Autor: Sandi Sadar Šoba
Mjesto: Ljubljana / CUK Kino Šiška / Slovenija
Datum intervjua: 07.01.2013
Malo je bendova koji imaju toliko potencijala i kreativne snage koliko ih ima nova slovenska grupa Werefox. Ne, ne radi se o nekoj novotariji, nego o čeličnoj vezi četiri člana koji dijele snažnu zajedničku glad za stvaranjem, a iza lisičjedlakog imena kuca jedno jedino srce i u mislima tinja jedna jedina zajednička misao. Sastav koji čine stari znanci i suoblikovatelji nekoć snažnih grupa poput Psycho-Path, pa onih možda malo manje poznatih, ali izrazito zaraznih Sphericube te inače još uvijek aktivnih internacionalnih popera Lollobrigida, ima poprilično vedrog optimizma, a prividne pop konture kriju toliko srži da je mnogo toga ostalo zavijeno u koprenu tajanstvenosti, pa sam se s mišlju na malo dublji razgovor zaputio prema Kinu Šiška. Zašto lisicodlaci i kako su se na zajedničkom kolu stvaranja snašli i s frontmenom Girls Against Boys bio je tek djelić pitanja koja nisu ostala bez odgovora, jer se u polumraku prvog kata ljubljanskog hrama kulture dogodio doista lijep, opušten razgovor, kojeg nije ograničavala ni činjenica da hvatam riječi na snimač, ni činjenica da nam je nakon napornog dana razgovor bio još jedna od radnih obveza, kako bi to neki glazbeni sastavi doživljavali, a Werefox već na prvi pogled djeluju kao usklađena obitelj četvero dobrih prijatelja koji zajedno znaju stvoriti i nešto lijepo.
Rockline: Jako sam počašćen što mogu sjediti za stolom s glazbenicima takvog kalibra i iz tako različitih krajeva.
David Halb: A mi smo jako počašćeni što možemo sjediti za stolom s tako finim novinarima i fotografima.
Melée: Naravno …
Rockline: Prvo bih istaknuo činjenicu da je nedavno bila sezona vukodlaka i vampira, a vi predstavljate lisicodlake kao nešto posve novo i svježe. Što taj lisicodlački prizvuk znači u vašem slučaju, osim možda malo više nijanse crvene u tvojoj frizuri, Melée?
Melée: Nisam samo ja lisicodlakinja, nego će se naknadno obojiti i Beko, da bude sličniji lisičjoj dlaci.
David: Ili će si obojiti bradu … (smijeh)
Melée: Činjenica je da smo to svi, iako po boji kose ja to najviše sugeriram, ali u pozadini svega je jedna doista simpatična i seksi legenda koja nadmašuje vukodlake, a ujedno je i manje raširena i istrošena. Ime za sastav tražili smo stvarno dugo i već smo gotovo očajavali, jer smo našli poprilično dobrih imena koja su sva bila zauzeta, pa se potraga nastavila, jer smo morali naći nešto što se slaže sa sastavom, s duhom, što dobro izgleda i dobro zvuči i što je slobodno. Nakon godinu dana, a već smo u međuvremenu imali sve komade gotove …
David: Čak smo si rekli da ćemo ime već naći, jer je važno samo da imamo komade …
Rockline: Konsenzus je pao na ime za lik koji nije toliko izlizan, a kako sam veliki ljubitelj etnografskih predaja koje se ovdje provlače, volio bih saznati nešto više o tome.
Melée: Zapravo o tome nisam znala ništa dok prije tri ili četiri godine nisam pročitala knjigu The Sacred Book Of The Werewolf od tog doista zanimljivog ruskog pisca Viktora Peljevina, koji je tu legendu na svoj način okrenuo u dobru perverziju originalne legende, a lik je bio fenomenalan od samog početka. Onda sam malo dublje zagrebla u istraživanje i zapravo japanska legenda o lisicodlacima otkriva svetu životinju koja prati božicu riže i predstavlja zapravo vrlo istaknuto mitološko biće kod Japanaca. Ako se pojave u blizini kuća, nikad ih ne tjeraju, a lisice po njihovu vjerovanju donose i sreću i bogatstvo. Nadam se da će to dodatno napuniti naše novčanike, jer smo se financijski jako iscrpili za ovu ploču … (smijeh) Lisicodlaci možda imaju sličnu funkciju kao zlatna ribica u nekim našim legendama, jer ispunjavaju želje, ali ti onda nešto duguješ. Lisice imaju različit broj repova. Najviše ih može biti devet. Mi smo ih za naslovnicu izabrali šest, jer nismo htjeli reći da već sada nismo devetorepi lisicodlaci, jer oni lisicodlaci koji imaju devet repova sveznalice su i sve čuju i njuše. Tako daleko još nismo, ali i sa šest repova imaš poprilično vještina za pasom. Legenda je toliko zanimljiva i atraktivna da se ušuljala u naše ime.
