Waiting It Out
Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Gone Bald
Izdavač: Narrominded
Izlazak: 2010
Trajanje: 56:49
Ocjena: 4.3/5
Pisala se 1994. godina, a na zgarištu nekoć cvjetne države, u ratom obilježenom Zagrebu, bilo je sve manje prostora za slobodoumne glazbene vizionare odane umjetnosti i tersanju. U sivilu zagrebačkog granatiranog betona okuplja se sastav Gone Bald, koji je svoju opoziciju ideološkom jednoumlju iskazivao bukom i pobunom, a domovinu zasićenu nacionalizmom ubrzo mijenjaju Nizozemskom. Od tadašnje postave u konglomeratu buke i iskonske potjere za glazbenim purizmom ostao je samo pjevač i gitarist Razorblade Jr., a nakon čestih izmjena te odlazaka i razilaženja u idejama i određivanju definicijskog polja njihova svemira, drugu odrednicu čini bubnjar Sultan Battery. Dosad su svoju kreativnost utkali u desetak ostvarenja, a osim uobičajenih kazeta, CD-ova i vinila kao prihvatljivu su formu prihvatili i internet te se slobodnog protoka ideja, zvukova i sve češćeg informacijskog popunjavanja praznina u prividno slobodnom virtualnom međusvijetu nisu odrekli sve do danas.
Korak prema potpunom glazbenom artizmu zapravo je, začudo, tek deveti cjelovečernji album Waiting It Out, koji nakon posljednje audio-vizualne provokacije od prije tri godine, kompleta knjige, CD-a i DVD-a 100 Ways To Become Cool, nastavlja hodati po paradigmama osobnog, izravnog i intimno dramatičnog rocka. Gone Bald se nakon desetljeća dobrovoljnog izgnanstva u Amsterdamu ovaj put predstavljaju u prividno otrcanoj i okljaštrenoj formi samo dvaju pokretačkih motora, a taj dvomotorni trust unatoč brojčanoj pothranjenosti servira savršeno tempiranu glazbenu bombu. Nešto usporeniji tempo i bogate zvučne kulise plod su suradnje s Mihaelom Beleom u zagrebačkom Kozmo studiju, a bogatstvom nijansi nadilaze primat američkih lo-fi noisera No Age kao i sada već bivših nositelja rockerskog scenskog dualizma White Stripes. Ako vam u spektru auditivne percepcije nedostaju vrišteće melvinsovske ili pixiesovske gitare i okus ranog izdanka prošlog stoljeća, Gone Bald su pravi supstitut. Unatoč odsutnosti donedavno još aktivnog basista i bivšeg bubnjara (ili baš zbog toga) zvuk je pun, koncentriran i rušilački, a puni zamah noiserskog DIY suprotstavljanja visokim standardima preproduciranih glazbenih proizvoda suvremenog doba daje osjećaj nadmoćne vrijednosti. Iako i sami ističu da je možda riječ o izgubljenoj bitci s vjetrenjačama, boravak u spektru subverzije i mokrenje protiv umjetnih vjetrova znatno je uvjerljiviji i slušljiviji od podređivanja imperativima prilično isprazne itinerarije već slušanog i očekivanog.
Već naslovna fotografija daje do znanja da je ovaj put riječ o potencijalno samoubilačkom skoku u nepoznato, a pad u spas ili poništenje ovisi posve o prijemčivosti poprilično razmažene publike i nizu okolnosti zbog kojih ploča može pasti na plodno tlo. Ja sam već nakon prvog slušanja bio uvjeren da je nakon trenutka prividne pop-očaranosti i idućeg trenutka upadanja u stanje blage depresije i melankolične čežnje za vremenom precvalog cvijeća došao čas za percepciju djela u cjelini. Sedam punokrvnih kompozicija, koje se razvlače između intra nadahnutog filmom Sideways i outra prožetog humorom The Revenge Of Pink Panther, tvori organsku strukturu kvalitetnog rockerskog remek-djela. Prilično suhe, ali sirove, rifovski postavljene gitarističke linije oštricom profinjene žilete urezuju se u sočno tkivo masivnih i alternativno jednostavnih, ali udarnih bubnjeva. Vokali su minimalistički i podsjećaju na vokalni raspon bluesovske eksplozije Jona Spencera, a već skladba The Art Of Sideburns otkriva gotovo sve glavne argumente koje vam sirovo serviraju između oba uha. Bijes je besmrtan, ljutnja neprolazna, a kritika bezumnih zombija današnjice nadglasava monotone odjeke pop-recepata. Njih na ovoj ploči (hvala bogu) kronično nedostaje, ali zato ne manjka inteligentne oštrine i vrhova prikrivenih iznenađenja. “It Took A Long Time To Find My Way To Oysters / It Took Even Longer To Cry Away From Them / Sometimes The Good Things Bring Out The Bad Things On Surface / And This Is How I Learned To Dive” pjeva Razorblade Jr. u skladbi Diving For Oysters i time dostojno sažima 15-godišnju potragu za vlastitim izrazom. Ima tu i minimalizma i epskog pražnjenja u vaš lubanjski svod, zbog čega je ploča sve prije nego jednostavno i opuštajuće slušanje. Promjene ritma i zvučna suhoća glavne su stalnice prilično jednostavne strukture ploče. Promjena u pristupu od prvih dana ima malo, a ples po tankom ledu bučnog suprotstavljanja ugodnijim linijama dosad im je dobro služio. Sastav ostaje nepokoran i umjetnički slobodan, a album samo nastavlja granitni niz idejnih nadogradnji od prvijenca nadalje. Cjelina je preobilna za gutanje u jednom zalogaju, zato vam svakako savjetujem da uz jednosatno prežderavanje probate i konzumaciju na obroke, u kontroliranim manjim dozama.
Ako je debi najavljivao skori dolazak Isusa, a zatim su sarkasti kroz demistifikaciju priča (političkih i ideološki ublažavajućih) tražili utjehu u moru prividne ljubavi, nakon ogoljenosti forme Gone Bald se vraćaju iz rehabilitacijske klinike prošlosti s novim direktom i dva udarna krošea te s obnovljenom formom. Manje može biti više, a što te ne ubije, to te jača, što su već 2002. i sami istaknuli neprijeporno činjenicu – It Takes Guts To Tango, a Gone Bald mogu biti unatoč prorijeđenim frizurama i nakon 16 godina osvježavajući faktor obnovljenog smisla vašeg alternativnog postojanja, unatoč svekolikoj evoluciji i hinjenoj mentalnoj revoluciji. Buka je ovaj put spasonosna jer se pod zvučnim balastom, uz glazbu, kriju i ideje vrijedne ponovnog degustiranja i savršene domisli. Gone Bald su dokazali da unatoč godinama mogu otvoriti i najzatvorenije kutke alternativi sklonih duša te dokazati da su neki slijedovi tonova i akorda jednostavno bezvremenski i vječni!
Postava
Razorblade Jr. – gitara, bas & vokal
Sultan Battery – bubnjevi, programiranje
Gostujući glazbenici:
Andreja Kosavić – prateći vokal i truba u skladbi Eddie’s Son
Produkcija
Mihael (Mexo) Bele & Gone Bald
Popis skladbi
1. Intro
2. The Art Of Sideburns
3. Fracture Of Radius
4. The End Of Symphonies
5. Christmas Song
6. Vengeance Is A Lazy Form Of Grief
7. Importance Of Symmetry
8. Diving For Oysters
9. Eddie’s Son
10. Outro