X-Mass Death Jazz

0 9

Autor: Aleš Podbrežnik

Izvođač: Panzerballett
Izdavač: Gentle Art Of Music
Izdanje: 2017
Trajanje: 69:25
Ocjena: 4.5/5

Može li uopće itko glazbeno trenutno biti još više sjeban na planetu od Panzerballet? Pozitivno sjeban. Kvintet iz Münchena, koji je već prije niza godina kremenom glasnoćom ukazao na sve svoje prepoznatljive artističke posebnosti, i dalje nosi etiketu jedne od najlucidnijih glazbenih skupina, osobito kad je riječ o fenomenu  parodije. Panzerballet »na prvu« ne možeš shvaćati ozbiljno. Stvarno? Ne posve. To je naime ona moguća greška koju ti može priuštiti tvoj asocijacijski korteks slušatelja, osobito pri površnom slušanju. Panzerballet su naime u istom dahu, dok u sjaju krajnje lucidnosti parodiraju određeni glazbeni standard, istodobno i jedna od tehnički najrafiniranijih, najsavršenijih i genijalno otkačenih postava, u kojoj se pridjev avangardnosti uklapa u sve poteze koje Panzerballet idejno biraju kao ključ u bravu.  Panzerballet su glasnici nove progresive. Nevjerojatno je kamo je taj žanr skočio u zadnjih nekoliko godina, što samo po sebi upućuje na potrebu za novim osvježenjem postojeće žanrovske sistematike u glazbi .

Ovaj put Panzerballet su se tako late preradbe osam božićnih standarda, kremenito ih rasjekli, obavezno podložili brojnim unakrsnim ritmovima, hrpom atonalnih figura, neodređenih jazzovskih varijacija i, budući da govorimo o metalu, obavezno niže ugođenim modno estetskim »djent« grmljavinom kojom evociraju »progresivnost«.  Ukratko. Svojim potezima izuzetne tehničke profiliranosti i idejne višeslojnosti, Panzerballet slušatelja doslovno zbune. Valovi disonantnog prepletanja i stvaranja kaotičnog motivskog unakrsja namjerno su integrirani potezi, a kompozicija u takvim trenucima djeluje kao da se raspada po cijeloj liniji. A već u sljedećem trenutku skupina nalazi motivski opipljiv »red«.  

Članovi skupine opet su u kompozicijama tako isprepleteni da jedni drugima neprestano otvaraju slobodan put u kraljevstvo (blago rečeno) improvizacijskog izživljavanja. Nepotrebno je posebno naglasiti da su elementi nepredvidljivog i spontanog opet jasno upleteni u razvoj kompozicija. Nikad naime ne znaš što će te »strese i potresti« na sljedećem motivskom i ritmičkom pomaku pojedine skladbe. Solaže saksofona iznenada se preliju u dionice u kojima u prvi plan stupa basovsko frcanje, a njega opet zamijeni duhovito gitarsko soliranje, koje se premješta s metaliziranog zvuka do posve čistih tonova.

Na albumu je hrpa vokalnih gostovanja uglednih glazbenih imena kojima lucidne figure u svijetu glazbe nipošto nisu strane. Prvi među njima je Mike Keneally, poznat po tome što je nekoć surađivao s Frankom Zappom, drugi takav otkačenjak, samo na svoj način, je Matthias »IA« Eklund, koji u uvodnoj White Christmas dijeli ženskomuški vokalni duet s Jen Majura. Kad smo već kod Eklunda, samo nagovještaj da je čovjek inače nevjerojatan gitarist, po brzini ostavlja iza sebe i Stevea Vaia. Ostali gosti navedeni su dolje. A kad već spominjemo vokale, oni su opet dodani više u funkciji orijentacije, što je korisno u slučaju da se »izgubiš« u transformiranoj verziji originala i ne znaš koji božićni standard zapravo slušaš.  No ti vokalni napjevi (»crveni nos ima jelen Rudolf« itd….) nikako ne oponašaju Binga Crosbyja, Franka Sinatru ili Deana Martina, nego se slušatelju obraćaju drugačije. Zamislite vrijeme bez interneta, kad se u boji televizor tek pojavljivao, bilo je to negdje 1960., kad si u vrijeme božićnih radosti otišao npr. brijaču da se uljepaš, a dok je on radio svoj posao, usput je zviždao i mrmljao neki od poznatih božićnih napjeva. Ukratko, ništa manje lucidno od instrumentalnog dijela ovog albuma.

U biti Panzerballet na ovom albumu ne donose ništa što već ne bi rekli prije. Samo niz novih preradbi kakvih se još nikad u karijeri nisu laćali, zato je i album »X Mass Death Jazz« posebno poseban, posve drugačiji i iznad svega fantastičan uradak koji ne prestaje zabavljati i oduševljavati. Ako ste ljubitelj ove skupine i glazbeni gurman kojeg ponajprije privlači instrumentalno čudoštvo u glazbenom eksperimentiranju, imate ga doma.  

To je Jazz! Doslovno metalski jazz koji će vas neizmjerno razveseljavati, ne samo u satima za vrijeme Božića, nego i inače. Kad god ga budete vrtjeli. Panzerballet ostaju glazbeni luđaci bez premca. Bend je s ovim svojim glazbenim usmjerenjem postao iznimno popularan među glazbenim zaljubljenicima koji za svoja uši zahtijevaju samo najbolje. Za ilustraciju, album »X-Mass Death Jazz« skupina je na svojoj zadnjoj jesensko-zimskoj turneji po Europi posve rasprodala. Album je izišao krajem studenog 2017., a kad smo Panzerballet pogledali u Grazu prosinca prošle godine, skupini su zalihe njegovih kopija već došle do kraja.

Postava

an Zehrfeld – gitara
Joe Doblhofer – gitara
Alexander Von Hagre – tenor saksofon
Heiko Jung – bas gitara
Sebastian Lanser – bubnjevi

GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Jen Majura – vokal na skladbi br. 1
Mattias “IA” Eklundh – vokal na skladbi br. 1 i br. 6
Martin Strasser – vokal na skladbi br. 4
Mike Keneally – vokal na skladbi br. 8
Steffan Kummerer – vokal na skladbi br. 8

Produkcija

Jan Zehrfeld & Josy Friebel

Popis skladbi

01 White Christmas
02 Kling, Glöckchen
03 Little Drummer Boy
04 Es kommt bald
05 Last Christmas
06 Rudolph, The Red-Nosed Reindeer
07 For Whom The Jingle Bells Toll
08 Let It Snow

DODATNE SKLADBE (instrumentalne verzije): 
09 White Christmas 
10 Rudolph, The Red-Nosed Reindeer
11 Es kommt bald 
12 Let It Snow

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići