Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Thunder
Izdavač: Ear Music Records
Izdanje: 2015
Trajanje: 55:23
Ocjena: 4.5/5
Thunder, dugovječni britanski hard rock veterani koji su svoj studijski prvijenac iznjedrili davne 1990., nakon što su se 1989. iz Terraplane preimenovali u Thunder, vraćaju se s ukupno 10. studijskim albumom. Karijeru sastava obilježavaju dva umirovljenja i dva povratka. Upravo se drugo umirovljenje dogodilo nakon izdanja albuma »Bang« (2008) početkom 2009., no bend je odlučio vratiti se na scenu te je 2013. i 2014. odsvirao seriju koncerata, ponajviše po Velikoj Britaniji, koji su se pokazali iznimno uspješnima. Očito je dulja kreativna stanka djelovala vrlo povoljno, a bend je napunio baterije.
Bend se vratio u studio s hrpom odličnih ideja, pun kreativne svježine i zaleta. Veterani su iznimno iskusni, jer bubnjar Gary »Harry« James (također u Magnum), pjevač Danny Bowes i gitarist Luke Morley zajedno sviraju od 1975., pa među njima nema skrivanja, a glazbeni fokus kojem teže u svom stvaralaštvu Thunder već dugo je jasno i čvrsto zacrtan. Bend se kroz godine razvijao pod snažnim utjecajem bluesa, što je britanska white blues invazija krajem šezdesetih svakako snažno potkrijepila. Element bluesa oduvijek je bio važna gradivna jedinica glazbenog dosjea sastava. Od prvijenca nadalje.
Magija ostaje netaknuta i na »Wonder Days«. Sve je tu. Sve ondje gdje mora biti. Na pravom mjestu. Vražje nabrijani gitarski rifovi, konkretno oplemenjeni draguljima blues glazbe, što vrijedi i za sofisticirano postavljanje prijelaznih ukrasnih ornamenata u pasažama. Luke Morley uz potporu Bena Matthewsa ostaje izniman skladatelj. Čvrsta ritmička okosnica Jamesa i Childsa djeluje zbijeno i prodorno, ekipa pritišće iznimnim organskim osjećajem koji atraktivno održava aktivni dinamični ton i sjaj produkcije albuma. Vokalist Danny Bowes ostaje fascinantna središnja figura sa svojim proživljenim izvođenjem stihova, gdje izuzetno lukavo vijuga između sofisticiranosti i skoka adrenalinske navale. Njegov vokal ostaje vječno eksplozivan na za to potrebnim točkama ubrzanih i nabrijanih skladbi, kao što je primjerice The Thing I Want, tvrdokorno penetrantni »rock’n’roller« koji će vas u tren oka pokrenuti, a istodobno iznimno baršunast i osjetan u mirnim točkama albuma (The Rain, Broken). Thunder znaju postati silno melankolični ako žele (refren skladbe When the Music Played). Kad bismo im tražili neku adekvatnu izražajnu alternativu s onu stranu Atlantika, to bi bili stari dobri Great White (verzija s Russellom na vokalu), što u ovoj recenziji i nije bitno naglašavati.
Bend se na novom albumu možda čak i više nego ikad prije nostalgično zagledava u glazbene korijene iz kojih izvire. Tako je uvodna skladba Wonder Days, pa i kasnije Chasing Shadows, blago mrkanje prema Led Zeppelin, u jurećoj rockerskoj poskočici The Thing I Want može se osjetiti šaka AC/DC, u melankolično zagledanoj baladi The Rain uvodna kombinacija bluesa i keltskog folk sentimenta. The Prophet bi mogao probuditi emocije ljubitelja heavy rockera UFO, ali i vječnih škotskih gunđala Nazareth. Gitarske fraze svakako nose neke asocijacije. U The Prophet je skupina u mid eight pasažu uključila i uporabu theremina. Srednji mid eight dijelovi sofisticirani su i filigranski postavljeni. Upravo u The Prophet posebno godi »jecanje« gitara kroz harmonizirane solaže u tercama, izvedene slideom. Začin koji prodire u glavu samo najvećim majstorima. The Prophet je iznimno mračna skladba i zasigurno jedan od vrhunaca albuma. Broken u mid eight pasaži zna dozvati djela Uriah Heep iz razdoblja druge polovice sedamdesetih, takav osjećaj izvlači jecavo melankolična solaža odsvirana slideom. Skladba When the Music Played djeluje posebno nostalgično. Refren je izrazito melankoličan, Bowes je doslovno dirljiv u pristupu vokalu. Skladba Serpentine uvodno mrka prema country južnjačkom feelu, a zatim se pretvori u moment blues-boogie rocka, pun dječačkog adrenalina, koji unose prodorni rifovi i Bowes na vokalu! Album zaključuje rock’n’roll »žlehtnoba« nazvana I Love the Weekend i dodaje točku na »i« osjećaju nostalgije koji nosi album. U svim tim skladbama Thunder pak uvijek iznova iskazuju svoju prepoznatljivu visoku melodičnu formatiranost, što im daje prijeko potreban predznak unikata u autorskom stavu te nevjerojatnu slušljivost!
»Wonder Days« donosi izniman balans između brzih i trivijalno postavljenih »rockerskih pulsirača«, kompleksnije zagledanih atmosferičnih točaka, ali i mirnih, bluesom zavedenih trenutaka. Sve je tu. Može se reći u najboljoj mogućoj maniri za stanje sastava 2014. odnosno 2015. Možda je još čvršćoj povezanosti ekipe pridonijela i nedavna sretno izvojevana bitka s podmuklim rakom gitarista Bena Matthewsa.
Blues hard rock u visoko fascinantnoj maniri, što oduvijek senzacionalno jamče besmrtni Thunder. Ovaj album im neće donijeti nijedan novi hit, kao što je vrijedilo za prva četiri albuma u devedesetima, ali je esencijalan za sve ljubitelje primordijalno iskrenog stava u klasičnom hard rocku, nabijenom erogenom dozom bluesa, dok ga svi pravovjerni Thunder fanovi zasigurno već imaju doma. Thunder nikad nisu zvučali tako nostalgično kao na albumu »Wonder Days«. Kao da se krug njihove karijere zatvorio i kao da su se još jednom zagledali u izvor svoje misije. Bez obzira na to što je bend konkretno zreo, o čemu više nego dobrodošlo svjedoči i izniman »Wonder Days«, nadajmo se da se opet neće umiroviti i da će radije u ovakvom duhu kakvim je stvoren »Wonder Days« stvoriti još koji album u budućnosti. »Wonder Days« je proizvod kojem nemaš što dodati, ni oduzeti. Briljantno djelo, dečki!
Postava
Danny Bowes – vokal
Luke Morley – gitara, prateći vokal
Ben Matthews – gitara, klavijature
Chris Childs – bas-gitara
Harry James – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Luke Morley
Popis skladbi
01. Wonder Days
02. The Thing I Want
03. The Rain
04. Black Water
05. The Prophet
06. Resurrection Day
07. Chasing Shadows
08. Broken
09. When The Music Played
10. Serpentine
11. I Love The Weekend
12. Black Water (Acoustic)
13. Broken (Acoustic)
