What Happens Next

0 6

Autor: Aleš Podbrežnik

Izvođač: Satriani, Joe
Izdavač: Sony Music
Izlazak: 2018
Trajanje: 51:17
Ocjena: 4/5

Joe Satriani je svojevrsna legenda žanrovske skovanice »instrumentalni gitarski rock«. Čovjek koji je gotovo rekorder po broju nominacija za Grammyja, a da mu pritom nisu dodijelili nijednog, odlučio je početkom ove godine da nas svojim prepoznatljivim, pečatnim gitarskim temperamentom i u zimsko doba konkretno ugrije te nam se obrati svojim ukupno šesnaestim studijskim albumom naslovljenim »What Happens Next«.

Satriani je odlučio da na ovom albumu opet pojednostavni svoj stil i vrati se svojoj poznatoj elementarnosti, ili ako se izrazimo malo »romantičnije«, u vrijeme bezbrižne dječje naivnosti, kakav je nekoć bio i rock’n’roll. Ne sjećam se da je Satriani ikad u studiju pri stvaranju novih albuma surađivao s tako skromnom postavom. U cijeloj svojoj inače dugovječnoj i bogatoj karijeri. Ovaj put pozvao je na suradnju samo dva glazbenika, ali prominentna imena, koja u svjetskim rockerskim razmjerima predstavljaju prave pravcate stjenovite masive. Glenn Hughes (Black Country Communion, solo, ex-Deep Purple, ex-Black Sabath, ex-Trapeze) na bas-gitari te Satrianijev kolega iz Chickenfoota i bubnjar Chad Smith, svima bolje poznat kao integralni član Red Hot Chilli Peppers. Smith se jako dobro poznaje i s Hughesom, jer je s Glennom surađivao na njegovim samostalnim studijskim albumima. Skrivača među triom dakle nema. Album se razvija vrlo prirodno, vrlo opušteno, vrlo iskreno. Hipermuzikalno, što je kad je riječ o gitarskoj igri Joea Satrianija ionako konstanta, ali ovaj put je Satriani odbacio sve mogućnosti eksperimentiranja u svojoj autorskoj glazbi.

Istina, čovjek novim albumom ne kaže ništa novo, ali »What Happens Next« djeluje nevjerojatno iskreno, istinito, autentično, obraća nam se kipućim optimizmom, nosi pravi sentiment izravne rockerske vatrenosti i žara. Sve ono što oduvijek krasi glazbenu karijeru ovog gitarskog velemajstora i što uvijek prevaguje u njegovu korist.  Satriani je u skladbama opet isprobao nekoliko različitih ritmičkih ključeva koji čine »tipsko podvozje« novim rifovima, gdje nas majstor šesterožičane gitarske teorije naravno opet oduševljava svojim specifičnim gitarskim vragolijama, predvođenim hrpom (poslovično već gotovo preobveznom dozom) »whammy« jaukanja. »What Happens Next« je opet slikovit i idejno razigran uradak koji neprestano komunicira s onim prepoznatljivim Satrianijevim stavom simpatične pakosne zadirkivosti, što je uostalom dio njegova inače uvijek vedrog karaktera.  Skladbi je opet puno. Kad ih pak nema, kad govorimo o Satrianijevim novim albumima? Da budem napokon ipak precizniji. Novim se albumom Satriani približava vremenu svojih albuma od prije dva desetljeća, kakav je »Crystal Planet«. Stilski zaokret koji zastupa »What Happens Next« stoga je logično bliži njegovim početnim studijskim  radovima nego eri dvaju eksperimentalno posoljenih prethodnika (»Unstoppable Momentum« i »Shockwave Supernova«). Evo još malo pikantne dodatne napomene za lakšu orijentaciju. Album »What Happens Next« bio bi u izvedbenom smislu za glazbenika kova Mikea Keneallyja strahovito, strahovito dosadan. Satrianijev gitarski jezik tako zapravo dobiva 100% izražajno-izvedbenog prostora za svoju novu ispovijest.

Satriani je na ovom albumu ponudio dakle paletu od dvanaest novih skladbi, koje su skomponirane rockerski razgolićeno, održavaju notu izravnosti i stoga se obraćaju sjajem svete rockerske jednostavnosti. U tom je smislu Satriani pozvao na suradnju i drugog producenta. To je Mike Fraser, Satrianijev stari znanac, upravo s spomenutog albuma »Crystal Planet«. Zvuk gitare je tako opet zasićeniji, u produkciji znatno bolje čuvan u zvučnoj slici. Gitara je podebljana, zapravo zvučno dodatno »omasnena«, što albumu daje groove kinetiku izravnog rockerskog stava i gotovo koncertne radoznalosti. Bubnjevi su odsvirani tako jednostavno da bi ih Satriani mogao i sam »iskucati« odnosno isprogramirati. »What Happens Next« je opet glazbeno koliko god može biti i u tren oka ulazi u uho. Satriani ostaje nevjerojatan. Ostaje izuzetno usredotočen, zagrizeno predan realizaciji novih ideja i novog albuma. Dinamita mu ne manjka. I u idejnom i u skladateljskom smislu. O izvedbi nema potrebe trošiti vrijeme i gubiti riječi. Njegovi ljubitelji taj album naime već imaju kod kuće, prije nego što su na internetu uopće pronašli ovu recenziju.

Postava

Joe Satriani – gitara
Glenn Hughes – bas-gitara
Chad Smith – bubnjevi

Produkcija

Mike Fraser

Popis skladbi

01. Energy 
02. Catbot 
03. Thunder High On The Mountain 
04. Cherry Blossoms 
05. Righteous 
06. Smooth Soul 
07. Headrush 
08. Looper 
09. What Happens Next 
10. Super Funky Badass 
11. Invisible 
12. Forever And Ever

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići