Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Soft Machine
Izdavač: Probe Records
Izdanje: 1969
Trajanje: 33:20
Ocjena: 4/5
Engleski progresivnorockerski inovatori Soft Machine su s albumom »Volume Two« napravili svoj prvi korak u zvučnoj tranziciji iz provokativno intoniranog psihodeličnog rocka u većinom instrumentalno usmjereni jazz fusion. »Volume Two« je u mnogočemu bio tranzicijski stilski most između pristupa njihova psihodelično zasoljenog prvijenca »The Soft Machine« (1968) i nesputanog jazz fusiona kakav su razvili na albumu »Third« (1970). Ključni događaj u toj zvučnoj promjeni bio je odlazak osnivača, basista/pjevača Kevina Ayersa, koji je ostalim članovima, to jest bubnjaru/pjevaču Robertu Wyattu i klavijaturistu Mikeu Ratledgeu, postajao sve naporniji. Njegovom ‘zaslugom’ Soft Machine su prije snimanja albuma »Volume Two« ostali bez gitarista jer su na Ayersov zahtjev sredinom 1968. iz banda izbacili kasnijeg gitarskog majstora The Police, Andyja Summersa, ne znajući kakav su gitaristički dragulj tim činom izgubili. Na kraju su i Ayersu popustili živci pa je spakirao kofere i odlučio započeti zanimljivu i relativno uspješnu solo karijeru.
Ubrzo nakon toga Soft Machine su se raspali, no to nije dugo potrajalo jer su Wyatt i Ratledge naposljetku uspjeli pronaći Ayersova nasljednika u svom skrbniku opreme i povremenom glazbenom suradniku Hughu Hopperu. Veliki ljubitelj jazza Hopper, nekadašnji član kultne postave The Wilde Flowers, koji je postao jedan od najžilavijih članova Soft Machine, kao je gostujući basist sudjelovao već na albumu »The Soft Machine«, no trebalo je pričekati Ayersov odlazak da bi napokon mogao postati punopravni dio engleskih glazbenih eksperimentalista.
»Volume Two« je dakle snimljen bez gitarista, a to je stanje u glazbi Soft Machine, koja je u tom razdoblju imala vrlo malo veze s rockom, potrajalo sve do 1973., kad je u bend stigao Allan Holdsworth. »Volume Two« navodno je bio nadahnut studijskom klasikom Franka Zappe »Absolutely Free« (1967), a mjestimice se mogu naslutiti obrisi koncepta. Zappa je bio taj koji je članovima Soft Machine tijekom njihova koncertnog lutanja po Americi dobronamjerno predložio da zbog povoljnijeg financijskog udjela u autorskim honorarima dulje skladbe razdijele na kraće dijelove. Njegov su savjet na albumu »Volume Two« prilično dosljedno poštovali, što se već na albumu »Third« potpuno promijenilo.
»Volume Two« bio je podijeljen u dva sklopa, »Rivmic Melodies« i »Eshter’s Nose Job«, dok su skladbe »As Long as He Lies Perfectly Still« i »Dedicated to You But You Weren’t Listening« bile neka vrsta vezivnog tkiva između ta dva kvazikonceptualna sklopa. Bubnjarski majstor Wyatt je nakon Ayersova odlaska postao glavni vokalist većinom humoreskno zasoljenih tekstova ovog pretežno instrumentalno intoniranog dostignuća. Stilskim preokretom koji je izazvao Ayersov odlazak Soft Machine su iznenada počeli razvijati puno opskurniji zvučni pristup, iako su tu i tamo još uvijek bili prisutni elementi psihodeličnog rocka odnosno psihodeličnog popa, ponajprije na skladbama poput »Dada Was Here«, »Thank You Pierrot Lunaire« i »Have You Ever Been Green?«, koje su već bile preeksperimentalne za komercijalne radiovalove, ali su još uvijek imale dovoljno melodičnih aranžmana da album kao cjelina i dalje djeluje kao slušateljski ‘lak zalogaj’ u usporedbi s budućim pothvatima Soft Machine, koji su većinom namijenjeni samo gurmanima jazz rock fusiona.
S druge strane, na albumu »Volume Two« već se nalaze slušateljski prilično zahtjevni eksperimenti s divljim improvizacijama na relaciji između ritam linije i klavijatura, poput disonantnog »Out of Tunes«, kaotičnog »Fire Engine Passing with Bells Clanging« ili repetitivno-provokativnog »Orange Skin Food«. Tu se doista osjete određeni utjecaji Franka Zappe i The Mothers of Invention. Između su posijani biseri stilske ‘zlatne sredine’ poput odličnog »As Long as He Lies Perfectly Still«, koji stilski više podsjeća na Caravan nego na kasnije, klasične, jazzističke Soft Machine, dok »Dedicated to You But You Weren’t Listening« već dosta podsjeća na neke kasnije Wyattove solo pothvate. Skladba »Pig« bila je recimo neka vrsta prototipa onoga što je Robert stvarao sa svojom kasnijom, kratkotrajnom skupinom Matching Mole. Buduću usmjerenost, zahvaljujući divljim saksofonskim upadima i Hopperovim hropćućim bas linijama, koje su u idealnoj sprezi s Wyattovim bubnjarskim prijelazima, moguće je naslutiti na izvrsnim, ali kratkim eksperimentalnim pustolovinama »A Door Opens« i »10.30 Returns to Bedroom«.
Soft Machine su se s tranzicijski intoniranim albumom »Volume Two« počeli na inteligentan način seliti iz svijeta eksperimentalne psihodelije na improvizacijska prostranstva jazz fusiona, koja su ubrzo postala njihov zaštitni znak. U tom je pogledu »Volume Two« svakako predstavljao umjetnički napredak u odnosu na prvijenac, iako je imao tu smolu da ga je 1970. potpuno zasjenila klasika »Third«, koja je predstavljala rođenje klasičnih Soft Machine. Bez obzira na to što je ubrzo postalo jasno da Wyatt neće još dugo biti njihov član, što je bilo vidljivo već na albumu »Volume Two«, kreativna kemija ove verzije Soft Machine bila je doista na izvrsnoj razini. Soft Machine su u kratkotrajnoj postavi s albuma »Volume Two« bili i prateći sastav na solo prvijencu nekadašnjeg gitarista/pjevača Pink Floyda Syda Barretta, »The Madcap Laughs« (1970).
Postava
Robert Wyatt – bubnjevi, vokal
Hugh Hopper – bas gitara, akustična gitara, alt saksofon
Mike Ratledge – klavijature
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Brian Hopper – sopran i tenor saksofon
Produkcija
Soft Machine
Popis skladbi
Side 1 – Rivmic Melodies:
1. Pataphysical Introduction Pt. I (1:00)
2. A Concise British Alphabet Pt. I (0:10)
3. Hibou, Anemone and Bear (5:58)
4. A Concise British Alphabet Pt. II (0:12)
5. Hulloder (0:52)
6. Dada Was Here (3:25)
7. Thank You Pierrot Lunaire (0:47)
8. Have You Ever Bean Green? (1:23)
9. Pataphysical Introduction Pt. II (0:50)
10. Out of Tunes (2:30)
Side 2 – Esther’s Nose Job:
11. As Long as He Lies Perfectly Still (2:30)
12. Dedicated to You But You Weren’t Listening (2:30)
13. Fire Engine Passing With Bells Clanging (1:50)
14. Pig (2:08)
15. Orange Skin Food (1:52)
16. A Door Opens And Closes (1:09)
17. 10.30 Returns to the Bedroom (4:14)
