Vulture Industries in novi ples avant-metal čudaka usred Ljubljane (2026)

foto: ALEŠ PODBREŽNIK 2026
0 179

Vulture Industries (predskupina: Rai)
Ljubljana / Menza pri koritu / Slovenija
subota, 14. 3. 2026 u 20.30 h do 23.00 h


Vulture Industries. Pravo da ti kažem – jedan od ‘najodbijenijih’ sastava u metalskoj sferi u ovom trenutku. Globalno gledano. Norvežani, naravno. Skandinavija se oduvijek smatrala rasadnikom glazbenog čudaštva. Kad ti ne preostane ništa drugo nego posegnuti za oznakom avangardno, onda je upravo Norveška poznata po nizu takvih čudaka. Pogotovo na polju fuzije progresive s jazzom i sl… Samo se Norvežani u tom pogledu uspijevaju približiti državi koja prednjači kao rasadnik glazbenog čudaštva, Francuskoj. Ali to je priča za neki drugi put.

Vulture Industries redoviti su gosti u Sloveniji. Kod nas su nastupili više puta. I to u sklopu nekadašnjih festivala Metal Camp i Metaldays. No na njihov novi klupski nastup morali smo čekati debelih 12 godina. Zadnji put nastupili su 2014. u mariborskoj MC Pekarni (RockLine recenzija koncerta). Naravno, ostao je nezaboravan i njihov legendarni nastup u ljubljanskom CUK Kino Šiška 3. 2. 2012., povodom 10. obljetnice djelovanja KD Veseli Dihurčki. No, Črt i Matej pobrinuli su se i ovaj put za veliku radost šačice ‘ludih’ ljubitelja ovog sastava i pozvali vrle Norvežane na klupsku scenu AKC Metelkova. Menza? Iako me tu nije bilo više od 10 godina i iako je klub od strane budnog kumstva skrbnika Mestne občine Ljubljana nedavno dobio ‘laskavu naljepnicu sigurnosno rizičnog područja’, u njoj se (srećom) u tom razdoblju nije promijenilo baš ništa.

Dosta sarkastičnih refleksija, idemo na događanje. Za uvod su prisutne zagrijali Rai. Slovenski sastav. Slovenski? Kad ih pratiš uživo, na kraju bi pomislio nešto sasvim drugo. Prekrasan izbor za uvod u koncertnu večer. Pravo da ti kažem, ovo je sastav kojem se može prišiti oznaka progresivni metal, no pritom se nipošto ne ograničava. U svoj izričaj upreže mnoge žanrovske melodije. Od kabarea do popa, pa i jazza. Skladbe pritom, usprkos razigranosti i višestrukim atmosferskim preokretima, održavaju osjećaj praćenja crvene niti, što im učvršćuje pjevni refren. Bend je nastupio u ulozi kvinteta. Dakle, s jednim gitaristom manje. U kratkoj minutaži predstavio je pet točaka, upozorio da su Rai perfekcionisti, a u setlisti se ponajviše isticala skladba Frederick’s Dream (bend je s tim komadom uspješno miješao karte na prošlogodišnjoj EMA-i), svojevrsni sudar kabarea i metala, pri čemu je bend namjerno u uvodnom dijelu skrenuo na integraciju dijela Grace Jones hita Libertango. Lukavo, na svoj način.

Riječ je o skupini koja ima velik potencijal za proboj u vidno polje globalne glazbene ponude. Prošle godine izdali su prvijenac. Riječ je o dvostrukom albumu koji je izašao u dva dijela. U ljeto 2025. izdali su prvu polovicu nazvanu “Reason”, a u jesen 2025. drugu naslovljenu “Heart”. U središtu pozornosti je vokalist Vanja Rok Vrtovec, koji nije opterećen samo velikom karizmom, vrhunskim, često šaljivo-crnim izvođenjem stihova, nego je i verziran u glumačkoj ulozi (frak, cilindar,…), zbog čega nastup sastava često djeluje kao da si se našao u kazalištu na nekom showu kabaret-teatra. Bend je za finale izveo svoj (trenutno) najprepoznatljiviji hit Cinema. Rai su skupina kakve u Sloveniji još nije bilo. Vrhunsko osvježenje scene koje može dosegnuti dalje. Znatno dalje od granica Slovenije. Razvojni temelji vrlo su obećavajući. I u smislu upotrebe metrike stihova obrađenih na engleskom jeziku. Ne sjećam se slovenskog sastava koji bi taj element svladao s takvom odlikom. A o tehničkoj izbrušenosti pojedinaca u ekipi nećemo ni trošiti riječi. Unatoč tome što su nastupili s jednim članom manje, nastup je bio izuzetno uvjerljiv.

Vulture Industries skupina su koja je kroz sve ove godine ipak uspjela zainteresirati šačicu slovenskih ljubitelja glazbe da su ih prigrlili. To je doista šačica. Bilo nas je 30. Tamo negdje. No smiješno je to što na njihovim posjetima uvijek srećeš ista lica. To je to. Sretna obitelj odabranih, mogu reći, vesela, neukroćena braća legendi slovenske metalske scene.

