Whitesnake ponovno do usijanja u Zagrebu (2015)

0 12

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Zagreb / KC Dražen Petrović / Hrvatska
Datum koncerta: 21.11.2015
Broj posjetitelja: 7500
Cijena ulaznice: 199,00HRK (parter) / 220,00HRK (tribina)

Whitesnake, velika hard rock postava koju predvodi neuništivi David Coverdale, napokon se vratila i na pozornice stare celine. U 2015. su dečki izdali album obrada Deep Purple klasika nastalih u razdoblju Coverdaleova članstva kod preuzvišenih biblijskih praočeva hard rocka, ali i heavy metala. Iako Coverdale gorljivo tvrdi da je to novi album grupe, zapravo ga nije moguće ubrojiti u pravi redovni album jer na njemu nema novog autorskog materijala. Pa ipak, njegovo izdanje dovoljan je razlog za novu turneju. Ime Whitesnake toliko je veliko da im uopće ne treba snimanje novih albuma u zrelim godinama, a veliki David Coverdale u sebi je i dalje veliki tinejdžer koji svojom karizmatičnom naravi (ona u jednoj osobi spaja velikog šarmera i razuzdanog zabavljača vječno raspoloženog za zafrkanciju) s lakoćom pera grupi osigurava vječnu scensku atraktivnost. Uz status rock legendi, naravno.

No, kod Whitesnake je poznato da su se postave neprestano mijenjale, gotovo brže od Coverdaleovih afera sa ženama. Iako je veza Doug Aldrich / Reb Beach izdržala zajedno dobro desetljeće, što je više nego časno s obzirom na hirovitu stabilnost postave kroz karijeru, ponovno je došao trenutak za promjenu. U 2015. objavljeno je da je Aldricha zamijenio gitarist Joel Hoekstra, koji se ekipi Whitesnake priključio iz redova sjajnih američkih west-coast AOR rockera Night Ranger.  Za potrebe koncertnih turneja Coverdale je u svoje redove integrirao i talijanskog virtuoza na klavijaturama Michelea Luppija.

Prije Whitesnake koncertne večeri otvorila je još jedna postava, može se reći prava koncertna atrakcija. Postava sastavljena od samih rock superzvijezda. Među njima su dva imena uže povezana s imenom Whitesnake. Brian Tichy (bubnjevi) i Marco Mendoza (bas-gitara) obojica su nekoć već bili članovi Whitesnake, a postavu popunjavaju i klavijaturist Dizzy Reed (Guns N’ Roses), Richard Fortus (Guns N’ Roses), vokalist John Corabi (Motley Crue) i danski gitarist Soren Andersen, koji je među ostalim surađivao s Glennom Hughesom i još jednim Danceom, Mikeom Trampom (White Lion).

Ako su prije dvije godine tribine velike dvorane Doma sportova, gdje su 15.06.2013. nastupili Whitesnake, zjapile prazne, to se ne bi moglo reći za dvoranu KC Dražen Petrović, koju je organizator bio pred time da rasproda. Gledalište je bilo krcato. Kad su na pozornicu izašli The Dead Daisies, još se nije osjećala potpuna euforija koja je uslijedila kasnije s dolaskom Whitesnake, no nastup iskusnih zvijezda donio je više nego ugodnu vreću zabave za uvodno zagrijavanje. Bend koji je ove godine izdao svoj drugi studijski album »Revolucion« (2015) svoju je set listu konkretno opteretio i obradama, kojima je čvrsto držao publiku uza se. Iznimno iskusna ekipa priredila je, očekivano, pravi scenski špas, a John Corabi, namazan svim bojama, svoju je ulogu frontmena fenomenalno odradio. Hrpa koketiranja svih članova grupe s publikom, šaljivo lucidno zafrkavanje među članovima, izvrsna komunikacija Corabija s publikom i kanonada eksplozivne potence tijekom samog nastupa. The Dead Daisies su zbir atraktivnih glazbenika. Kad oko zastane na bilo kojem pojedincu, u tren je hipnotizirano. Bilo da uživaš u vragolijama izvanrednog Briana Tichyja ili ludorijama Johna Corabija te posebno (uvijek nabrušenog) Marca Mendoze. Ti biraš.

