Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Royal Hunt
Izdavač: Scarlet Records
Izdanje: 2010
Trajanje: 50:38
Ocjena: 4.5/5
Nakon rokade Johna Westa na mjestu stalnog vokalista 2008., kad je sjajni bivši Malmsteenov vriskač Mark Boals položio svoje vokale na ambiciozni novi uradak Royal Hunt, koji je tako utjelovio deveti studijski album grupe naslovljen “Collision Course… Paradox II” (2008.), dakle konceptualizirani nastavak i drugi dio najuspješnijeg karijernog albuma grupe “Paradox” (1997.), postava nije mirovala. Nakon obilja koncertiranja 2008. i 2009. vrlo brzo je opet prešla prag studija i prihvatila se snimanja studijskog nasljednika, koji je izašao za manje od dvije godine!
“X”, kako sam naslov nagovještava, deseti je studijski album grupe i donosi nekoliko važnih razlika u odnosu na prethodnika. Ponajprije, Royal Hunt su na njemu pojednostavili aranžmane. Oduvijek obilno opterećen simfonijskom bombastikom baroka napuhani osnovni predložak klasične hard rock kompaktnosti građenja skladbi ovaj put nipošto ne gura tako u prvi plan, kako smo inače navikli i što zapravo mnogi obožavatelji, osobito klasičnog, početnog razdoblja grupe, uvijek nestrpljivo iščekuju.
Na novom albumu Royal Hunt, koji su nove skladbe donekle rasteretili bombastike aranžmana, dobili su na nekoliko točaka. Prvi atribut koji uspješnije djeluje na novom albumu veće je postizanje melodične grabežljivosti već pri prvom slušanju. Album djeluje površno rečeno “komercijalno”, kao rijetko koji album grupe Royal Hunt izdan do 2010. Iznenađuje i manja varijabilnost u upotrebi zvuka klavijatura. Andre Andersen drži se uglavnom organskih zvučnih struktura, toplog Hammond prekrivača i klasičnog klavira. Istodobno s povlačenjem orkestralnog aranžiranja raste atribut hard rockerske nabijenosti, što znači da su gitarski rifovi izdašnije istaknuti (to odmah naglašava uvodna End Of The Line), s obzirom na već gotovo poslovično ambiciozno kontrastiranje skladbi simfonijskom bombastikom orkestralnih aranžmana.
Cijela stvar ukorijenjenim tradicionalnim obožavateljima grupe, koji na svaki način traže elemente progresivnog u grupi, vrlo vjerojatno neće biti sasvim po guštu, no to ne umanjuje svu izvrsnost ovog uratka. Jednostavno. Mala stilska korekcija, bez žrtvovanja ni mrvice vlastitog artističkog unikata, uvijek je vrlo poželjna stvar i zato uvijek može poslužiti onome tko takav “eksperiment” isprobava kao zdrav dokazni otisak autentičnosti razvojnog rasta grupe kroz njezinu evoluciju. Na “X” je upravo to kremenitim danskim simfo-čeličarima i u potpunosti uspjelo. Kolizija zaštitnih znakova grupe s visokim stupnjem uhvaćene melodične zaraznosti izdašno se ističe u skladbi The Well. Spaja slijed naglih atmosferičnih obrata blagog velika nepredvidljivosti, za koje je “kriva” superiorna razigrana izvedba vodećih motiva između klavijatura i gitara, koje Boals povezuje u učinkovitu kompaktnost s razrađenim melodičnim linijama vokalne interpretacije. Najljepši trenutak svečanosti, odličnih vodećih melodija i grabežljivog stupnjevanja atmosfera pak je uhvaćen u skladbi The Last Leaf.
Upravo ta djelomična pojednostavljenost aranžiranja, uz gitarske fraze s jedne strane, ističe i vokalnu interpretaciju Marka Boalsa s druge. Dakako, u kontrastnom položaju. Mark Boals, koji je već suradnjom na Malmsteenovim studijskim radovima dokazao da je posve doma u vodama aranžiranja kojima plove i Royal Hunt, na “X” pristupa manje “oprezno” (s manje kontrole), znatno opuštenije. Ovaj put njegov je izvrstan, melodično čist i izrazito eksplozivan, snažan, autoritativan vokal još jasnije definiran kroz album. Točno se osjeća da je Boals veliki učenik Ronnieja Jamesa Dija. Njegov je nastup izniman i upravo njegov vokal često donosi pojedinim skladbama onu dodanu vrijednost koja skladbu podiže do njezina optimalnog učinka, kad je riječ o lovu na isticanje željenog raspoloženja. Boals je na ovom albumu potpuno zasjao i često preuzima primat pred ostatkom skupa instrumentalista na albumu!
