Izdavač: Nuclear Blast
Datum izlaska: 29. 3. 2019.
Produkcija: Mark Lewis
Dužina albuma: 40:33
Žanr: deathcore/death metal
Američki sastav Whitechapel poznat je kao jedan od najradišnijih bendova na deathcore sceni. Grupa se prilično brzo probila u prvi plan kad je svojom recepturom, koja se nije oslanjala samo na deathcore elemente, nego i na death metal, pokazala nešto inovativno i izdvojeno. Bend je oduvijek krasila snažna ritam sekcija, tri gitare i dubok režeći vokal. Potonji je na prethodnom izdanju Mark of the Blade probao i s čistim vokalom, koji je ostao i na aktualnom albumu.
The Valley se otvara pjesmom When a Demon Defiles a Witch, koja nakon smirenog nedistorziranog introa eksplodira u pravu death metal brutalizaciju. Tu su blast beatovi, brze pedale i tome primjereno brze gitare. Vokal je usmjeren na režanje, ali za smirenje Phil Bozeman posegne i za pjevnim vokalima, što pjesmi daje nešto doista posebno. Gitarističkim solažama pjesma dobiva i onu točku na i. Pokazuje se da je spomenuta pjesma ono najraznolikije na albumu.
Pjesmama Forgiveness Is Weakness i Brimstone Whitechapel nastavljaju sa svojim stilom, samo što u Brimstoneu ima malo više groovea, koji povremeno već podsjeća na neki brutalni nu metal. Pjesmom Hickory Creek pokazuje se drukčija slika benda. Smirena i melankolična pjesma u cijelosti je otpjevana pjevnim vokalom, što je za Whitechapel poprilično iznenađujuće, a prije svega riječ je o drskom pokušaju koji može razljutiti obožavatelje. Pa ipak, sve zajedno djeluje prirodno, a ne usiljeno.
Kasnije si Whitechapel više ne dopuštaju takva odstupanja od svog prepoznatljivog stila. To potvrđuju već s nagroovanom pjesmom Black Bear, koja baš i ne odskače. Sve brzo ispravljaju pjesmom We Are One, koja ima više agresije i brzine. Za neku ravnotežu, pa i malo nepredvidljivosti, Whitechapel ponude još poneku pjesmu s pjevnim vokalima, čime se možemo nadovezati na pjesmu Third Depth. Refren u režanju daje više atmosfere, a učinak morbidnosti je snažan.
Album Whitechapel zaključuju pjesmom Doom Woods, koja je poprilično mračna i morbidna. Čuje se i koketiranje s doom/death metalom, iako zvučno Whitechapel zvuče moderno, ali tu Whitechapel dokazuju svoju otvorenost. Posebno outrom postižu pravi učinak melankolije. 40 minuta prođe brzo, nema osjećaja da se išta vuče. Whitechapel su si ovaj put dali vremena, a rezultat je natprosječno izdanje koje se može pohvaliti i dobro napisanim pjesmama.
Na samu izvedbu albuma nema se što reći. Vokal Phila Bozemana ostaje brutalan, a istodobno se od njega može čuti i nešto nježnije. Studijski bubnjar Navene Koperweis (Entheos, ex-Animals as Leaders) svoj je zadatak odradio izvrsno. Dinamike je dovoljno, a jednako je siguran i u bržim dijelovima. I gitare su ovaj put doista na mjestu, a ističe se naravno Ben Savage, koji se brine za solaže i harmonije. The Valley je nedvojbeno izdanje kojim Whitechapel dokazuju da deathcore ima puno manevarskog prostora ako se na stvari pogleda malo izvan okvira.
8,5/10
Popis pjesama:
- When A Demon Defiles A Witch
- Forgiveness Is Weakness
- Brimstone
- Hickory Creek
- Black Bear
- We Are One
- The Other Side
- Third Depth
- Lovelace
- Doom Woods
Glazbenici:
Phil Bozeman – vokal, tekstovi
Ben Savage – solo gitara
Alex Wade – gitara
Gabe Crisp – bas
Zach Householder – gitara
Navene Koperweis – bubnjevi