Bend, koji nakon preimenovanja iz imena Dead Roses Garden 2003. djeluje zapravo cijelo vrijeme u nepromijenjenoj postavi, isporučio je očekivano vrhunsku predstavu. U središtu ostaje tko drugi nego ludi jezičavi doktor i gromovnik, to jest vokalist i (gotovo kazališni) glumac Bjørnar Nilsen. Ovaj put nije natakao nikakvo svjetlo na glavu. Šešir, stasit odijelo. Za razliku od ostalih suboraca jedini u cipelama. Kad nije bilo ‘bangeranja’, oči publike bile su pretežno uprte u njega. Bjørnar Nilsen svojim pogledima zna hipnotizirati publiku, pogotovo kad karakteristično izbulji oči. Čovjek opterećen izuzetnom karizmom. Mogao bi je izvoziti. Ekipa je vrhunski uigrana. Promašaje ne poznaje. Sve je izvedeno izuzetno pedantno i precizno. Bjørnar naravno zauzima najviše prostora na pozornici, što je uvjetovano unosom njegova teatra, koji još uvijek na trenutke djeluje komično-teatralno, a i ludo i pomalo bizarno. Ostali dečki u sastavu mu u tom pogledu parirају barem time što su na pozornici bosonogi.

Koncert sastava bio je ekskluziva. Vrli Norvežani otisnuli su se na vrlo kratku turnejicu koja je obuhvaćala samo dva koncerta. Prvi kod nas na Metelkovi, a drugi sljedeći dan u Budimpešti. Sa sobom su doveli i cijeli merch, a to je za starog strica koji ne voli naručivati preko interneta bilo prekrasno iskustvo jer je mogao ponijeti kući poneku njihovu vinilnu ploču.

Bend otvara koncert skladbom The Dead Won’t Mind s albuma “The Tower”. Odličan uvodni katalizator za unikatni žurerski teatar koji spaja metal s bizarnošću. Slijedi očekivani skok na posljednji studijski album “Ghosts From The Pasts” (2023) s dvije uzastopne točke. Prva je naoštrena New Lords Of Light, koja je urezala koncertnu stazu preko gothic strofe u melodično grabežljiv glavni metalski rif, a nakon nje izrazito mračna Saturn Devouring His Young, s onim ružnim, zlim, starim čičom koji žderе svoju djecu. Atmosfera koju ovaj sastav uspostavlja naprosto je unikatna. Hipnotična je. Osvaja svime što se od zaista dobrog metala očekuje. Okultom, izrazitom mračnošću, osjećajem neizbježne propasti iz koje nema povratka. Bjørnar je izuzetno zarazan. Izuzetan glumac, interpret. Jedeš mu iz ruke. I uz sav mračni pogrom koji sastav stvara, naposljetku, povrh svega, crno-zabavan!

Koncert je letio. Repertoar je obuhvatio sva razdoblja djelovanja sastava. Odlično je kod Vulture Industries to što neprestano iznenađuju. U formatiranju skladbi ne znaš što će sastav poslužiti publici, pa bi prostor za daljnju analizu samo krao vrijeme. Jednostavno, ako bend ne poznajete, a ubrajate se među razmaženije glazbene sladokusce, krajnje je vrijeme da počnete otkrivati ovu skupinu! Oni su (u načelu) progresivni, ali su baš toliko udareni u artizam da draže avangardno. Nisu im strani ni doom ni black metal, a rado odlutaju i u polja jazz-black-metal-kabarea (Blood Don’t Eliogabalus). Vi birate.

Niti ne znam točno, ali odjednom smo se našli u finalu. Bjørnar je rekao da sljedeća skladba govori o njegovim osjećajima nakon što sluša dnevnik na TV-u. Bila je to završna Lost Among Liars. Čak bi i Nick Cave poslušao. Na kraju s pozornice odlazi samo Bjørnar. Bend ga doziva natrag. Skupina se prihvaća isprva podrugljive Deeper (uzete s posljednjeg albuma), u kojoj se metal bavi melosom nekog meksičkog vesterna, pri čemu Bjørnar uspijeva podžariti šačicu da sudjeluje u pjevanju. I komad koji Vulture Industries uvijek vrlo rado čuvaju za kraj, Blood Don’t Eliogabalus. Zlokobni ‘rifovski drajv’ na spotičućem ritmu pokrene čak i poneki vratni kralježak u publici. Rušilačko i teatralno. U finale i definitivni kraj, koji je stigao. Brzo i nenajavljeno.

Vulture Industries grade svoj svijet tijekom koncertnog nastupa. Toliko je poseban da u sebe prima samo najposebnije. Bilo nas je malo posebnih te večeri u Menzi. Šačica posebnih koji smo bezgranično uživali u glazbenoj posebnosti jedinstvenog sastava.

Tekst: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Rai – setlista:
1. Daydream
2. Above Me
3. Royality
4. Frederick’s Dream
5. Cinema

Vulture Industries – setlista:
1. The Dead Won’t Mind (intro)
2. New Lords Of Light
3. Saturn Devouring His Young
4. Tales Of Woe
5. The Bolted Door
6. This Cursed Flesh
7. Grim Apparitions
8. As The World Burns
9. Screaming Reflections
10. Strangers
11. The Pulse Of Bliss
12. Lost Among Liars
—dodatak—
13. Deeper
14. Blood Don’t Eliogabalus


Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići