon bogate jesenske koncertne sezone krajem studenoga dočekali smo i postaju turneje Decimation of Europe u ljubljanskoj Menzi pri koritu. Europu su zajedno uništavali poljski tehnički death metalci Decapiteted te belgijski death/grind stroj Aborted, a uz njih i više-manje slušljiv trojac predgrupa. Turnejska ekipa, koja je vidno opuštena i dobre volje zauzela Menzu, pripremila je jedan od boljih jesenskih koncerata!

Kanadska (naravno, odakle bi drugdje) tehnička death metal postava Archspire za uvod je pokazala mjerenje pimpeka s ultra kompleksnom glazbom punom solaža, izlomljenih riffova i blast beatanja (povremeno čak i hyper blastova). Ono što su dečki pokazali u dobrih pola sata bilo je vrlo impresivno, no Archspire muči ono što muči mnoge današnje tehničke metal postave: fantastični su glazbenici koji svoje instrumente svladavaju do srži, ali ne znaju glazbene osnove – kako napisati komad koji će zapravo imati rep i glavu. Ipak, bilo je baš lijepo odmoriti uši uz fenomenalno dvostruko soliranje gitarista (od kojih se jednom leđa naravno povijala pod težinom osmožičnjaka), kojima se pridruživao jednako vješt basist, a kad su sva trojica odradila stvarno bolesne tappinge, nije preostalo ništa osim odobravanja kimanjem. Dobroj slici pridonio je i brutalan krulež vokalista (u kul N.W.A. majici; fo shizzle), koji se pobrinuo i za duhovito povezivanje programa.

Dobar start se donekle izjalovio kad je Cyanide Serenity posklizlo na terenu pa su si ogulili koljena (koja im je otpuhala mama). Britanska postava je u dobrih pola sata malobrojnu i nezainteresiranu publiku umorila sasvim suverenom izvedbom, ali utoliko prosječnijom glazbom. Mješavina death i groove metala te core elemenata nikako nije dobro klizila niz grlo. Boljoj slici nije pomogao ni konkretan krulež Travisa Neala (Divine Heresy), a Britancima je još više posklizlo s lošim breakdownima i elementima groove metala koji su ružno pokupljeni od Sepulture (ciljam prvenstveno na razdoblje albuma Roots).

Uši su se opet mogle malo odmoriti uz nastup talijanske postave Fleshgod Apocalypse, koja prilično uspješno rješava loš glas što (opravdano) prati talijanski metal. Talijani su na pozornicu kao i uvijek umarširali u poderanim smokinzima i pocrnjenih lica, a izgledalo je kao da su na pozornicu upravo iz groba ustali klasični talijanski skladatelji Verdi, Vivaldi, Paganini i Puccini. Fleshgod Apocalypse naime u svoj death metal uključuju elemente klasične glazbe, a i tehnički impresivno izvedene solaže imaju snažan neoklasicistički duh. Kad su Talijani jednom sjeli na skuter (ciao), više se nisu zaustavili do kraja koncerta, slijedio je šus za šusom. Neprestano brze i agresivne skladbe slijedile su jedna za drugom, do te mjere da je do kraja njihova nastupa sve skupa već postalo gotovo jednolično. No Fleshgod Apocalypse uspjeli su postavu nadopuniti klavijaturistom koji se u živom okruženju snašao odlično, jer njegovo soliranje ne zvuči kao mučenje mačaka (a la klavijature finskih power metal bendova), nego samo dodaje na demonskoj atmosferi. Zombijevski skladatelji su poput tornada predstavili komade s aktualne ploče Agony, s koje je prednjačio ponajprije rušilački hit The Violation u kojem se basist visokim falsetnim vokalima pobrinuo da dobiješ osjećaj kako bi izgledalo kad bi te živog oderali. Talijani su za uzbudljiv kraj burnog seta pobrinuli klasikom Thru Our Scars.

