Izdavač: Karisma Records
Datum: 23. 10. 2020.
Produkcija: Wobbler
Trajanje albuma: 45.51 min
Žanr: Progressive Rock
Ocjena: 10/10
Norveški progrockovski revitalisti Wobbler, koji su svoj pohod na vrh suvremene progresivnorockovske scene započeli 1999., vratili su se s novim albumom naslovljenim »Dwellers of the Deep«. Na njihovu petom studijskom albumu, nasljedniku remek-djela »From Silence to Somewhere« (2017.), nalaze se ‘samo’ četiri kompozicije, no sve se, osim nešto više od četiri minute duge »Naiad Dreams«, ponose zavidnom dužinom.
U skladateljskom i aranžerskom pristupu Wobbler su oduvijek prevladavali utjecaji ‘starog, dobrog’ staroškolskog progresivnog rocka pa se u njihovoj glazbi u tren oka mogu prepoznati utjecaji sastava poput Gentle Giant, King Crimson, ELP, Yes, Caravan, Gryphon i PFM, da spomenemo samo neke od najutjecajnijih. Utjecaj Gentle Giant posebno je očit zbog čestog korištenja kontrapunkta u ritmičkim prijelazima, baroknih svečanih simfonijskih aranžmana, moćnih višeglasja te prije svega zbog vokalnog pristupa pjevača Andreasa Wettergreena Strømmana Prestma, koji bojom glasa snažno podsjeća na Dereka Shulmana. Istodobno Wobbler se kunu u ‘pradavne’ klavijature poput melotrona, minimooga, hammond orgulja, rhodesa, klavineta i ARP-a te se potpuno klone sintesajzerske tehnologije nastale nakon 1975. I u produkcijskom smislu »Dwellers of the Deep« zvuči kao da je nastao negdje početkom sedamdesetih.
Sve te utjecaje Wobbler uspješno spajaju s tipično skandinavskim pristupom stvaranju raznolikih, ali često mračnih ambijentalnih nijansi te sve to okrunjuju izuzetnom tehničkom izbrušenošću članova benda. Nakon izlaska albuma »From Silence to Somewhere«, koji je prema mišljenju brojnih kritičara bio najbolji progrockovski album 2017. i koji im je nakon dugih godina gotovo potpune opskurnosti donio nešto zaslužene publiciteta, Wobbler je čekao težak zadatak: stvoriti ostvarenje koje će uspješno nastaviti sjajnu ostavštinu spomenutog remek-djela i zadržati status grupe kao najpoželjnije među suvremenim progrockovskim revitalistima. To je norveškim majstorima oživljavanja staroškolske prog rock magije s »Dwellers of the Deep« u potpunosti pošlo za rukom, a novi je album barem toliko dobar kao prethodnik, ako ne i na pojedinim mjestima bolji.
Uvodni ep »By the Banks«, koji odiše izuzetnom sposobnošću ove grupe da složenu kompoziciju spoji s melodičnim aranžmanima i hipnotičkom atmosferom, odsviran je s izvanrednim žarom, tehničkom preciznošću, ritmičkom razigranošću, aranžerskom suptilnošću i vokalnom izvrsnošću, u kojoj će uživati svi ljubitelji staroškolskog prog rocka. Tekstovi Wobblera često su apstraktni, mistični, nadrealistični i ‘na prvu loptu’ teško razumljivi pa bi ih vjerojatno odobrili i književni autori Alise u zemlji čudesa i Čekajući Godota, no upravo je to njihova glavna privlačnost. Iako su određeni utjecaji prethodno nabrojenih prog legendi stalno prisutni, nijednoj kompoziciji na »Dwellers of the Deep« ne može se predbaciti kopiranje niti da smo nešto identično već čuli na pločama nastalima prije pedeset godina.
Sljedeći ep, »Five Rooms«, otvara se melankoličnim višeglasjima koja najavljuju dramatičan nastavak s podivljalim ritmičkim stampedima, snažnim gitarskim pasažama, eklektičnim klavijaturskim potezima i gotovo paranoičnim pjevačkim pristupom pjevača Prestma. On svojom vokalnom ‘rastezljivošću’ i iskričavim karizmom cijelo vrijeme brine da kompozicijama na »Dwellers of the Deep« ne nestane duše. I instrumentalne sekcije ispadaju briljantno, a kroz cijelu se kompoziciju uz ambijentalnu raznolikost cijelo vrijeme nešto događa, tako da se ne može primijetiti niti jedan dosadan trenutak. Završni dio u mnogočemu zvuči kao bliski susret Caravan i Gentle Giant.
»Naiad Dreams« je akustično usmjereno ostvarenje s jakim pastoralno-eteričnim ambijentalnim elementom koje predstavlja ne baš često isticanu romantičnu stranu grupe. Uvrštavanje akustično usmjerene romantične balade među epske pustolovine podsjeća na uobičajenu praksu grupa King Crimson i ELP početkom sedamdesetih.
Završna tvorevina »Merry Macabre«, u kojoj se miješaju melankolično-mračan i pozitivistično-svečan ambijent, najambicioznija je i najsloženija od tri epa na »Dwellers of the Deep« te se bez oklijevanja može uvrstiti među najbolje stvari u dosadašnjoj povijesti Wobblera. Nakon kratkog klavijaturskog uvoda nastupa udarna sekcija koja bi s drugačijim vokalnim pristupom i suvremenijim klavijaturskim postavom već bila gotovo na granici prog metala. Tu Prestmo s izuzetnim zanosom demonstrira sav svoj vokalni talent, dok se s vremenom oblikuje svečana, a istodobno gotovo zlokobna atmosfera ove ambijentalno izuzetno slojevite kompozicije.
»Dwellers of the Deep«, jedan od glavnih kandidata za najbolji progresivnorockovski album 2020., dodatno je učvrstio status Wobblera kao trenutačno najpoželjnije prog revitalističke grupe. Zašto su progrockovski glazbeni kritičari ovu izuzetno talentiranu grupu tek sada počeli otkrivati i odjednom je kovati u zvijezde ostaje jedna od neriješenih zagonetki, s obzirom na to da stvaraju odličnu glazbu još od svog prvijenca »Hinterland« (2005.), ali to uopće nije važno. Važno je da su Wobbler s »Dwellers of the Deep« stvorili još jedno remek-djelo. Gotovo nevjerojatno, ali istinito: vjerojatno najuzbudljivija progrockovska ploča 2020. ne dolazi iz Velike Britanije, SAD-a, Švedske, Njemačke ili Italije, nego iz Norveške.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
1. By the Banks (13:49)
2. Five Rooms (8:28)
3. Naiad Dreams (4:24)
4. Merry Macabre (19:00)
Postava:
Andreas Wettergreen Strømman Prestmo – vokal, gitara, ksilofon, udaraljke
Geir Marius Bergom Halleland – gitara, prateći vokal
Kristian Karl Hultgren – bas gitara, bas klarinet, bas blokflauta
Lars Fredrik Frøislie – klavijature, prateći vokal
Martin Nordrum Kneppen – bubnjevi, udaraljke, blokflauta
