Izdavačka kuća: Century Media
Datum izlaska: 7. siječnja 2022.
Produkcija: Wilderun, Jens Bogren, Tony Lindgren
Trajanje albuma: 01:06:35
Wilderun, američki progresivni metal sastav iz Bostona, postoji negdje od 2008. godine. Prvi album doduše je izašao 2012., no neku pretjeranu pozornost sastav zapravo nije dobio sve do 2019., kada je izašao prijelomni treći studijski album Veil of Imagination. Kritičari su album prilično dobro prihvatili, a u zvijezde su ga podigli ponajprije ljubitelji progresivnog metala. Za Wilderun, koji su isprva folk metal svirali na progresivniji način, počelo se govoriti da sastav predstavlja ono što Opeth više nisu. Wilderun su kao uzore i glavni izvor inspiracije uzeli zlatno razdoblje Opetha, no pristupili su mu tek malo drukčije. Inovativnost i potencijal sastava nanjušila je i izdavačka kuća Century Media te ih, naravno, potpisala. Wilderun s četvrtim albumom više nisu neovisni, ali im sloboda stvaranja (srećom) nije oduzeta.
Otprilike tri godine nakon Veil of Imagination Wilderun su se vratili s četvrtim dugometražnim albumom, što je na svoj način i ispit može li sastav nastaviti sa svojom agendom. Nameće se ponajprije pitanje je li kod prethodnika bila riječ samo o onom jednom remek-djelu karijere ili Wilderun doista mogu nastaviti i odvesti slušatelja u još jedan ep?
Epigone se otvara obećavajuće nježnom akustičnom skladbom Exhaler, u kojoj se već osjeti da će album vrlo vjerojatno biti zanimljivo putovanje za ljubitelja progresivne i nekonvencionalne glazbe. Sastav u skladbu upliće dodatne instrumente, ali zadržava nježnost, a ponajprije priprema na eventualnu razornost u nastavku. S 14-minutnom Woolgatherer sastav pokazuje što zna. Sama struktura skladbe prilično je kompleksna, a u nju su upleteni mnogi različiti elementi. Moguće je čuti i mirnije folk elemente i one pompoznije, jer u skladbi ne manjka orkestracija. U prvom je planu doduše pjevniji vokal, ali je već prisutno i nešto growla. Woolgatherer, ujedno i najduža skladba na albumu, nosi priličnu količinu informacija i osjeti se da je sastav izrazito kreativan. Wilderun svakako vrlo brzo potvrđuju svoju posebnost, jer se ne zna kamo će slušatelja odvesti ne samo skladbom, nego već sljedećom dionicom.
S malo kraćom skladbom Passenger Wilderun ponovno dokazuju svoju briljantnost odličnim ispreplitanjem nježnijih i grubih dijelova s lukavim dionicama. Orkestralni dio s blast beatovima čak priziva asocijaciju na Devina Townsenda, a prisutna je i solaža koja zvuči kao da je došla od Opetha. Ponajprije valja pohvaliti simfonijski završetak, koji je nedvojbeno epski. Slično Wilderun nastavljaju s Identifier, u kojem se više od pola skladbe čini da će biti riječ isključivo o melodičnijoj skladbi s pjevnim vokalom u prvom planu, no kao element iznenađenja Wilderun upliću death metal, a prisutan je i duboki growl.
Četverodijelna skladba Distraction (I,II,III & Nulla) opet je poglavlje za sebe. Wilderun doduše ne odstupaju od prvotnog stila. S prvim dijelom pristupaju mirnije, prije nego prijeđu u snažan orkestralni završetak. Drugi je dio vjerojatno najudarnija skladba na cijelom albumu. Prisutno je i nešto pjevnih vokala, ali ovdje se u prvi plan probija snažan gitarski riff s potresnom ritam sekcijom. Logično, treći dio Distractiona služi kao smirenje. Možda bi skladba bila idealna za zaključak albuma zbog nježnih gudača i melodične gitare. Pa ipak, to bi bilo preslatko. Distraction Nulla kaotična je i disonantna. Zapravo se ne zna što sastav njome želi reći, ali djeluje nekonvencionalno, a Wilderun njome ponajprije pokazuju srednji prst predvidljivom Disneyjevom lijepom kraju. Za kraj se može smatrati i dodatak Everything In Its Right Place, koji je doduše obrada Radioheada, ali naravno prilagođena na originalan wilderunovski način.
Wilderun s Epigone u jednom satu nedvojbeno uvjeravaju. Album je prepun informacija, potrebno je više slušanja jer ima i mnogo nepredvidljivosti. Moglo bi mu se štošta prigovoriti, npr. da je predug i razvučen, ali ipak ima glavu i rep i djeluje promišljeno. Epigone nedvojbeno oduševljava svojom ljepotom, melodikom, mračnošću, brutalnošću i domišljatošću. Album krasi i vrhunska produkcija i zvučna slika. Svakako Wilderun mogu zadovoljiti mnogog slušatelja progresive koji se kune u Opeth, Porcupine Tree, Devina Townsenda i druge. Kao i prethodnik Veil of Imagination, i za Epigone se može najaviti da će se naći na mnogim ljestvicama najboljih albuma 2022.
9/10
Popis skladbi:
- Exhaler
- Woolgatherer
- Passenger
- Identifier
- Ambition
- Distraction I
- Distraction II
- Distraction III
- Distraction Nulla
- Everything In Its Right Place
Postava:
Evan Anderson Berry – vokal, akustična i električna gitara
Dan Müller – bas, klavijature, dulcimer
Jon Teachey – bubnjevi
Joe Gettler – solo gitara
Wayne Ingram – gitara, mandolina, lap steel gitara