Rockline: Nešto iskonsko što se ovdje dogodilo jest ta sinteza među vama. Dolazite iz posve različitih krajeva, barem što se glazbe tiče – vas, David i Manuel, poznajem iz progresivnijih jazzy voda grupe Sphericube, vas, Melée i Beko, iz indie sastava Psycho-Path, s time da si ti, Beko, ujedno i jedan od istaknutijih prekmurskih gitarista, koji se po znanju i konceptualiziranju gitare mjeri s Deklevom iz Srečne mladine. Čudotvorcu na šest žica iz Ljubljane sada parira prekmurski antipod. Kako je uopće došlo do te suradnje među vama, da ste zaplovili u posve nove vode i s Werefox isplele doista seksi pop?
David: Hvala na tom opisu. Ja si to inače ne bih usudio reći, ali upravo sam na prethodnom intervjuu rekao da bi nas, ako nas već moramo odrediti, smjestio u rubriku alternativnog popa. Konstelacija je rezultat nekih doista lijepih slučajnih okolnosti. Tri su se priče istodobno zaključile – Psycho-Path su završili s radom, Sphericube smo rekli posljednju riječ, a i ja sam iz konteksta grupe Lollobrigida izašao. Saša i Melée odmah nakon Psycho-Path marljivo su nastavili s radom i autorskim stvaranjem. Moj bratić Dominik, koji trenutno vozi svoj solo projekt Baladero, u početku im je pomagao pri stvaranju, a onda se konstelacija posve prirodno složila. Ja i Manuel smo ionako svoje bas i bubnjeve mučili, pa nam je trebala podrška, nakon čega je nastalo savršeno lijepo udruživanje. Ionako smo na privatnoj razini jako dobri prijatelji, a uz međusobno poštovanje i zajedničke interese ulazak na zajednički Werefox put bio je nešto posve prirodno i samorazumljivo.
Rockline: Zašto pop? Na kraju krajeva, prije ste bili u posve drugim sferama, a mene je poprilično ugodno iznenadilo što se zapravo dogodilo na ploči I Am Memory – dogodila se vrlo slušljiva stvar na prvu loptu, koja zahtijeva višestruka slušanja da bi se sve moglo obuhvatiti …
Beko: Što se mene tiče, izraz pop može biti vrlo širok, jer u taj okvir lako upadaju i stvari koje su vrlo heavy i eksperimentalne, a ako uz to ima i neki hook koji ti ostane u glavi, onda to možeš nazvati i popom. Ne radi se toliko o žanrovskom određenju koliko o tome da ti glazba ostane u glavi.
David: Tu je taj Memory element pamćenja …
Melée: U takvom se kontekstu mogu složiti s popom, ali pop kao žanr ne opisuje našu narav. Većinska definicija popa tu ne drži vodu, jer kod nas glazba još uvijek reže, slušljiva je, ali ploča još uvijek ima snagu. Pop u klasičnom smislu riječi tih elemenata nema.
Rockline: Nisam vas htio staviti uz bok Adele ili Pink, nego sam vas ovdje usporedio s grupom koju jako cijenim – Pearl Jam. Ne mogu govoriti o grungeu ili teškom rocku, nego su paralele s pločama Binaural ili Yield posve izvedive …
David: Prije nego što je Beko počeo govoriti, htio sam razgovor povesti u tom smjeru i znam da si ti tu imao na umu prije svega opis osjećaja, koji je u cijeloj priči također bitan. Mislim da je taj kontekst seksepilne slušljivosti popa rezultat toga što se pri stvaranju glazbe uvijek dobro osjećaš. To je nužno. Ako znaš slušati jedni druge i osjećaš u prsima toplinu, rezultat će biti takav.
Rockline: Najveći skok bili su upravo glavni vokali, jer sam te, Melée, bio navikao u ulozi grlene snažne oratorice grupe Psycho-Path. Uz tu intenzivnost i tekstove, udarnost je tamo bila na prvom mjestu. Ne tvrdim da Werefox nemate tu udarnost, jer mnogo toga izbijaju sami tekstovi, u kojima ima mnogo inteligentnog igranja riječima (Murder i Redrum tako postaju dio tog mozaika). Sada si razvila posve drugačiju interpretaciju. Kako to?
