Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Van Der Graaf Generator
Izdavač: Charisma Records
Izdanje: 1976
Trajanje: 53:01
Ocjena: 5/5
Van Der Graaf Generator bili su među sve rjeđim pionirima progresivnog rocka koji su i u drugoj polovici sedamdesetih godina prošlog stoljeća uspjeli zadržati zavidnu kvalitetnu razinu svojih studijskih ostvarenja pa su se, kad je došlo vrijeme (privremenog, ali dugog) raspada, mogli oprostiti sa zadovoljnim osmijesima na licima. »World Record«, koji je gotovo trideset godina (do 2005.) bio posljednji album klasične postave Van Der Graaf Generator, izašao je netom prije punk eksplozije, procvata novog vala i rođenja NWOBHM scene.
Pjevački kameleon i vizionarski skladatelj Peter Hammill, koji se tada počeo sve aktivnije posvećivati jednako izuzetno plodnoj samostalnoj karijeri, briljantni orguljaš Hugh Banton, puhač David Jackson, podmazan svim mogućim virtuoznim trikovima, te bubnjarski div Guy Evans poručili su s »World Record« svijetu (ne samo glazbenom) da se njihove mračne, postapokaliptične vizije usred sve ciničnijih sedamdesetih, kad su pale posljednje iluzije poprilično naivnih šezdesetih, a malo prije rođenja proždrljivih i materijalističkih osamdesetih, kad se dogodilo rođenje neoliberalizma, nažalost ubrzano ostvaruju.
Njihova druga ploča u 1976., nakon remek-djela »Still Life«, bila je još jedna klasika progresivnog rocka u pravom smislu riječi. Istodobno je sadržavala brojne zvučne elemente koji su već najavili pojavu svih prethodno nabrojenih glazbenih smjerova te tako dodatno učvrstila vizionarski status ovog kultnog benda. Slično kao u slučaju »Still Life«, neke su skladbe s »World Record« u embrionalnom obliku napisane već godinu prije, još u razdoblju snimanja klasika »Godbluff« (1975), kad su se članovi benda, nakon ponovnog povratka ‘među žive’, našli usred pravcate skladateljsko-stvaralačke eksplozije.
»World Record« otvara se razdraženo i pomalo kaotično, s cinično začinjenim »When She Comes«, u kojem vokalni kameleon Hammill, usred nabrušenih orguljaško-saksofonskih juriša, ne štedi svoj vatreni bijes zbog ženskog ‘kameleonstva’, odnosno teme koja će godinu kasnije obilježiti njegov odlični solo album »Over« (1977). Nekoliko briljantnih, jazzom obojenih improvizacija, uz bombastične ritmičke skokove u srednjem dijelu, priprema teren za gromoglasan nastavak koji vrhunac doživljava u strastvenom refrenu, tijekom kojeg pjevačkog ‘gromovnika’ doslovno para od bijesa.
Njegova se bijesnoća na trenutak smiruje na »A Place to Survive«, gdje se mračna, postapokaliptična atmosfera stupnjuje iz sekunde u sekundu, dok se orgulje, saksofon i bubnjevi uskoro zaleću u divlji borbeni ples. Nad njima cijelo vrijeme zapovijeda pjevačka grmljavina ‘jezičnog doktora’, koji se trese od bjesnila, dok Evans ne popušta s vatrenim bubnjarskim kreščendima čime dodatno pojačava paklensko raspoloženje. I ovdje članovi benda u pravim trenucima pokazuju izuzetnu domišljatost i spontanost pri osmišljavanju duhovitih improvizacija. Netko je jednom izjavio da bi vrag sa svojim bendom tijekom nastupa u paklu zvučao vrlo slično kao VDGG, što uopće nije daleko od istine.
»Masks«, još jedna briljantna skladba brojnih nepredvidivih obrata, tekstom se nadovezuje na ‘maske’ koje pripadnici ‘razvijenog’ svijeta svakodnevno stavljaju u javnosti kako bi ‘igrali’ svoje društveno određene uloge, ali i na vrlo čestu pojavu da su upravo razni komedijaši, klaunovi i šaljivdžije, koji svakodnevno brinu za salve smijeha, privatno zapravo najnesretniji ljudi, nakon što po završetku predstave sa suzama u očima odlože svoje maske.
Središnje mjesto na »World Record« zauzima epski, više od 20-minutni magnum opus naslovljen »Meurglys III (The Songwriters Guild)«, koji predstavlja jedno od najboljih poglavlja ne samo cjelokupne karijere VDGG-a, nego i cijelog progresivnorockovskog pokreta sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Neobičan naslov ovog superepa zapravo je naziv Hammillove električne Guild gitare, koju u tekstu opisuje kao svoju jedinu prijateljicu kojoj može vjerovati. Lik u tekstu inače nije autobiografski, nego govori o fiktivnom glazbeniku koji se potpuno zatvorio u svoj svijet jer prema ljudskoj vrsti osjeća takvu otuđenost da razgovara samo još sa životinjama, biljkama i gitarom.
Postapokaliptična atmosfera u ovoj epskoj sagi o otuđenosti počinje se razrastati već od prve sekunde, kad se divlje saksofonske pasaže prepleću s oštrim električnogitarskim frazama i zlokobnim orguljaškim varijacijama. Strast i patos koje gospodin Hammill unosi u svoj pjevački nastup ponovno su klasa za sebe, dok na svojoj električnoj gitari izvlači nekoliko vrlo domišljatih i izvornih gitarskih rifova. I dulja instrumentalna dionica s uzburkanim improvizacijama, kojima se stupnjuje zlokobna atmosfera u srednjem dijelu ovog superepa, predstavlja posebno poglavlje glazbene pustolovine. Zanimljiv preokret atmosfere donosi i posve neočekivan, ali hrabar i duhovit prijelaz u dulju, instrumentalnu reggae dionicu, što je zacijelo jedan od najneobičnijih trenutaka u povijesti ovih vizionarskih progrockovskih legendi.
Za grandiozni finale VDGG poslužuju epski neuvelli hit »Wondering«, koji predstavlja jedan od najveličanstvenijih trenutaka njihove karijere i takoreći savršen oproštaj od njihova najplodnijeg stvaralačkog razdoblja. Prekrasan orguljaški aranžman sjajno podupire Petrovu ekstravagantnu pjevačku izvedbu u koju unosi sav svoj poetski zanos, dok u tekstu, spretnom upotrebom raznih metafora, zorno najavljuje da će se VDGG u klasičnoj postavi jednoga dana opet pobjednički vratiti. Pobjednički i istodobno balzamični refren s višeglasnim harmonijama zasidri se u ušima još dugo nakon završetka ovog sjajnog albuma.
Iako se »World Record« u usporedbi s prethodnikom »Still Life« često promatra pomalo ‘s visoka’, zapravo nije riječ o gotovo nimalo slabijem ostvarenju, već je klasična postava Van Der Graaf Generator njime na dugo vrijeme stvorila svoje posljednje studijsko remek-djelo. Minimalne zvučne inovacije i stilske promjene išle su im prije na ruku, što znači da su članovi benda iz sebe ponovno izvukli najbolje skladateljske i instrumentalne vrline. I nekoliko kritičara onog vremena dobro je prihvatilo »World Record« po izlasku, a neki su čak predviđali da će se VDGG njime otvoriti i s komercijalne strane, no to se nažalost (ili na sreću; ovisi o gledištu) nije dogodilo.
Ubrzo nakon izlaska »World Record« VDGG su se prvi put u karijeri zaputili preko Atlantika te nastupili u Kanadi i SAD-u, ali je turneja s financijskog stajališta bila neuspješna. U to je vrijeme Bantonu dosadile naporne turneje, a istodobno je želio više vremena posvetiti obitelji. I Jackson je poželio malo više odmora, što je dovelo do preuranjenog raspada klasične postave VDGG-a. Hammill i Evans odlučili su sljedeće godine nastaviti pod skraćenim imenom benda ‘Van Der Graaf’, pa su za suradnju na sljedećem studijskom projektu pozvali bivšeg člana, basista Nica Pottera, te violinista Grahama Smitha (ex-String Driven Thing). Epizoda pod skraćenim imenom i u izmijenjenoj postavi trajala je samo godinu dana, ali dovoljno dugo da snime još jedan studijski (»The Quiet Zone/The Pleasure Dome«, 1977) te dvostruki koncertni album (»Vital«, 1978), nakon čega je uslijedilo neočekivano, više od dvadeset i pet godina dugo mirovanje, tijekom kojeg su najbliži kontakt s zapanjujućim svijetom VDGG-a pružali Hammillovi solo albumi.
Postava
Peter Hammill – vokal, gitara, klavir
David Jackson – saksofon, flauta
Hugh Banton – orgulje, mellotron
Guy Evans – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Van Der Graaf Generator
Popis skladbi
1. When She Comes (8:03)
2. A Place to Survive (10:05)
3. Masks (6:57)
4. Meurglys III (The Songwriters Guild) (20:52)
5. Wondering (6:36)
