Voodoo Circle na promotivnom nastupu u Münchenu (2009)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 12. listopada 2026.

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Garage DeLuxe / München / Njemačka
Datum koncerta: 14.03.2009
Broj posjetitelja: 50
Cijena karte: 8,00€

Voodoo Circle je grupa nastala na temelju studijskog projekta koji je prošle godine izdao istoimeni studijski prvijenac. Idejni voditelj i tvorac tog projekta, kao i albuma, je gitarist Silent Forcea Alex Beyrodt. Tip je poznat po svojoj svestranoj glazbenoj potkovanosti i virtuoznosti. Voodoo Circle je kreacija njegovih hard rock potencijala. Pečat koji je Richie Blackmore ostavio na cijeloj generaciji gitarista koji su dolazili za njim sve je prije nego zanemariv. Snažno je dotaknuo i Beyrodta, a Voodoo Circle to u svom pristupu, koji često rado crpi inspiraciju iz klasičnih Rainbow, nikako ne skriva. To u istom dahu, naravno, izvlači na vidjelo natruhe o “njemačkim Rising Force”, jer Beyrodt ne samo stilom sviranja solaža, nego i samom konfekcijom, krem Stratocasterom u rukama, rado preuzme i poneku “Yngwie-esku” foru.

Da bi bio kum takvoj glazbenoj “razuzdanosti”, moraš imati jamstvo u odličnoj ekipi koja ti nudi sigurno utočište za gitarske eskapade. Beyrodt je tako pod zastavom Voodoo Circle doveo dugogodišnjeg prijatelja još iz svojih Sinner dana, Mata Sinnera, koji je prihvatio bas gitaru, svestranog bubnjara Mela Gaynora, koji se kalio uz imena poput Tine Turner, Eltona Johna, Simple Minds, “nadrkanog” klavijaturista Jimmyja Kresica, koji trenutno surađuje na zajedničkom projektu s bivšim gitaristom Toto Steveom Lukatherom i klavijaturistom Dream Theater Jordanom Rudessom, dok je snagu, eksplozivnost i autoritet, kakav se mora uspostaviti uz pretjerano sudaranje velikih ega takvih “pokaži što znaš” postava, u Voodoo Circle učinkovito sažeo izvrsni pjevač Pink Cream 69 David Readman.

Garage DeLuxe je glazbeni klub u kojem su subote rezervirane za rock koncerte. Za onu koja je pripala Voodoo Circle, prethodno zagrijavanje prostora ponudili su nadobudni mladi Nijemci Kama Sutra 69. Oni su u 45 minuta uspostavili odličan zvuk u klupskom prostoru, izgrađen jedinstven i uigran nastup koji je svjedočio da su dečki već nakupili poprilično iskustva, da su na pozornicama dobro udomaćeni i da se nikoga ne boje. U klubu je sjedilo 30 ljudi koji nisu pokazivali posebne znakove razuzdanosti. Oni bi se, uostalom, u danima kao što je subota sasvim lijepo uklopili. Kama Sutra 69 su 100% iskoristili priliku. Sva četiri člana odlično su se nadopunjavala. Ponudili su visoko nagrooveani zvuk iznimno dinamične, mjestimice funky ritam linije, preko koje je rikala lavinska gitara, moderno disonantno razmazane distorzije, koja je odlično punila zvučnu sliku. Preko svega toga, ostavštinu grupe učinkovito je sažimao uvjerljiv vokal, koji je izgrađenom, uživljenom scenskom igrom djelovao u izvedbi što je crpila inspiraciju za scenske pokrete i uzdahe od grunge disilusije do rockabilly oholosti. Kama Sutra 69 je grupa koja očito zna što hoće i nosi zavidan potencijal.

Voodoo Circle stigli su svega pola sata prije svog nastupa. Dovezli su se ravno iz Kölna. Naravno, sa sobom su imali samo osnovni pribor. Dakle, gitare. Svirali su na klupsko ozvučenje, koristili klupske bubnjeve, čak su ih i klavijature već čekale u klubu.

Iskusni glazbenici ponudili su nastup dug samo sat vremena. Očekivao sam da će odsvirati cijeli album “Voodoo Circle”, što se nažalost nije dogodilo. U materijal s prvijenca pomiješali su nekoliko obrada koje su služile kao razonoda puku i naravno ponudile dodatan razlog scenskog opuštanja nastupajućih. Album “Voodoo Circle” usput je jedno od zanimljivijih novih izdanja koja su izašla 2008. na polju njemačkog hard rocka klasične orijentacije. Naravno, Beyrodt je ubrzo upozorio da je pokretački stroj grupe, jer su njegove solaže u autorskim skladbama obično predstavljale najzanimljivije trenutke nastupa. Ipak su gospoda provjereno začinila repertoar adrenalinskim hit šusom Krawitzove Are You Gonna Go My Way, koja se, istini za volju, nekako nije uklapala u klasično simfonijski aranžirani paket autorskih skladbi prvijenca “Voodoo Circle”. Za razliku od spomenute skladbe, spretnije su svoje uloge odradile Mistreated i Little Wing, naravno bez usporedbe s izvornicima, trećeligaški, ali naravno u skladu s iskustvom i rutinom duge kilometraže članova ekipe Voodoo Circle, posve dostojno izvedene. Osjetilo se da dečki nisu mnogo nastupali u ovoj formaciji. Nekoliko puta je zaljuljalo Davida na vokalu, kad je pokušao voditi pjesmu s vokalom naprijed, pa se, primjerice, tek u zadnji tren zadržao kad se Gaynor odlučio da preko prijelaza “razlomi” skladbu u kraći bubnjarski uložak. No sa samopouzdanjem i bogatim iskustvom, za šalu su prkosili tom “izazovu”.

Voodoo Circle su na pozornici bili prilično prostorno ograničeni. Prije svega, bubnjevi su za Gaynora bili daleko premali. Mišićavi bubnjar udarao je velikom snagom i dogodilo se da je prevrnuo stalke s činelama, koje mu je vraćao natrag k bubnjevima za to, u tom trenutku, najpraktičniji član ekipe – klavijaturist Jimmy Kresic. Trenutak većeg bljeskanja vatre koncerta ponudila je energično zamišljena brža skladba Spewing Lies duhovitije osnovne gitarske fraze, koja je preko gravure sočnog riffanja preuzela primat na nastupu. Inače prilično monotonu igru postave konkretnije je prozračio David Readman, koji je s pola snage uvjerio kako vrhunski je vokalist, a svoje velike odlike pokazao je potpuno pri kraju koncerta, kad je izlaz Hendrixova Little Winga začinio odličnim solističkim uloškom vlastitog osjećaja za improvizaciju.

Osjetilo se da se grupa može još više razmahati i ponuditi još više energije i eksplozivnosti na pozornici, da su joj ponudili veću pozornicu i dulju minutažu. No to nije ni bila namjera grupe. Očito je bila riječ samo o promotivnoj jednotjednoj turneji ograničenoj na Njemačku, a o skromno zacrtanoj ekspediciji svjedočila je i cijena ulaznice (8,00€). Prema Beyrodtovim riječima, Voodoo Circle bi trebao ostati kao grupa, pa se u budućnosti možemo nadati novim studijskim uradcima ove postave, a posljedično tome i da možda već iduća turneja ponudi nastupe grupe u većim dvoranama, s dužom minutažom. S druge strane, trenutak koji je ponudio intimni prostor kluba Garage DeLuxe, kad možeš autentično čavrljati sa svim članovima grupe visokog pedigrea, za ljubitelje ove glazbe bio je nezaboravno iskustvo.

fotografije: Aleš Podbrežnik