Melée: Zato što mi je to bilo nešto posve logično. Sve to sam, iskreno govoreći, htjela raditi i prije, ali, ako sam iskrena, za tako nešto ti treba i prava skupina suigrača da bi neke stvari mogao opuštenije isprobati. Budimo iskreni – Psycho-Path smo bili prisilno ugurani i u neku nišu u kojoj je melodija gotovo mali zločin, jer tvrda glazba navodno ne smije imati melodiju.
David: Onda si zapravo bila velika zločinka.
Melée: Pa jesam, ali kod Psycho-Path, ako bi se usput prikrao koji previše pjevljiv hookline, tome sam se namjerno izbjegavala. Sada više ne.
Rockline: Na vašem prvijencu Jiu Jitsu toga se na određenim mjestima poprilično čulo …
Beko: Dezinvoltura je tu bila poprilično hookyja …
Melée: To je zapravo bio otklon u nekom drugom smjeru, ali želim reći da su nas neke stvari tamo jako ograničavale, tako nas je ograničavao žanr u koji se nismo sami ugurali. Određene interpretacije i načine pjevanja razvijala sam i prije, ali se sada prvi put osjećam dovoljno slobodno da sve to ovdje mogu i u potpunosti realizirati. Mi smo ovdje tako otvoreni – i mislim da ćemo tako i ostati – da komadu, kakav god nam se ponudi, vjerno slijedimo. Ako ide u malo pjevljivije vode, kao što se čuje na skladbi Fun On The Moon, nećemo ga silom mijenjati u nešto što nije, nego ćemo se prepustiti toku misli i osjećaja bez žanrovske racionalizacije.
Rockline: Jedanaest komada na vašem prvijencu – jedanaest različitih sentimenata, pa bih malo više riječi dao drugoj strani stola i zamolio vas da stavite karte na stol i otkrijete koji je od snimljenih briljanata vaš najveći ljubimac i favorit?
Beko: Meni je najdraži uvodni komad The Redneck Genous Story, jer je to komad koji smo stvarali jako dugo i jedan je od prvih komada koje smo počeli raditi, a ja i Melée smo ga napisali još u prethodnoj konstelaciji, prije nego što smo postali Werefox. Isprva se činilo da nikamo ne vodi i da iz toga nikad neće nastati ništa konkretno, ali s vremenom se dogodilo … Samo od sebe … Možda je trebalo samo ostaviti vremenu vrijeme da se na njemu nakupi malo plemenite plijesni (smijeh).
David: U biti je The Redneck Genious novi schweizer kässe.
Rockline: Uvertira u ploču je doista izvanredna, jer zatim slijedi lavina emotivnih eksplozija, a dva komada koja se tu doista prikradu i udare kao otpadnici u mnoštvu ljepote jesu, barem za mene, March Of Finest i Did I Kill The Devil In You? Kako to da je na ploči bilo mjesta za otpadnike?
Melée: Ti si kod grubijih, dakle … (smijeh)
Beko: Pa ne znam! Jednostavno upadnu. Možda su malo grubiji i rifovskiji, ali su ujedno puni melodije i hookova i održavaju crvenu nit i grade atmosferu. Ja mislim da su dobro strateški smješteni …
David: Zapravo su na ploči samo zato što nismo imali ništa drugo što bismo stavili … (smijeh)
Melée: Molim lijepo! Radi se o komadima koji sežu u naše iskonsko razdoblje, kad je nastao i Shitload Of Love.
Rockline: Lijep i sigurno nježan udarac nogom u glavu s lijepim tekstom.
Melée: I ta je više sirove sorte. Ja mislim da će sljedeća ploča imati više tih sirovih elemenata – naravno, sve ovisi o raspoloženju i osjećaju, ali mislim da i naši najmirniji komadi sadrže barem malo oštrine. Pa bih se vratila na Fun On The Moon, gdje tu oštrinu čujem, ali je drugačija nego na Did I Kill The Devil In You. Mislim da nam je na ovoj ploči bilo tako važno da se ne dopustimo ograničavati time što nam zvuči oštro, a što ne, nego smo slijedili samo osjećaj, unutarnji diktat skladbi.
Beko: Tako će određene stvari koje su na ploči nježne uživo ispasti oštrije.
Rockline: S obzirom na to da imate vrlo čeličan i samonikao identitet, doista me iznenađuje da je prvo viđenje s Werefox bio upravo vaš tandem sa Scottom McCloudom. Zašto ste onda baš s tim probijali led i kako je došlo do suradnje?