S obzirom na to da “X” zadržava zaštitne prepoznatljive elemente grupe Royal Hunt, zbog pojednostavljenja aranžiranja djeluje retro rockerski. Kroz skladbe se češće probiju utjecaji klasičnih rockerskih postava i njihova pionirstva, kao što su primjerice lik i djelo grupe Rainbow (skladba Army Of Slaves ili kasnije Back To The Square One, kao i završna Falling Down). Istodobno je zadržana ona koprena koja stalno nagovještava da se određeni odlomak može svaki čas preliti u progresivno začinjenu vragoliju. Dakako, riječ je o razigranosti srednjih instrumentalnih dionica briljantnog rukovanja u izvođenju solističkih dionica klavijatura i gitare. Kompleksna struktura izmjenjuje se sa spjevnijom (uhu prijaznijom formom), a u slijedu te izmjene očuvan je visok stupanj kompatibilnosti.
Shadowman, koji se može pohvaliti iznimno lukavim, postupno stupnjevanim razvojem skladbe – ona se nevino otvara na ritmu polke, a onda zapanji prekaljenom drskošću instrumentalista. Skladba izrazito dramatičnog razvoja događaja koja ni na tren ne gubi svečani dašak. Boals pak pred kraj dovodi skladbu do atmosferičnog “crescenda” u završnom napjevu. Odlična instrumentalna “ludnica” dočarana je i u Blood Red Stars, gdje smo svjedoci uvodnoj trominutnoj instrumentalnoj razigrano bijesnoj oluji golemog valovanja koja dočarava svu jarost mora!
Skladbe su opet obavezno opremljene i zborskim pjevanjem uhodane ekipe koju Andersen s društvom uvijek pozove u studio. Jednostavno. Značajno zvučne harmonije zborskog pjevanja, koje Royal Hunt daju poseban predznak, ne možeš promašiti.
Andersen je na ovom albumu djelomično ispunio onu tihu “zlu” najavu otkrivenu u intervjuu za RockLine 2008., kad je rekao da prvo mora zamijeniti basista. Uvijek hirovit glazbenik, koji je po majci napola Gruzijac, po ocu napola Danac – otud ne čudi njegov trajno uzavreli temperament, zbog kojeg se već u prošlosti pokazalo da je svaka postava Royal Hunt stabilna poput lanjskog snijega – tako je basista Pera Schelandera (House Of Shakira) zamijenio novajlijom Andreasom Passmarkom (Rob Rock, Divinefire, Narnia).
Album “X” rijetko je zastupljen na policama europskih trgovina jer je doseg distribucije albuma izdavača Scarlet Records, kod kojeg je izdan, znatno slabiji u odnosu na doseg dobro stojeće talijanske izdavačke kuće Frontiers Records, kod koje je izašao njegov prethodnik. To je velika šteta jer je album “X” odličan album i poseban album u diskografiji Royal Hunt. Nakon njega Mark Boals oprostio se od grupe, a u nju se ponovno vratio D.C. Cooper. No to je već druga priča.
“X” je album na kojem je grupi uspjela tranzicija pojednostavljenja aranžiranja, a zauzvrat je u skladbama porastao element melodične grabežljivosti i kompaktnosti, koji iskri nekoliko izvanredno skomponiranih vodećih melodija što u tren oka pridobiju ušnog puža na svoju stranu. Royal Hunt su istodobno zadržali svu bravuroznost unakrsne vatre solističkih vragolija, zadržali kompleksnu strukturiranost u kojoj znaju održavati crvenu nit i postupno držati slušatelja uz sebe plasmanom nepredvidljivog razvoja događaja. Album “X” je dakle album koji je pristupačniji i kao takav će zasigurno pridobiti i ljubitelje melodičnog rocka, koji zahtijevate jasno istaknutu melodičnost s manje ili nimalo komplicirnja. “X” je album koji bih osobno preporučio i kao testni album svakome tko grupu još ne poznaje.
Postava
Mark Boals – vokal
Andr̩ Andersen Рklavijature, gitara
Marcus Jidell – gitara, čelo
Andreas Passmark – bas gitara
Allan Sørensen – bubnjevi
Studijski glazbenici:
Kenny Lubcke – prateći vokal
Maria McTurk – prateći vokal
Henrik Brockmann – prateći vokal
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Erik Rosenqvist – puhači, harmonika
Patricia Skovgaard – violina
Gertrud Mogelgaard – prateći vokal
Michelle Raitzin – dodatni vokali
Produkcija
Royal Hunt
Popis skladbi
01. Episode X (Arrival)
02. End Of The Line
03. King For A Day
04. The Well
05. Army Of Slaves
06. Shadowman
07. Back To Square One
08. Blood Red Stars
09. The Last Leaf
10. Falling Down
11. Episode X (Departure)
12. Sixth Sense*
*…bonus skladba za europsko tržište
