Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Genesis
Izdavač: Virgin Records
Izdanje: 1976
Ocjena: 4.5/5
“Wind & Wuthering” je posljednja klasična ploča grupe u pravom smislu riječi. Sveukupni ambijent albuma, kako otkriva i naslovnica, tajanstven je, jesenski romantičan, seoski idiličan, pa si uz slušanje glazbe lako možeš zamisliti opadajuće lišće, pucketanje kamina i pogled na idilično, snijegom prekriveno britansko selo dok se pripovijedaju večernje fantastične priče i srče vruć čaj. Naslov albuma nastao je po noveli Emily Bronte “Wuthering Heights”, po kojoj su inspirirane i posljednje tri skladbe na albumu.
Grupa je prethodnim albumom “A Trick Of the Tail” (1976) dokazala da može uspješno premostiti gubitak koji je prouzročio odlazak karizmatičnog pjevača Petera Gabriela i nastaviti zadržavši svoj klasični zvuk, složene kompozicije i simfonijske aranžmane. Ovim albumom to su i potvrdili te kritičarima dokazali da se radi o glazbenicima kojima nijedna prepreka nije previsoka. I u glazbi i u tekstovima i dalje je prisutan dobar dio misticizma i nadrealnih priča po kojima je grupa bila poznata u Gabrielovoj eri. I Collins, iako ponegdje i dalje dosta podsjeća na Gabriela, sve se više afirmirao kao samosvojan pjevač (lijep primjer je balada “Your Own Special Way”) i izlazio iz njegove sjene. S druge strane, to je nažalost njihova posljednja ploča na kojoj Tony Banks koristi melotron i, što je još važnije, posljednja ploča genijalnog romantičnog gitarskog virtuoza Stevea Hacketta, koji je nakon nje napustio grupu kako bi se posvetio solo karijeri. Hackettove frustracije grupom nakon Gabrielova odlaska postajale su sve veće jer je želio sve više kreativne slobode, a nakon izlaska svoje prve solo ploče “Voyage Of the Acolyte” (1975) sve se više posvećivao solo karijeri. Unatoč tome, pred svoj je odlazak upravo na ovom svom “oproštajnom” albumu stvorio neke od svojih najboljih kompozicija.
Uvodni, vrlo simfonijski ep “Eleventh Earl Of Mar” dočarava viktorijanski romantizam toliko karakterističan za grupu, koji u stilu “The Musical Box” (Nursery Cryme, 1971) kroz tekst priča priču o starom baronu i njegovu sinu (radi se o stvarnoj povijesnoj osobi, Johnu Erskineu, 11. grofu od Mara, jakobitskom vođi iz 18. stoljeća). Veličanstveni zvukovi klavijatura, ponajprije Banksov melotron i orgulje, te Collinsovi izuzetno inovativni prijelazi na bubnjevima u uvodnom dijelu doista su veličanstveni. Cijeli ep ima nevjerojatno tečne prijelaze između pojedinih harmonija. Doista sjajna skladba koja bez sumnje spada među brojne klasike grupe.
“One For the Vine” jedan je od najboljih epova grupe uopće, koji odlično odražava jesensku idilu i vrijeme kad priroda odlazi na “zimski san”, te slike engleskog sela u jesenjim noćima, iako tekst govori o političkoj manipulaciji i zlouporabi moći. Skladba je puna divnih aranžmana sa sjajnim Collinsovim vokalom u prvom planu. Otvara se tihim, melankoličnim uvodom koji krasi sjajan, vrlo melodičan refren s izuzetno visokim Collinsovim vokalom (za njegove pojmove). U srednjem dijelu nastupa kataklizmičan dio u kojem vladaju Collinsove raznovrsne udaraljke te harmonija između Banksovih klavijatura i Hackettovih gitarskih rifova. Sjajan je primjer kako je grupi uspjelo na profinjen način spojiti veliku složenost i zaogrnuti je vrlo melodičnim bojama uz iznimno privlačan, klasičan refren.
Jedini slabiji trenutak albuma, ponajprije za fanove klasičnih Genesis i progresivnog rocka uopće, balada je “Your Own Special Way”, koju je napisao basist Rutherford i koja već nagovješta što će se događati u budućnosti, kad se grupa postupno preusmjeri prema AOR-u i pop vodama. Iako ima više dodirnih točaka s klasičnim rockom i popom nego s progresivnim rockom, radi se o posve solidnoj, romantičnoj kompoziciji koja im je donijela prvi hit u SAD-u i visoku uvrstu na glazbenim ljestvicama diljem svijeta. Izgrađena je na vrlo melodičnom refrenu s ražalošćenim Collinsovim vokalom, jednostavnom ritmu i Hackettovoj pratnji na akustičnoj gitari, koja sadrži i jedan od njegovih najupečatljivijih rifova na albumu. Svakako je u mnogočemu prijelomna skladba za grupu, kojoj su nakon izlaska ovog albuma skladbe sličnog tipa sve više počele mirisati.
Posve drugačijeg tipa je odličan instrumental “Wot Gorilla?”, koji je unatoč smiješnom nazivu jedno od najsloženijih i najzanimljivijih djela na ovom albumu. Krase ga ponajprije Banksov melotron, Collinsovski jazzerski prijelazi na bubnjevima (u najboljem stilu njegova tadašnjeg jazz fusion projekta Brand X) i osobito Hackettova divna kompozicija na gitari.