Melée: Zapravo tamo nismo sklapali namjensku suradnju. Scott je samo na prvom koncertu koji smo odsvirali, a prvi koncert ikad imali smo upravo s njegovim bendom Paramount Styles, posve spontano pristupio i odluka je pala na licu mjesta. Nakon zvučne probe u backstageu smo naučili jedan komad …
David: Scottu smo pomogli organizirati svirku u Murskoj Soboti, a nakon zvučne probe smo u backstageu iznijeli ideju i rekli: »Ej Scott, bi li možda otpjevao koji komad?« i za dobrih pola sata ili sat naučili smo komad i zajedno izašli na pozornicu.
Melée: Prvo smo sa Scottom namjeravali snimiti skladbu Urgency, ali on je imao osjećaj, ako ga citiram, da skladba stoji tako dobro da bi je on tamo samo pokvario. Tako smo mu predložili skladbu The Boy In Me, The Girl In You, koja mu je potpuno sjela i dodala je skladbi najbolji mogući začin kojem smo se uopće mogli nadati.
Rockline: Vokal à la Tom Waits …
Melée: Totalno! I tako je za mene priču posve iznova napisao, jer sam ja kod tog komada vozila svoju vlastitu napisanu priču, a on je komad otvorio u potpuno drugom smjeru i rezultat mi se jako svidio, pa sam sretna što je konačni izbor bio upravo taj komad. Nakon tog uvodnog koncertnog krštenja našeg sastava mogao nas je prvi put čuti uživo i stvoriti si predodžbu i mišljenje o tome kamo smo se okrenuli, jer nas poznaje već doista dugo. Ovo što sada radimo zapravo mu se više sviđa i zapravo je bliže njegovu sadašnjem glazbenom raspoloženju i afinitetu.
https://www.youtube.com/watch?v=ZTDNEyQ3S5E
Rockline: Godina i pol bila je dovoljna da napišete svoj prvijenac i plasirate ga na tržište, da prije toga uđete u studio i kažete da je došlo vrijeme da ulovite sve svoje prelijepe leptiriće ideja i inspiracije i stavite ih u svoju prvu staklenu teglu. Vaša prva čaša novo ocijeđenog vina stoji na stolu. Godina 2013. tako za vas znači novo poglavlje. Što se od vas možemo nadati ove godine? Kakvi su vam planovi? Kakav je put koji namjeravate ove godine ispisati i prehodati?
Beko: Put će biti što šareniji i bit će puno koncerata.
Melée: Definitivno.
David: Točno tako, kako je Beko rekao – Werefox kreće na put koncerata. To je ono što će nas ove godine zaokupljati, jer smo bend, živa tvorba i sviramo. Mislim da ćemo se u tim koncertnim pozorničkim okolnostima i najkonkretnije predstaviti i svatko tko nas dođe uživo uživati shvatit će i doumiti što radimo.
Melée: Kao Psycho-Path obišli smo mjesta od Sicilije i Skandinavije do Engleske, kamo se, to već mogu spomenuti, usmjeravamo i mi, jer se veza osvježava. Tamo nas se sjećaju, pa se može dogoditi da ćemo s istim bookerom od prije nastaviti priču, a i u Italiji imamo kontakte od prije, a otvara se i Austrija. Ne smijem zaboraviti bivšu Jugoslaviju, gdje također imamo snažnu vezu i priprema se intenzivna promocija, jer si pripremamo lijep teren. Jedno tržište i scena koji prije nisu bili dostupni u takvoj mjeri sada se daju u prvom planu.
David: Mislim da je i fer da istaknemo taj odaziv konkretno iz Srbije, jer isijavaju velikim entuzijazmom. Ako si jednom navikao na relativno hladne ili mlake reakcije, intervjui koje su pripremili s tolikom pozitivnom energijom i nastrojenošću prema nama bili su takvi da je bilo doista zanimljivo odraditi sve te telefonske intervjue.
Rockline: Ja si usuđujem tvrditi, prije nego što završimo današnji intervju, jer je vrijeme zlato, a vaše je sada još dragocjenije – i uvjeren sam u to – da će se uz zvukove vašeg prvijenca I Am Memory odmrznuti ili barem malo ugrijati srce mnogog slovenskog slušatelja. Sada vam prepuštam završnu riječ, zaključnu misao i točku na i večerašnjem doista krasnom susretu, u kojem sam i sam jako uživao.
Melée: Ta je uvijek najteža … (smijeh)
Beko: Toliko je divne lijepe glazbe da je šteta biti ograničen samo na jednu stvar i nikad ne upoznati nešto drugo.
