Wolves Within
Autor: Primož Novak
Izvođač: After The Burial
Izdavačka kuća: Sumerian Records
Izdanje: year_month
Trajanje: 41:24
Ocjena: 4/5
Američka postava After The Burial jedna je od prvih grupa na izdavačkoj kući Sumerian Records. Izdavanjem prvijenca Forging A Future Self izdavačka se kuća definirala time što teži tehničkijim sastavima, jer su ATB pokazali popriličnu izvornost u samom deathcoreu, kojem su pristupili poprilično tehnički. Pojavili su se elementi tzv. djenta, koji tada još nije bio popularan, a ni o samom izrazu nije bilo govora. Kroz godine, a sada i s četvrtim albumom, After The Burial postali su važan predstavnik tehničkog deathcorea, zajedno s Born Of Osiris i Veil Of Maya. Dakle, sastavima koji miješaju djent i deathcore.
After The Burial u početku su bili definirani kao kombinacija Meshuggah i Unearth. Unatoč očitim deathcore elementima, grupa je isticala poprilično kompleksne sinkopirane breakdowne, a u samim rifovima bilo je puno melodičnosti, isto vrijedi i za soliranje. I nekako se tog recepta drže i danas. Još uvijek jedan od najbolje primljenih albuma ostaje izdanje Rareform, kojim su dobili konkretnu prepoznatljivost. S trećim albumom In Dreams doduše nije bilo ništa loše, ali nije bio tako uvjerljiv kao Rareform. A sada se s Wolves Within grupa nakon više od tri godine vratila da popravi slabije reakcije na In Dreams. Pa je li im uspjelo?
Isprva su se pojavile koncertne snimke skladbe A Wolf Amongst Ravens, koja je nedvojbeno obećavala uzorkom koji je na nekim mjestima podsjećao na skladbu Bleed od Meshuggah. Ponajprije je grupa dala do znanja da je ovaj put svoje osmerožičane gitare ugodila još niže. S drugom predstavljenom skladbom Of Fearful Man dala je do znanja da nije zaboravila na melodičnost, koja se kombinira s tipičnom udarnošću, a ona kulminira breakdownom. After The Burial vratili su se kako se i pristoji. No pojavile su se zamjerke. Sam zvuk izdanja nedvojbeno nije najbolji. Vjerojatno je tu bila riječ o pritisku izdavačke kuće ili je to samo posljedica pretjeranog eksperimentiranja. Miks je nedvojbeno čudan. Zamjerke su dakle padale na sam miks, navodno bas gitara zvuči više od gitara. Čak je i sama snaga zvuka poprilično suzdržana. Isto tako bubnjevi zvuče previše umjetno, odnosno kako je danas popularno, kao da su »nacrtani« programom Toontrack. Vjerojatno je tu kriva produkcija gitarista, pa bi za samu grupu bilo bolje da su otišli kod nekog sposobnijeg producenta.
No treba pohvaliti samu dotjeranost određenih skladbi. Dobro, prva skladba Anti-Pattern s repetitivnim bubnjevima i ne previše domišljatim gitarama ne daje nikakav potencijal, ali kod skladbi Pennyweight, Disconnect, Nine Summers, Neo Seoul jasno se čuje da se grupi otvorio kreativni horizont. Ponajprije treba pohvaliti rad gitarskog dvojca Trenta Hafdahla i Justina Lowea. Sinkopiranih kompleksnih rifova, kojima se doduše zamjera da su rađeni po jednoj žici, ne manjka. No s druge strane Hafdahl moguću monotoniju razbija raznim melodijama i izvanrednim soliranjem. Kao primjer može se izdvojiti outro solo u skladbi Disconnect. Sama se udarnost povremeno smiruje nekim suspenzom, kakav je recimo izražen u skladbi Nine Summer, nakon kojeg si Hafdahl opet priušti virtuozno soliranje.
Bubnjevi i bas doduše nisu slaba točka, ali naglasak je kod After The Burial oduvijek na gitarama, iako je grupa ritmički vrlo razigrana. Naravno, kod današnjih djent sastava ne ide bez umetanja elektronike, što odlično sjeda uz snažne rifove. Dobar primjer za to je skladba Neo Seoul. Povremeno može smetati vokal, koji svojim vrištanjem reže bubnjiće kao kod neke black metal grupe. No srećom Anthony Notarmaso više naglašava svoj režeći, hardcoreovskije obojen vokal.
Wolves Within završava gotovo apokaliptično skladbom Wolves Amongst Ravens, koja naglašava mračnu atmosferu, stvorenu klavijaturama, a same su gitare ugođene najniže na cijelom izdanju. Unatoč poprilično ponavljajućem uzorku na ovoj skladbi cjelina djeluje nevjerojatno uvjerljivo zbog same atmosfere i povezanosti rifova.
After The Burial nisu ponovili In Dreams, moglo bi se reći da su ga nadogradili, a moglo bi se i jednostavno reći da Wolves Within predstavlja kombinaciju In Dreams i Rareforma. Unatoč zamjerkama ovom albumu, metalcore, deathcore i djent sceni, može se potvrditi da After The Burial ostaju posebnjaci. Nisu monotoni kao mnogi današnji djent sastavi, koji zasanjane dionice vuku u nedogled, kao da žele dulju minutažu skladbi, zaslađene imaju samo neke melodije, vokal je agresivan, a gitare su bazirane na snazi. I da, breakdowni su naravno prisutni, ali su izvorni i kompleksni, samo ne ističu se tako snažno kao na Rareformu. S Wolves Within slušatelj u dobrih 41 minutu dobiva dozu agresivnosti, kompleksnosti i melodičnosti. Grupi zasad još nije ponestalo ideja, pa se i ubuduće možemo nadati nečemu zanimljivom.
Postava
Anthony Notarmaso – vokal
Trent Hafdahl – gitara
Justin Lowe – gitara, programiranje
Lerichard “Lee” Foral – bas gitara
Dan Carle – bubnjevi
Produkcija
Justin Lowe, Trent Hafdahl
Popis skladbi
- Anti-pattern
- Of Fearful Men
- Pennyweight
- Disconnect
- Nine Summers
- Virga
- Neo Seoul
- Parise
- A Wolf Amongst Ravens