Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: White Widdow
Izdavač: AOR Heaven Records
Izdanje: 2010
Ocjena: 4/5
White Widdow relativno je mlad sastav (po nastanku), jer njegovo osnivanje seže u 2008. godinu. Australski kvintet iz Melbournea prvijencem “White Widdow”, objavljenim nakon dvije godine djelovanja grupe, dakle prošle godine, pravi je blaženi primjer kako u novom dobu pristupiti staroškolski, a pritom besramno predstaviti svoju kreativnu inspiraciju radijski prihvatljivim rockom osamdesetih kroz uvjerljivu srž visokokvalitetnih skladbi i više nego posrećenu kombinaciju kemije unutar kvinteta, tako da ni u jednom trenutku ne možeš reći da je riječ o sterilnom kopiranju već izumljenih stvari u glazbi.
Dečki po matičnim brojevima nipošto nisu zelenaši. “White Widdow”, kao debitantski album, izražava uvjerljiv i jasno izražen fokus visoke zrelosti u iskorištavanju skladateljskih talenata pri stvaranju zavodljivih kompaktnih skladbi, s vrhuncima u visoko zaraznim ultra-melodičnim refrenima. Produkcija je kristalno čista, s gitarskom frazom u ulozi osnovnog podupiratelja pozadine, na koju se, za AOR princip kojim grupa ide, naslanja dinamičan vokal Julesa Millisa. Potonji se izvrsno snalazi u svakoj situaciji. Prije svega, grupa poznaje snagu i učinak stvaranja visoko vibrantnog ugođaja, koji kapitalizira “crescendom” u refrenima tako da majstorski opremljuje osnovni vokal višedijelnim harmoniziranim pratećim vokalima (Change Of Passion u refrenu, uz izvrsno funkcioniranje vokalnih harmonija, izaziva prave trnce niz kralježnicu).
Upotreba klavijatura evocira pravi ugođaj prošle ere, koja je obilježila zvuk klasičnih AOR grupa poput Giuffria, Airrace, Signal, klasičnih “Scandi” AOR/melodic rock grupa 220 Volt, Renegade ili Treat, naznake su moguće i s Kanađanima Aldo Nova, a na ovome je mjestu vrijedan spomena i australski kolega Rick Springfield, koji je sličnim zvukovima sintesajzera opremao svoje klasične albume u osamdesetima. Tu je nešto koprene na albumu, koji neprestano budi “west coast” Survivor nostalgiju. Enzo Almanzi izvrsno je potkovan gitarist koji je mnogo znanja preuzeo od pionirstva Eddieja Van Halena (Van Halen) i Georgea Lyncha (Dokken, Lynch Mob), što zna kapitalizirati u vruće nauljenim gitarskim solažama, koje nikako nisu pretenciozne i u svemu čuvaju visoko melodično vibrantan ugođaj i visoku kompaktnost materijala na ovom studijskom prvijencu.
Bez obzira na to što dosjetke sa sastavima AOR podrijetla kišu, treba istaknuti da su White Widdow jedan od rijetkih novih sastava kojem to uspijeva na vrlo posrećen i uvjerljiv način. Osjećaja nametljivosti i izravnog kopiranja nigdje nema. “White Widdow” djeluje autentično u svemu, što znači da su dečki cijelo vrijeme srcem uz stvar.
“White Widdow” izvrsno je polazište i pravi temeljni kamen na kojem grupa može samouvjereno i bezbrižno brusiti i nadograđivati svoj glazbeni smjer. Dokazuje izvanredne skladateljske talente, snalažljivost, duhovitost, snagu i znanje u lovu na melodičnu AOR rock zavodljivost, koja djeluje podkožno zarazno već pri prvom slušanju. Osjećaj patetike koju generiraju u osnovi trivijalne poruke u stihovima nikad ne preokrene težinu cjelokupnog glazbenog raspoloženja albuma u osjećaje plačljivog sladunjanja sadržaja!
Ovaj je prvijenac odličan, a dečki još posjeduju nešto kreativnih rezervi! Zato sam uvjeren da će White Widdow zvuk prvijenca još dodatno “zlošćiti” i nadograditi u budućnosti. Teško je izdvajati vrhunce albuma zbog visoke izbrušenosti svih točaka, uključujući razvratno koketnu Broken Hearts Won’t Last Forever. Uz tako posrećeno aranžiranje refrena, kakvo nose skladbe na albumu, na kojem u tom atributu ističe upravo njegov završetak kroz trojac One More Day, Change Of Passion i Fire & Ice, jasno je, kad čuješ ovakav prvijenac, da će AOR, kao žanrovski relikt davne prošlosti, ostati jasno prisutan entitet rock scene i kroz novo tisućljeće.
Postava
Jules Millis – vokal
Enzo Almanzi – gitara
Xavier Millis – klavijature
Trent Wilson – bas gitara
Jim Naish – bubnjevi
Produkcija
Martin Kronlund (miks i mastering)
Popis skladbi
01. Shoukai (Intro)
02. Tokyo Rain
03. Broken Hearts Won’t Last Forever
04. We’ve Got The Wings
05. Cross To Bare
06. Don’t Fail Me Now
07. Spirit Of Fire
08. Shadows Of Love
09. One More Day
10. Change Of Passion
11. Fire & Ice