David: Ja bih nastavio Sašinu misao i rekao – budite hrabri!
Manuel: To je zapravo to!
Rockline: Ne dodaješ ništa? Ti si bio tihi, šturi dio Sphericubea, jer te praktički nikad nisam čuo osim na pozornici … (smijeh)
David: Sad ga zapravo čuješ.
Melée: To je vrlo važna komponenta naše glazbe, na što smo prije malo zaboravili. Mi uz mene na vokalu zapravo imamo dva doista aktivna prateća vokala i radimo doista izdašno na aranžmanima sva naša tri zajedno, jer imamo stvarno sreće da sva tri glasa doista dobro funkcioniraju zajedno. To nije nešto automatsko. Netko može imati krasan glas, ali neće ići zajedno s nekim drugim.
Rockline: Kod vas je blend pravi!
Melée: Da! I bacili smo se na to, jer to nije bilo planirano, nego je jednostavno ispalo.
David: Zato ti I Am Memory ima uvod s The Redneck Genious Story doista prepoznatljiv.
Melée: Počinje sa sva tri glasa.
Rockline: Komad je doista seksi, a uz vezu s automobilima i svime tim osjećaš se prirodno i kul i kažeš si: »Treba mi još ulja i kerozina …« (smijeh)
Melée: Možda bih ovdje rekla nešto o čemu inače ne volim govoriti, jer nema svaki komad toliko konkretnih pozadina, ali ovaj ih ima. Zapravo sam shvatila da smo ga završili gotovo istodobno s time da je umro pisac koji je bio inspiracija za ovaj komad. Negdje u ožujku 2012. – mislim da smo tada počeli privoditi kraju rad na ovoj skladbi – Harry Crews možda nije toliko poznat …
Beko: Mlađi je brat Toma Cruisea … (smijeh)
Melée: Ne … Harry Crews, kojeg jako preporučujem za čitanje. Vrlo je originalan pisac, a i njegov je život vrijedan samostalne priče. U životu je radio sve – od hrvanja, bio je bivši marinac i prošao je još mnogo toga. Jako mi se sviđa, a ova se pjesma odnosi na njegovu novelu The Car, koja je navodno napisana prema istinitom događaju. Prema toj priči neki je tip zapravo pojeo cijeli auto i to kao neki događaj, jer ljudi dolaze svaki dan u točno određeno vrijeme, a on pojede još jedan komad automobila. Inače na kraju …
Rockline: Umre?
Melée: To ne znaš, jer je završna scena takva da ne znaš hoće li ili neće, ali interno ga je svakako oštetilo ono što je napravio, a Crews je pun takvih priča. Njegove su priče bizarne, ali ne zato što bi ih izmislio, nego zato što ih uzima iz tog čudnog okruženja u kojem živi, odnosno u kojem je živio. Radi se o nekakvim fotografijama, snimkama stvarnog života koje Crews prenosi na vrlo dokumentaristički način, da se možeš ponovno zapitati nije li istina da stvarnost može biti tisuću puta čudnija od bilo kakve fikcije … The Redneck Genious Story je naš mini hommage njemu i zapravo je komad okrunjen time što je tada umro – i kraj je postao samo novi početak, a ciklusi su bili zatvoreni … Drugi hommage je moja svježa tetovaža, koja će se moći vidjeti na koncertu. Crews je imao napisanu tetovažu: »How do you like your blue eyed boy now, Mr. Death?«. Ja imam napisano: »How do you like your blue eyed girl now, Mr. Death?«. Taj moj svježi zapis tinte pod kožom za mene je savršeno zaokružio tu prvu zatvorenu cjelinu našeg albuma.
Rockline: Reći ću samo da sam i prije intervjua jedva čekao da sjednemo za stol, a sada su me prošle trnci i nadam se da ćemo uskoro moći nastaviti odakle se ovaj naš prvi zajednički razgovor zaključuje.
Melée:Mi dijelimo taj feeling.
David: Ja bih dodao samo još tu činjenicu da ćemo ploču izdati po principu Pay what you want. Digitalni oblik bit će takav da ćete ga moći platiti koliko god budete htjeli. Preko Bandcampa teći će digitalno izdanje, a bit će dostupan izbor od 0 do »state your price«. Fizički primjerci bit će dostupni za 10 eura na stranici, a i na koncertima i nešto u trgovinama. Radi se dakle o našem doprinosu odgajanju nove generacije odgovornih slušatelja u Sloveniji …
Galerija slika
