Izdavač: Animals Mosh Harder Records
Datum izlaska: 13. 4. 2020.
Trajanje albuma: 40.03 min
Žanr: metalcore
Austrijska scena već nekoliko godina pokušava uvjeriti da je jaka i u metalcoreu. Mnogi se vjerojatno sjećaju obećavajućih The Sorrow, koji su nanizali nekoliko albuma i stekli međunarodnu prepoznatljivost. Nakon The Sorrow rodilo se čitavo mnoštvo bendova. Metalcore je, naime, s obzirom na koncertna događanja, prilično velika stvar u Austriji. Među obećavajućijim bendovima su i We Blame The Empire.
Mlada skupina iz gradića Vöcklabruck već je pokazala nešto potencijala prvijencem “These waves won’t take me” 2017., a ove je godine najavila drugi album Aero, kojim naravno nastavlja svoju misiju, a istodobno želi pokazati i nadogradnju prvijenca.
Aero dakle nudi 10 skladbi koje se redaju u otprilike 40 minuta. Skladba Updraft udara bez kočnica, kako i dolikuje uvodnoj pjesmi. Javljaju se asocijacije na As I Lay Dying, August Burns Red, Betraying The Martyrs i druge. Prilično razoran zvuk, u kojem još nema melodičnih vokala. No melodična strana već se pokazuje kroz gitaru te dodatke elektronike. Jasno je da We Blame the Empire žele zvučati što modernije. Ali po jednoj skladbi teško je donositi zaključke.
Već u drugoj skladbi Revelations agresivnost dobiva protutežu u melodičnim vokalima koje doprinosi gitarist Moritz Osterer. Riječ je inače o prilično standardnom metalcore komadu koji bi zbog istaknutog refrena mogao poslužiti kao videospot. No još više za isticanje nježnije strane tu je već sljedeća skladba Decisions, u kojoj je refren još više u prvom planu. Više udarnosti uvode skladbom Impact, koja se opet melodičnim refrenom doima kao da se bend poprilično ugledao na neku priznatu američku metalcore postavu, kao što su recimo As I Lay Dying i sl.
Doduše, We Blame The Empire drže se nekog stila, ali treba priznati da su prilično razigrani. Uvođenjem raznih elektroničkih dodataka i klavijatura vidi se određena raznolikost, a ponajprije se emocionalnost može još više naglasiti. Dobar primjer toga je skladba Distress Call. U drugoj polovici albuma čini se da je emocionalna strana ipak više naglašena. Melodičnih vokala ima više, što posebno dolazi do izražaja npr. u skladbi Stay With Me, u kojoj je emocionalnost dodatno naglašena klavirskim završetkom. Album se ne zaključuje udarno, nego na najnježniji način, akustičnom Silent Throne.
Unatoč snažnoj emocionalnoj komponenti, tekstovi se usmjeravaju i na društvenu kritiku i ekološku problematiku, što je posljednjih godina prilično goruć problem na koji upozoravaju mnogi bendovi.
We Blame The Empire će drugim albumom prije svega oduševiti ljubitelje modernog metalcorea. Album se može pohvaliti dobrom dozom udarnosti, melodičnosti, emocionalnosti te umetcima elektronike. Tome je primjerena i moderna zvučna slika. Svakako se osjeti potencijal da bend može doseći veći udio slušatelja, ako naravno pokaže određenu upornost i kreativnost.
Popis skladbi:
- Updraft (04:05)
- Revelations (04:10)
- Decisions (03:56)
- Impact (3:43)
- Distress Call (03:45)
- Showdown (03:47)
- Stay with Me (04:33)
- Innervision (03:45)
- Pathways (04:08)
- Silent Throne (Acoustic) (04:07)
Postava:
Sebastian “Borsti” Penninger – vokal
Moritz “Moli” Osterer – gitara, vokal
Dominik Bucar – bas
Lukas “Prilli” Prielinger – bubnjevi