“All In A Mouse’s Night” epsko je djelo puno uspona i padova između pojedinih instrumentalnih prijelaza. I ovaj put melotron otvara skladbu, stvara široku orkestralnu zavjesu, kojoj se uskoro pridružuju ostali instrumenti. Tekst je prilično bizaran i nadrealan, ali na nešto drugačiji način od onoga kako je to činio sarkastični Gabriel. Možete zamisliti leglo miševa koje se noću, dok mačka nije kod kuće, razbaškari u svojoj sobici dok se mačak ne vrati kući i ne pohrusta ih. Osobito Collinsova naracija o golemom mišu zvuči prilično grotesknu. No tko se ne zanima previše za bizaran tekst, ostat će bez daha nad pastoralnom, keltskom instrumentalnom pasažom u drugom dijelu skladbe, u kojoj su svi vrlo simfonijski elementi položeni na jazzerski ritam i u kojoj se čuju sve glavne odlike grupe.
Jedan od najboljih trenutaka ploče je skladba “Blood On the Rooftops”, koja spada među klasične kompozicije grupe i, u njihovoj najboljoj tradiciji, nabijena je velikom dramatikom. Hackettova melodična akustična gitara otvara prvi dio skladbe. Uskoro mu se pridružuju Banksov sintesajzer i melotron te Collinsov tajanstveni vokal. Još jedno sjajno djelo grupe, puno keltske pastorale s veličanstvenim, epskim refrenom.
Preostale tri skladbe međusobno su povezane i zapravo čine konceptualnu trilogiju prema već spomenutoj noveli Emily Bronte.
“Unquiet Slumbers for the Sleepers…” sjajan je kraći instrumental izgrađen na Banksovu kataklizmičnom melotronu i ostalim klavijaturama te Hackettovim brzoprstim majstorijama. Dramatika je izuzetna i uskoro slijedi prijelaz u…
“…In That Quiet Earth”, koja podrhtava od brojnih odličnih Collinsovih jazzerskih prijelaza na bubnjevima, monumentalnih, ovaj put gotovo “floydovskih” Banksovih klavijatura te odlične Hackettove solaže u zadnjem dijelu (ironija je da je Hackett na ovom svom posljednjem studijskom albumu s grupom pokazao neka od svojih najboljih djela). Zasigurno je jedno od najjazzerskijih djela grupe.
“Afterglow” je najbolji mogući, epski završetak ploče, potpuna pobjeda koja na neki način dočarava i simbolični kraj jednog razdoblja (Hackettov skori odlazak, postupan prelazak grupe na kraće i manje složene skladbe) i oproštaj od “klasičnih” Genesis. Veličanstvene simfonijske zavjese na melotronu, prekrasnom instrumentu koji Banks nakon ovog albuma nikad više nije upotrijebio, čine jedan od najemotivnijih trenutaka neke skladbe Genesis uopće.. Skladba je postala omiljen završetak redovnog dijela tadašnjih koncertnih nastupa grupe i zasigurno je jedan od najboljih, epskih završetaka grupe.
Nakon ove sjajne ploče i Hackettova odlaska bend je izgubio još jedan veliki dio magije i romantizma i ništa više nije bilo kao nekad, iako je grupa nastavila sa svojom misijom pa je čak i u “oslabljenoj” postavi snimila brojne dobre ploče, koje su ipak imale sve manje veze s progresivnim rockom. Ploča je i ovaj put gotovo savršena, uz eventualnu iznimku blago pošećerene, ali komercijalno vrlo uspješne Rutherfordove balade “Your Own Special Way”, koja je već bila vjesnik glazbene budućnosti grupe. Bilo je teško naslijediti takvo remek-djelo kao što je bio “A Trick Of the Tail” (1976), ali isto bi se moglo reći za svaki prethodni klasični album grupe od “Trespass” (1970) nadalje. Kao i većina velikih klasičnih prog rock grupa koje su postavile žanr na noge, i Genesis su se krajem 70-ih, uz pojavu punka i nešto kasnije new wavea, preusmjerili u komercijalnije vode, dijelom kako bi si osigurali glazbeni opstanak, a dijelom i iz želje za većim komercijalnim uspjehom. “Wind & Wuthering” je dakle njihovo posljednje progresivno, klasično remek-djelo kojim je završilo njihovo najkreativnije razdoblje, kad je grupa zajedno s ostalim velikanima svojeg žanra otkrivala granice rock glazbe.
Postava
Phil Collins – glavni vokal, bubnjevi, udaraljke
Steve Hackett – električna gitara, klasična najlonska gitara, 12-žičana gitara, kalimba, auto-harfa
Mike Rutherford – 4, 6, 8-žičana bas gitara, bas pedala, 12-žičana gitara, električna gitara
Tony Banks – klavir, ARP 2600 i Pro-Soloist sintesajzer, Roland String sintesajzer, Hammond orgulje, melotron
Produkcija
David Hentschel i Genesis
Popis skladbi
1. Eleventh Earl Of Mar (7:41)
2. One For The Vine (10:00)
3. Your Own Special Way (6:18)
4. Wot Gorilla? (3:19)
5. All In A Mouse’s Night (6:37)
6. Blood On The Rooftops (5:27)
7. Unquiet Slumbers For The Sleepers… (2:23)
8. …In That Quiet Earth (4:49)
9. Afterglow (4:12)
Trajanje albuma: 50:46
