Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Wishbone Ash
Izdavačka kuća: MCA Records
Izdanje: 11.05.1973
Trajanje: 43:37
Ocjena: 3.5/5
Wishbone Ash su se 1973., neposredno prije izdavanja četvrtog studijskog albuma, »Wishbone Four«, nalazili na umjetničkom, ali i komercijalnom vrhuncu karijere. Remek-djelo »Argus« (1972) naime ih je neočekivano katapultiralo u stratosferu najuzbudljivijih rock sastava tog vremena, što je značilo da su svi tada očekivali da će sljedećim izdanjem zadržati kvalitetu tog izvanrednog ostvarenja. »Wishbone Four«, posljednji album u izvedbi originalne postave Wishbone Ash, ipak je brojnim sljedbenicima, ali i onoj slušateljskoj publici koja je tek s »Argusom« počela otkrivati bend, donio razočaranje, jer predstavlja poprilično stilsko odstupanje od prethodnika.
Njihove prepoznatljive dvostruke gitarske harmonije na pojedinim su skladbama gotovo nestale ili su postale krajnje sramežljive, kao da im se nakratko iznenada prejeli. Akustičnih gitarskih aranžmana s druge je strane bilo puno, više nego ikad prije, što je na svoj način bio plus. Pojedini pastoralni elementi na albumu doduše pomalo podsjećaju na neke trenutke s »Argusa«, ali onu mističnu, rustikalnu i tajanstvenu atmosferu, koja je toliko obilježila prethodno spomenuti magnum opus Wishbone Ash, nikad više nisu uspjeli ponoviti. To znači da »Wishbone Four« još uvijek nije bio loš album, samo nije uspio ispuniti iznimno visoka očekivanja publike koja je čekala još jedno remek-djelo.
Umjesto toga, Wishbone Ash su na »Wishbone Four« poslužili serijom kvalitetnih hard/art rock zabavljača i pastoralnih balada, među kojima, iskreno govoreći, nijedno ostvarenje posebno ne odskače, osim možda baladâ »Everybody Needs a Friend« i »Ballad of the Beacon«, koje se i danas ponekad nađu na popisu koncertnih izvedbi. Uvodna skladba, zabavni hard rocker »So Many Things To Say«, obilježena je bluesovskom gitarskom frazom i neobično razdraženim basistom Martinom Turnerom na glavnom vokalu. Solidan početak albuma, ali iskreno, ništa posebno. Puno je zanimljivija vrlo lijepa pastoralna balada »Ballad of the Beacon«, u kojoj se čuje nekoliko divnih harmonija na akustičnoj i električnoj gitari i u kojoj nakratko, i to zahvaljujući nostalgično obojenom pjevanju gitarista Andyja Powella, zavlada nešto mističnije raspoloženje.
»No Easy Road«, još jedan temperamentan rocker na bluesovskoj osnovi, koji je izašao i kao singl, napola je autobiografska skladba u kojoj se čuje i gostujući klavir Grahama Maitlanda, ali i puhačka sekcija, što je kod Wishbone Ash bila prava rijetkost. Glavni refren zbog vokalnih harmonija pomalo podsjeća na omiljenu pjevačku praksu njihovih vršnjaka Uriah Heep. Na »Everybody Needs a Friend«, još jednoj prelijepoj baladi, na kojoj Wishbone Ash pokazuju izniman smisao za slaganje romantično zvučnih akustičnih aranžmana, kao gostujući klavijaturist pojavio se George Nash i simfonijskim doprinosom pomogao stvoriti izrazito nostalgičnu atmosferu. Pri kraju se mogu čuti i prepoznatljive dvostruke gitarske harmonije Wishbone Ash, kojih na »Wishbone Four« zapravo nema baš u izobilju.
»Doctor« je još jedan energičan rocker s moćnim gitarskim pasažima i podivljalim bubnjarskim krešendima Stevea Uptona, a prvenstveno je namijenjen dobrom koncertnom provodu. Ovdje se na glavnom vokalu ponovno nalazi Martin Turner sa svojim nešto grubljim pjevačkim pristupom, za razliku od suptilnijeg pjevačkog kolege Andyja Powella. Puno je oduševljavajuća pastoralno začinjena balada »Sorrel«, koja opet pomalo podsjeća na skladbe s albuma »Argus«, a uz prelijepe akustične gitarske harmonije i pojedine improvizacije posebno oduševljavaju melodične bas linije Martina Turnera, kao i Powellov suptilni pjevački pristup, u kojem se jasno osjeća da je kultni gitarist u izvedbu unio svoj emocionalni maksimum. Šteta što više skladbi na »Wishbone Four« nije izgrađeno u sličnom stilu.
Sljedeća balada, »Sing Out the Song«, u kojoj uz spor ritam vokalnu inicijativu preuzima Martin Turner, sa svojim blues melosom nije toliko zanimljiva, no u instrumentalnim dijelovima nudi nekoliko izuzetno ukusnih akustičnih ukrasa. »Rock ‘n Roll Widow«, u kojoj vokalnu štafetu ponovno preuzima gospodin Powell, sa svojim energičnim gitarskim pasažama i jahaćim ritmovima predstavlja kvalitetan i temperamentan završetak albuma, a ni ‘mješavina’ atmosfere Divljeg zapada koja nakratko zavlada kroz skladbu nije zanemariva.
»Wishbone Four«, solidno ostvarenje, ali umjetnički korak unatrag u odnosu na prethodnika, označio je kraj jedne ere, i to ranog razdoblja Wishbone Ash, kad se nakratko činilo da će postati veći od nekih kasnije puno slavnijih glazbenih imena. Originalni gitarist Ted Turner naime se nakon prvog službenog koncertnog albuma Wishbone Ash »Live Tapes«, koji je također izašao 1973., odlučio oprostiti od benda. Njegova zamjena postao je Laurie Wisefield (ex-Home), koji je u ulozi člana benda izdržao čak 11 godina i u tom vremenu pomogao doprinijeti nekoliko izuzetno kvalitetnih i zanimljivih skladateljskih ideja.
Postava
Andy Powell – električna i akustična gitara, vokal
Martin Turner – bas gitara, vokal
Ted Turner – 12-žičana, akustična i električna gitara, prateći vokal
Steve Upton – bubnjevi i udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
George Nash – klavijature na “Everybody Needs a Friend”
Graham Maitland – klavir na “No Easy Road”
Phil Kenzie, Dave Coxhill i Bud Parks – puhačka sekcija na “No Easy Road”
Produkcija
Wishbone Ash
Popis skladbi
1. So Many Things to Say
2. Ballad of the Beacon
3. No Easy Road
4. Everybody Needs a Friend
5. Doctor
6. Sorrel
7. Sing Out the Song
8. Rock ‘n Roll Widow
