Mjesto: New Age Club / Roncade (Treviso) / Italija
Datum koncerta: 11.12.2007
Broj posjetitelja: 500
Cijena karte: 29,00€
Već je tako da u rokenrolu postoji nevjerojatna količina bendova koje ne bih išao gledati uživo ni da mi sviraju na vlastitoj terasi; među njima su i takvi pred kojima bih s te iste terase pobjegao u najbližu prijaznu rupu s Laškim. S druge strane su bendovi koje ću ići gledati i uz manjak kojeg vitalnog dijela moje zaobljene forme, a kalifornijski govnari WASP sa starim prdežom Blackiejem i njegovim “fuck-me” gusarskim čizmama visoko su na tom popisu. Tako smo se u srijedu natovarili u moje prijevozno sredstvo njemačkog porijekla (žerman kvaliti, jaaaaaa) i odfurali prema novom drugom domu, klubu New Age u Trevisu, jer nas je čekao koncert za bogove – “The Crimson Idol”, jedna od najboljih ploča u povijesti metala, izvedena u cijelosti!
Ako izuzmemo usputna zbivanja s salvama smijeha na samom putu, nas dvojica muškaraca i trojica ženskih primjeraka oko 21.00 smo se pojavili pred klubom, podigli karte i prepustili se radostima čekanja sve do 23.00, kad su se u pristojno napunjenom klubu ugasila svjetla, zabrujali ventilatori i utihnuo genijalni DJ sa svojim Enter Sandmanom. Zatamnjenje, uvod i onda val oduševljenja – WASP su na pozornici! Kao da si trepnuo, bila su nas trojica, prema malim Talijanima “grdosije” Slovenci u prvom redu, i sa zanosom pjevali s Blackiejem: “I look at my face in the Mirror…..!” Da, WASP su odabrali dostojan put i za razliku od Queensryche, koji su u mojoj prisutnosti svoj prvi dio Mind Crime odsvirali tek napola, bez introa i međudijelova, odsvirali su svoju krunu karijere u cijelosti, sa svim zbrkanim dijelovima povrh toga. ŠUUUUUS!!!! Bez obraćanja publici, bez prekida, bez i najmanjeg odmora i mašila, to je bio “The Crimson Idol” kao na ploči, a očito uživo, bez (uz izuzetak klavijatura i govora sporednih osoba à la menadžer Alex Rodman) “playbackova”. A narod je znao sve, od prvog velikog početnog slova do zadnje točke. Takav prizor ne doživiš svaki dan! Posvuda izrazi potpune ekstaze na licima publike (uglavnom Slovenaca i Hrvata!), sve raskopčano i razdrto. Bend napaljen do amena – Blackie sa svojom klasičnom hladnoćom i preciznošću kao Veliki diktator, a uz njega Mike Duda na basu i nenormalni Doug Blair na gitari skaču, smiju se i poziraju da je milina. Poseban odlomak mogli bismo posvetiti ovom posljednjem – taj tip nije normalan! S fenomenalnim gitarama (LP-jevi s izdubljenim (“scalloped”) pragovima i šiljastim vratovima, dvotrupke s akustičnim simulatorima, Washburni s osvjetljenjem unutar trupa među magnetima…) sipao je solaže da mi se jezik objesio do poda, a pritom se još uspio i smijati u brk. Titanic Overture, The Invisible Boy i Arena of Pleasure jednostavno su proletjeli pored nas i vrijeme je bilo za prvi totalni odlijepit – vječna motorka i Chainsaw Charlie! Svijet posvuda, grmljavina “Murders, Murders In The New Morgue” vjerojatno se odjekivala daleko oko dvorane. Odmora pak nema! Gypsy Meets The Boy i odmah Doctor Rockter, još jedan izgubljeni biser zlatnog doba heavy metala.
Vrućina je unatoč ventilatorima na 11 bila nepodnošljiva, a znoj se s gospodina Lawlessa opet slijevao u potocima. No vremena za razmišljanje o tome nije bilo, nenormalnim tempom gospoda su nas poslužila s I Am One, a onda stvar ipak smirila. Slijedile su naime dvije balade, The Idol i Hold On To My Heart. Kod ove druge mi je skoro pukao film, jer je riječ o mojoj najdražoj baladi svih vremena, a slušati je uživo samo metar od Blackieja s curom u zagrljaju bio je stvarno poseban osjećaj. Balade su pak bile tek zzatišje pred buru – album i prvi dio koncerta naime završava grandioznom The Great Misconceptions Of Me, čiju se atmosferu ne da opisati, nego je jednostavno treba doživjeti. Nakon tog dobrog sata ludila, koji inače predstavlja uobičajeni “leistung” WASP koncerta, dečki su se na nekoliko minuta povukli, a mi nismo stigli ni skupiti misli kad je zagrmjelo “I don’t need no doctor, all I need is my LOVE machine!” i još jedan odlijepit naroda. Je li to sve? Ma ne, ne…! “I’m a Wildchild. Come And Love Me!” Klasik s ploče “The Last Command” kao i uvijek je doživio lud odaziv, u prvom redu sam se skoro raskomadao, ali trud je urodio plodom – Veliki diktator me je primijetio, nacerio mi se i samo tako mi frknuo trzalicu – yes!
Približavali smo se kraju koncerta, “odslamali” vrhunsku izvedbu komada Take Me Up s nove ploče “Dominator” i na obzoru je bio završetak večeri s Blind in Texas. Blackie se prvo istaknuo neljudski dugim i visokim krikom, a onda dokazao da unatoč minimalizmu na pozornici još uvijek spada u klub najboljih “frontmena” kojima publika uvijek slijepo slijedi, jer je usred najveće ludnice u komadu podigao glavu, pogledao i kratkim “Šššššt” u stotinci sekunde potpuno utišao i začarao dvoranu. Nevjerojatno! Kad se zadovoljno uvjerio u “podložnost” ljudi, komad se mogao nastaviti i napokon zaključiti izniman koncert. Što reći za kraj? Bili smo svjedoci vrhunskog koncerta koji je više nego opravdao cijenu karte i goriva, a u prilog tome govori i opljačkani štand (službeni “merchandise” benda), koji je nakon koncerta unatoč dobroj opskrbljenosti pokazivao rebra. Steven Duren aka Blackie Lawless – još na mnoga ljeta!
Galerija slika