Belgijska (no da, belgijska samo zbog frontmena i jedinog još originalnog člana Svena de Caluwea) postava uši nije pomilovala simfonijskim umetcima, nego ih je sodomizirala bolesno izopačenom punkerskom mješavinom death metala i grinda. Aborted su u sklopu turneje obilježavali desetu obljetnicu albuma Engineerin the Dead pa nije nedostajalo klanja skladbama s tog albuma, a dečki nisu zaboravili ni klasični album Goremageddon, prvijenac The Purity of Perversion i The Archaic Abattoir. Kao veliki fan Carcass jedino mi je nedostajao kakav medley sa Slaughter & Apparatus, koji je snažno nadahnut tim death/grind velikanima. Sven je sa svojom ubilačkom bandom nasjeckao Menzu u hrpicu krvi, jer su ubilačke skladbe slijedile jedna za drugom, Sven je krulio kao vepar i cvilio kao Babe, a bend je bez milosti sjekao i pilio kao Leatherface, Mike Myers i Jason u jednom. Udarnost benda prenijela se i na publiku, koja je ushićeno moshala među stupovima Menze pri koritu, a Aborted su pokazanim dali do znanja da od nadolazećeg albuma Global Flatline možemo očekivati puno.

Vjerojatno najnestrpljivije očekivan bend večeri bio je poljski tehnički death metal stroj Decapitated. Postava se nakon tragične smrti bubnjara Viteka i vokalista Covana, koji se od te nesreće još uvijek nije oporavio, vraća posve preporođena i osvježena. Jedini originalni član, gitarist Vogg, dokazao je da ima željeznu volju, srčanu želju i lavlje srce nastaviti put benda nakon bratove smrti (Waclaw “Vogg” Kieltyka i Witold “Vitek” Kieltyka bili su braća i osnivači postave). Oko sebe je okupio novu postavu koja je početkom ove godine snimila i ljeti izdala odličnu novu ploču Carnival Is Forever, koja predstavlja svojevrsno ponovno rođenje Decapitated. A kakvo je to rođenje! Decapitated su poput orkana publiku, već prilično umornu, zavili u olujne vjetrove izlomljenih riffova, tehnički kompleksnih pasaža, nadzemaljskih solaža i potresnog bubnjanja. Upravo je novi bubnjar Krimh dobio najtežu zadaću: stati u cipele fantastičnog Viteka, koji je za života već u ranim dvadesetima važio za jednog od najboljih bubnjara mlade generacije. Krimh očito ne zaostaje puno, jer je s velikim dostojanstvom, suverenošću i profesionalnošću odbubnjao i najzahtjevnije prijelaze, a tip očito umjesto nogu ima metronome, jer tako preciznu upotrebu dvostruke pedale nisam čuo već lijepo vrijeme. Novi vokalist Rafal lijepo se uklopio u postavu, nakon Aborted kaosa uspjelo mu je uz dosta truda oživjeti već prilično umornu publiku, samo je mogao pokazati malo više originalnosti, a ne samo neprestano “oi, oi.” Dečki su više nego uspješno predstavili komade s “come-back” albuma Carnival is Forever, a uz njega su se usredotočili i na ploče Nihility i Organic Halucinosis. Bombastičan nastup Decapitated su u stilu velikih zaključili rušilačkom klasikom Spheres of Madness i napokon smo, nakon što su nam dečki oduzeli dah, opet uspjeli disati. Mogli su odsvirati samo koji komad više, okruglih deset taman je dobro natopilo i zarajcalo, kad je sve prebrzo bilo gotovo. Decapitated su se vratili u velikom stilu i lijepo je čuti da ni tragedija Vogga nije zaustavila, jer Decapitated nemilosrdno melju dalje! Ako za nekoga vrijedi ono što piše na “back-dropu”, onda to vrijedi za Decapitated – From Pain to Strength!

Fotografije: Nina Grad