Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Dvorana Danica / Bohinjska Bistrica / Slovenija
Datum koncerta: 23.03.2017
Broj posjetitelja: 150
Winter Days of Metal, koji se ove godine prvi put održao u dvorani Danica u Bohinjskoj Bistrici, zapravo nastavlja priču o prije nekoliko godina žalosno propaloj zimskoj izdanju Metalcampa, ali je postavljen mnogo šire, što je dokazao već popis izvođača koji je ponudio nekoliko zvučnih, srednje velikih imena. Prva tri dana festivala su, prema svjedočenju posjetitelja i kolega, obilježili ponajprije Rotting Christ, Destruction i Holy Moses. Potonji su publiku zbog njezina doista malog broja pozvali čak i u prostor koji je inače rezerviran za fotografe, a kasnije i na pozornicu. Rockline se festivalskom događanju pridružio tek u četvrtak i brzo se pokazalo da festival unatoč vrlo slabom posjetu (što je velika šteta) nudi ogromno. Iako dvorana prima najmanje dvije, tri tisuće ljudi, ovaj put su na prvom mjestu bili domaća atmosfera, a zahvaljujući uhodanosti Metaldays ekipe i odlična organizacija.
Zbog nešto kasnog dolaska u Bohinjsku Bistricu propustili smo prve izvođače, austrijske melodične death metalce Rest In Fear, pa smo se najprije susreli sa sljedećima, Britancima The Devil. Njih smo prije nekoliko godina upoznali na Metaldays, gdje su nastupili na glavnoj pozornici u ranim popodnevnim satima i pod žarkim suncem njihov atmosferični zvuk nije došao do većeg izražaja. Ovaj put je na manjoj pozornici bilo poprilično drugačije, jer je instrumentalna, mistična slika benda, koji poput Ghost pomno skriva svoj identitet, bila nešto intenzivnija. Polako kotrljajući zvuk snažno je poduprt klavijaturama i zeitgeist filmskim isječcima koji se vrte i u pozadini, no The Devil na duge staze postaju prilično predvidljivi i pomalo jednolični. Viđeno jednom, viđeno zauvijek.
Mnogo skočniji su u nastavku bili švedski hard rockeri Dead Lord, koji su u hladnu ožujsku večer donijeli vrućicu klasičnog hard rocka u stilu Thin Lizzy i AC/DC. Dečkima je uspjelo razmigati inače vrlo malobrojnu publiku, a na pozornici su se unatoč tome ponašali profesionalno, kao da sviraju tisućglavoj masi, a ne šaci dobro raspoloženih entuzijasta koje si mogao izbrojiti na prste jedne ruke. Usporedba s Thin Lizzy zbog zaraznih, melodičnih dionica, brojnih gitarističkih harmonijskih dvoboja i vokala Hakima Krima više je nego na mjestu, a dečki su se publici pokušali omiliti i impromptu verzijom klasika Iron Maiden The Trooper, koja se baš i nije najbolje posrećila. Ipak, Dead Lord su sa svojom pozitivnom energijom na festival pasali barem koliko i skijanje na Vogelu ili natapanje u jacuzziju.
Upravo potonjem sličan bio je dugovječni švedski gothic/doom metal sastav Draconian, jer su inače prisutnu razdraganost događanja, zbog spore i teške glazbe, manje-više ubili. S tim nema ništa loše, jer je jasno da se od doom benda ne očekuje da će cijela dvorana čupati kosu ili moshati, no ipak su Draconian četvrtkovo događanje poprilično srozali. Već su na pozornicu izašli nekoliko minuta prije najavljenog početka, zvuk im nije služio najbolje, a bio je i dosadan, vidno pijani pjevač Anders Jacobsson. On je iz svog grla doduše izmamio korektan growl, koji se lijepo uklopio u koncept »beauty and the beast« s pjevačicom Jerry, ali je većina publike vrijeme tijekom nastupa Draconian radije iskoristila za druženje vani, što su omogućavale i, za to doba i mjesto, relativno visoke temperature.
Mnogo, mnogo bolje završetak četvrtog dana festivala izveli su norveški Taake, posljednjih godina zapravo stalnica naših pozornica, ali je njihov posjet svaki put dobrodošao. I ovaj put su Taake ponudili dobar sat vrhunskog black metal primitivizma, kojim kraljuje od pojasa naviše razgoljeni frontmen Hoest. On je opet bio najživahniji član benda, jer ga je pozornica bila puna, a nisu izostali ni njegovi kultni celticfrostovski »ugh!« krici. Svom prijatelju Hoestu, odnosno kako ga on sam naziva »that norwegian faggot«, za skladbu Nordbundet pridružio se novi slovenski državljanin Niklas Kvarforth (Shining) i već poprilično »umoran« odrepao nekoliko stihova. Vrhunski kraj četvrtog dana festivala, nedostajao je samo još banjo.
Galerija slika
