Walk Into Light
Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Anderson, Ian
Izdavač: Chrysalis Records
Izdanje: 1983
Trajanje: 38:29
Ocjena: 2/5
Karizmatični poglavica Jethro Tulla Ian Anderson, najpoznatiji flautist među rockerima, svoj je solo prvijenac namjeravao izdati već 1980., no planove mu je pokvarila tadašnja izdavačka kuća Chrysalis Records, pa je »A« izašao kao još jedan album Jethro Tulla, što je, uz suradnju dugogodišnjeg Tullova gitarista Martina Barrea, na kraju bio jedini logičan potez. Već je »A« zvukom nagovještavao da Andersona sve više vuče u svijet elektroničkih klavijatura i sintetičkog rocka, daleko od tradicionalnog Tull zvuka, koji je na svoj osebujan progrockovski način imao korijene u jazzu, klasičnoj glazbi, folku i bluesu. To je postalo još očitije na sljedećem albumu Tulla, »The Broadsword And The Beast« (1982), na kojem je Ian počeo surađivati sa škotskim klavijaturistom Peterom-Johnom Vettesejem, stručnjakom za elektroničke teksture i tadašnje zvučne trendove, čime su temeljito polarizirali tadašnju bazu sljedbenika Jethro Tulla.
Ianove posve nepotrebne namjere da Jetro Tull, nekoć jamac glazbene inovacije, zvuče slično kao Depeche Mode i srodni bendovi te se konačno upuste u elektronički art rock kasnije su iznjedrile »Under Wraps« (1984), najgori studijski album u povijesti benda, a prije toga je Ian 1983. u suradnji s Vettesejem izdao svoj solo prvijenac naslovljen »Walk Into Light«. Taj je bio neka vrsta, recimo, nešto manje brutalne elektroničke uvertire u »Under Wraps«, koja je općenito imala malo pozitivnih trenutaka. Među njih je svakako spadala činjenica da je Ianov vokal tada bio na vrhuncu, pa je kultni flautist mogao otpjevati neke vokalne linije koje danas, nakon potpunog sloma glasa 1985., ne bi mogao otpjevati ni u snu.
Pravog bubnjara na »Walk Into Light« naravno nije bilo, pa je Ian, koji je uz flautu odsvirao i gitaru i bas, iskoristio kar programirani ritam stroj, dok su on i Vettese, koji je kao skladatelj asistirao na polovici skladbi, pobrinuli se za svu klavijatursku sintetiku, koju je do danas temeljito nagrizao zub vremena, a nije oduševljavala ni u trenutku izlaska. Nije potrebno posebno naglašavati da Ianova produkcija njegova solo prvijenca zvuči šuplje i tanko, dok je prevladavajuća ritmička (ne)dinamičnost vrlo često iznimno dosadna. O pojedinim skladbama s »Walk Into Light« ne može se reći mnogo pozitivnog, jer većina zvuči neinspirirano i anakronistički, dok na većini njih, poput »Different Germany«, prevladavaju hladnoratovske teme koje su kasnije vladale i na »Under Wraps«.
Drugdje, primjerice na uvodnoj »Fly By Night«, koja nema baš ništa zajedničko s istoimenim klasikom Rush iz 1975., Ian dotiče svoje svakodnevne, uglavnom trivijalne zgode, kao što je u ovom slučaju večernje putovanje zrakoplovom. Pojedine skladbe s »Walk Into Light«, gledane samo s aranžerskog stajališta, uopće nisu loše i uz pravog bubnjara, basista, raznolikije klavijature i znatno ‘življu’ produkciju mogle bi ispasti vrlo dobro, no zbog prije spomenutih produkcijskih i tehnoloških uvjeta slabo su prošle test vremena. Osim toga, Ianov tradicionalno topao vokal nikad nije pronašao udobno mjesto uz pretežno hladnu, elektronsko-sintetičku pozadinu, što je vidljivo i na najboljim trenucima »Walk Into Light« poput »Fly By Night«, »Made in England«, »Toad in the Hole« te prije spomenute »Different Germany««.
Većina Ianovih sljedbenika najradije bi zaboravila njegovo stvaralačko razdoblje između 1983. i 1984., iako je »Walk Into Light« bio nešto podnošljiviji uradak od sljedeće elektroničke nemani zvane »Under Wraps«, kojom je ostavio crnu mrlju na inače uglavnom veličanstvenoj diskografiji Jethro Tull. Ipak, »Walk Into Light« je u usporedbi s Ianovim kasnijim, mnogo usredotočenijim i ambicioznijim solo albumima daleko najgori. Loša iskustva s elektroničkim eksperimentiranjem Iana su do druge polovice osamdesetih, kad su Jethro Tull za »Creast Of a Knave« (1987) dobili kontroverznog grammyja za ‘najbolji heavy metal album’, koji je zapravo bio nagrada za životno djelo, temeljito naučila da više nije ponavljao pogreške, kad je nakratko pokušao slijediti tadašnje glazbene trendove.
Postava
Ian Anderson – vokal, flauta, gitara, bas gitara, klavijature
Peter-John Vettese – klavijature
Produkcija
Ian Anderson
Popis skladbi
1. Fly by Night (3:55)
2. Made in England (5:00)
3. Walk into Light (3:11)
4. Trains (3:21)
5. End Game (3:20)
6. Black and White Television (3:37)
7. Toad in the Hole (3:24)
8. Looking for Eden (3:43)
9. User-Friendly (4:03)
10. Different Germany (5:24)