Dvorana je počela pucati po šavovima kad je na pozornicu sa svojom družinom izašao David Coverdale. Publika je puknula. Nakon svih ovih godina na koncerte dolaze baš sve generacije. I što je još važnije, udio pripadnica nježnijeg spola nikako ne opada. Svaki put kad je Coverdale raširio ruke u zrak i zatražio od publike odziv, to je gestikuliranje izazvalo val euforije u publici. Pogotovo kad se približio publici na samom rubu »catwalka«. Lukava lisica zadržava nevjerojatnu zaraznost svojom scenskom pojavom i pristupom publici. Bez obzira na to što je njegov vokal u zrelim godinama postao udaljen miljama od nekadašnje forme, karizma je ta koja opčinjava i pridobiva posjetitelja na svoju stranu. Coverdale zrači tinejdžerskom razigranošću i stvarno je dojam da glazbu na pozornici izvodi mlad bend koji tek traži mogućnost proboja na sceni.

Što se koncertnog nastupa tiče, možemo zaključiti sljedeće. Coverdale je unatoč poteškoćama s kojima se njegov vokal bori u zrelim godinama izveo točke na višoj razini nego što smo ga navikli promatrati posljednjih godina.  Istodobno je pri stvaranju popratnih vokalnih harmonija dobio podršku baš svih članova ekipe, a na zahtjevnijim ga točkama dodatnim vokalom pokriva i basist Michael Devin. Odlazak Douga Aldricha iz ekipe napokon je otvorio slobodan put Rebu Beachu, koji je preuzeo inicijativu. Tako je Reb Beach dobio ogroman prostor da do u tančine pokaže sve svoje vještine izvanrednog gitarskog akrobata i virtuoza. Pritom nikako ne treba zanemariti Joela Hoekstru, koji solo točke gradi na znatno većoj mjeri muzikalne forme od Beacha (a i Aldricha), što je jamac izrazite dostupnosti njegovih solo točaka slušatelju. Ponovno je osupnuo najstariji član postave Whitesnake, Tommy Aldridge, nevjerojatnom bubnjarskom predstavom koju je okrunio kao i obično, podivljalim bubnjarskim solažom – jednom riječju, prava zvijer na bubnjevima.

Ukratko, ekipa Whitesnake diše punim plućima i isporučuje odlično koncertno iskustvo. Ulje na vatru dolila je i odlična set lista, koja je objedinila najvidljivije trenutke Coverdaleove karijere s Deep Purple (iznenađujuće je ispala Stormbringer) te poznate hitove sastava Whitesnake. Uz očekivane Purple klasike Mistreated, Burn i Soldier of Fortune posebno su impresionirale You Fool No one, akustična Gypsy te You Keep On Movin’. Od prvog do zadnjeg trenutka novog druženja s grupom mogu potvrditi da koncerti sastava Whitesnake ostaju jamstvo velike zabave, gdje vrije od sve pozitivne rockerske vibracije okupljene na jednom jedinom mjestu. Energetski fluks između postave i podivljale publike stvarao je iskustvo nezaboravne koncertne večeri koja je prošla u tren oka. Kad su se upalila bijela svjetla u dvorani, bilo je gotovo teško isplivati iz stanja zanesenosti duha, tzv. mini hipnoze, kojom smo dobra dva sata otkrivali i proživljavali svijet jedinstvenih Whitesnake.

S obzirom na energiju koju i 2015. zrači jedinstvena i krajnje simpatična scenska pojava neiscrpnog Coverdalea, nema straha da bi se bend slučajno sjetio da je već star, ishlapio i dotrajao te da je došlo vrijeme za takozvane oproštajne turneje. Ne, Whitesnake zrače energijom potentnih pastuha koji na koncertima nepokolebljivo grizu. Svom snagom. Opčinjavajuće! I tako će ostati još najmanje idućih petnaest godina!

Setlista

WHITESNAKE:
1. My Generation (intro)
2. Burn
3. Bad Boys
4. Love Ain’t No Stranger
5. The Gypsy
6. Give Me All Your Love
7. You Keep on Moving
8. Ain’t No Love in the Heart of the City
9. Guitar Solo (Rob Beach /Joel Hoekstra)
10. Mistreated
11. You Fool No One
12. Drum Solo
13. Soldier of Fortune
14. Is This Love
15. Fool for Your Loving
16. Here I Go Again
—dodatak—
17. Still of the Night
18. We Wish You Well (taped outro)

THE DEAD DAISIES:
1. War Pigs (intro)
2. Midnight Moses
3. Evil
4. Mexico
5. Hush
6. Lock ‘n’ Load
7. With You and I
8. Angel in Your Eyes
9. Devil Out of Time
10. Helter Skelter

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići