Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Barclay James Harvest
Izdavač: Polydor Records
Izdanje: 1990
Trajanje: 58:07
Ocjena: 3/5
Barclay James Harvest (skraćeno BJH) bili su početkom devedesetih jedna od kultnih, ali na domaćem, britanskom terenu uglavnom ‘zaboravljenih’ grupa iz zlatne ere simfonijskog prog rocka, iako su u toj fazi karijere već odavno mutirali u neku vrstu pop/soft rocka s povremenim art i folk rock bljeskovima. Vjerojatno bi brzo počeli ‘životariti’ negdje na rubu glazbene scene da nisu uživali izuzetnu podršku (još uvijek) vjernih njemačkih sljedbenika. U drugoj polovici sedamdesetih i kroz cijelu osamdesetu uspjeli su si u Njemačkoj izboriti zvijezdani status, dok su nešto izdašne podrške uživali još u Švicarskoj i Francuskoj, a na domaćem terenu ih se 1990. samo još rijetko tko sjećao, pa i oni su ih uglavnom miješali s poznatijim ‘bliskim rođacima’ The Moody Blues.
»Welcome to the Show« bio je jedan od posljednjih BJH albuma koji je izašao prije nego što se bend krajem devedesetih raspao na dvije (posvađane) frakcije. Naslovnicu je oblikovao slavni grafički dizajner Storm Thorgerson, koji je najcjenjeniji zbog svog rada za legendarne Pink Floyd. Kratica BJH na naslovnici navodno je među sljedbenicima izazvala poprilično negodovanje, pa su ime benda već na sljedećem albumu morali ispisati u neskraćenom obliku. Središnjim skladateljima i aranžerima, dakle Johnu Leesu i Lesu Holyrodu, u toj su fazi karijere, što se svježih ideja tiče, već pošteno popuštale snage pa je album kao cjelina ostavio poprilično pomiješane osjećaje. Na klavijaturama je kao gostujući glazbenik pomogao Kevin McAlea, koji svojim doprinosom nije mogao bitno obogatiti neke poprilično bljutave sintesajzerske aranžmane bradatog basista Holyroda.
Pojedine su skladbe prilično raznolike kvalitete. Uglavnom su brzo zaboravljive i prosječne, s rijetkim briljantnim bljeskovima koji podsjete na to kako sjajan bend su BJH bili u svom najboljem stvaralačkom razdoblju (sedamdesetima). »The Life You Lead« je Holyrodov pop rocker koji naprijed vuče basistov specifični falset, zbog čega skladba pomalo podsjeća na neka manje razvikana ostvarenja tria Bee Gees. »Lady Macbeth«, jedan od rijetkih nadahnutijih trenutaka, koji ima prilično zanimljivu zamisao i dobru gitarsku solažu, sadrži nešto mračnije ozračje u usporedbi s ostalim dijelovima albuma i upućuje na to da je Lees tada bio jedini član benda koji je još nešto davao na njihove eksperimentalne korijene. »Cheap The Bullet« je solidan, ali brzo zaboravljiv tvrdi rocker u kojem se napokon malo oraspoloži i bubnjar Mel Pritchard. Naslovna skladba bi s boljim sintesajzerskim teksturama i pod uvjetom da je izašla godinu-dvije ranije mogla imati čak i hit potencijal, što je prilično lijepo priznanje njezinu tvorcu Holyrodu.
Slaba klavirska balada je »John Lennon’s Guitar«, koja se temelji na istinitoj priči kada je John Lees početkom sedamdesetih slučajno u studiju dobio priliku odsvirati jednu od gitara svog uzora Johna Lennona. Obećavajuće simfonijske aranžmane i zanimljivu zamisao kvare pretjerano hvalisav tekst i jeftin refren. »Halway to Freedom« je Holyrodova ‘jecajuća’ balada koja je posvećena svim narodima koji su baš tada probili tzv. željeznu zavjesu u nadi u bolji život pod (kvazi) demokratskim kapitalizmom. »African Nights«, u kojoj Holyrod priziva uspomene na južnoafričku BJH turneju početkom sedamdesetih, sadrži sintesajzerski aranžman na zvučnoj bazi osamdesetih te udaraljke na osnovi world musica. »Psychedelic Child« s Leesom u glavnoj pjevačkoj ulozi i dobrim gitarskim rifovima iznenađujući je tvrdi rocker i jedna od rijetkih živahnih skladbi na »Welcome to the Show«. »Where Do We Go« je karakteristična Holyrodova balada s dobrim simfonijskim aranžmanima i proživljenim pjevanjem. »Origin Earth« je još jedan pozitivistički pop rocker koji ne ostavlja nikakav dublji dojam. Nešto bolje ispada melodramatična »If Love Is King«, koja sadrži izvrsne gitarsko-klavijaturske harmonije predvođene sjajnom završnom gitarskom solažom, dok završni Holyrodov umotvor, »Shadows On the Sky«, koji je također posvećen Africi, s pretjerano repetitivnim refrenom brzo počne dosađivati.
»Welcome to the Show« bio je za uobičajene BJH prilike poprilično ‘pospan’ album, na kojem se moglo čuti kultni bend kojem su kronično nedostajale osvježavajuće aranžerske ideje i koji se pri stvaranju pjesama uglavnom držao ‘linije najmanjeg otpora’ kako bi nekako udovoljio predanim njemačkim sljedbenicima. U usporedbi s većinom njihovih albuma iz osamdesetih, koji su puni pogodaka u sredinu i potpunih promašaja, ipak je predstavljao blagi napredak nabolje, no to je još uvijek bilo daleko od onoga što su stvarali u sedamdesetima. BJH se nakon odlaska osnivača i klavijaturista Stuarta ‘Woolyja’ Wolstenholmea krajem sedamdesetih nikako nisu oporavili i većinu svog daljnjeg stvaralačkog opusa proveli su kao prosječan pop/melodični rock trio s povremenim artrockovskim bljeskovima.
Postava
John Lees – vokal, gitara
Les Holyrod – vokal, bas gitara, klavijature
Mel Pritchard – bubnjevi, udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Kevin McAlea – klavijature
Produkcija
Andy MacPherson i Jon Astley
Popis skladbi
1. The Life You Lead (3:49)
2. Lady MacBeth (4:34)
3. Cheap The Bullet (4:30)
4. Welcome To The Show (4:15)
5. John Lennon’s Guitar (5:41)
6. Halfway To Freedom (4:37)
7. African Nights (5:26)
8. Psychedelic Child (3:41)
9. Where Do We Go (5:09)
10. Origin Earth (4:57)
11. If Love Is King (6:02)
12. Shadows On The Sky (5:26)
