Mjesto: Ljubljana / Arena Stožice / Slovenija
Datum koncerta: 07.12.2013
Broj posjetitelja: 7.000
Cijena karte: 32,00€ (tribina) / 35,00€ (parter)
U hladnim danima, kad medvjedi već spavaju svoj zimski san, glazbenici i dalje ne miruju. Bez obzira na to koliko su već dugo na sceni i koliko bi odmora možda trebali. Jedan od najneumornijih stroševa Balkanskog poluotoka zasigurno je i grupa Parni Valjak, koju smo nakon jesenskih koncerata u Celju i Ajdovščini napokon opet dočekali i u Ljubljani.
Hrvatske legende nije potrebno posebno predstavljati. S 4-godišnjom stankom između, na glazbenoj su sceni aktivni već više od 30 godina i svojom glazbom i nastupima sve ta ljeta oduševljavaju i mlade i mlade po srcu. Na njihove koncerte dolaze i tinejdžeri i starije generacije, tako da je grupa cijelo vrijeme aktualna. Ove su godine izdali svoj 18. studijski album naslovljen Nema predaje i kako izgleda, Parni Valjak se zaista još nemaju namjeru predati.
Četvrt sata prije početka koncerta bilo je jasno da naši južni susjedi ovaj put dvoranu Stožice zacijelo neće napuniti do posljednjeg kutka. Možda je tome kumovala i poprilično slana cijena ulaznica – za parter je na dan koncerta trebalo odbrojiti čak 35 €. Naravno, nakon koncerta teško bi se reklo da je karta precijenjena – za gotovo 3-satni spektakl to možda i nije puno. No sad, kad na sva vrata kucaju posljedice recesije …
Parni Valjak je grupa kojoj na koncertu ne treba predgrupa. Sa svojim bogatim repertoarom i scenskim iskustvom sami znaju zadovoljiti svakog slušatelja i gledatelja u dvorani. A njih je bilo taman dovoljno da u dvorani zavlada ugodna atmosfera koja je omogućavala opušteno kretanje u ritmu s pozornice i tik ispod nje. Točno u devet navečer su nakon uvodne šaljive najave Vida Valiča na pozornicu jedan za drugim pristupili članovi benda i počeli općepoznatom, već gotovo posve pjesmom iz naroda, Lutkom za bal. Pjevaču Akiju Rahimovskom publika je doslovno odmah počela jesti iz ruke – bez oklijevanja se cijela dvorana pridružila vokalnom pratnjom, a uskoro su i najstatičniji primjerci počeli barem kimati glavom uz živahne ritmove. Baršunasti zvukovi, koji su dolazili sa svih strana pozornice, mazili su publiku i odvodili je sa sobom. Ljudi na tribinama ustali su i pridružili se glasnom pjevanju i valovanju ruku u zraku. Grupa je spretno krmarila odabirom skladbi, tako da smo među mnoštvom starijih uspješnica čuli i novije skladbe s posljednjeg albuma. Iako Parni Valjak nikad ne izostavljaju svoje velike hitove iz prošlosti, u setlistu uvijek usput dodaju i aktualnije skladbe iz posljednjeg razdoblja. Grupa je koncert začinila polusatnim akustičnim dijelom, koji publiku nije ni malo smirio – upravo suprotno. Upravo je taj dio na neki način probudio dvoranu Stožice i potaknuo publiku na još glasnije sudjelovanje, iako su članovi grupe mirno sjedili na svojim stolčićima. Vrhunac akustičnog dijela zasigurno je bila pjesma Ljubavna, jer je publika samostalno otpjevala više od pola pjesme. Nakon svima poznate Ja u ljubav vjerujem prateći je tim brzo pospremio stolce s pozornice, članovi su zamijenili instrumente i koncert se nastavio u električnoj izvedbi. Uz uvodne zvukove klavijatura publika je pripjevala skladbi Dođi. Bogato iskustvo i savršena uigranost grupe došli su do izražaja u zadnjem dijelu koncerta, kad je unatoč problemima s Gibsonom kod gitarista Marijana Brkića – Brke cijela pozornička postava zauzela položaje tako da što više odvrati pozornost od Brke, a istodobno su pobrinuli da su samo najnašpičenije uši posjetitelja uhvatile blage nedostatke u zvuku tijekom trajanja problema. A sve je to zanemarivo. Unatoč svojim ne više rosno mladim godinama, frontman je veselo poskakivao amo-tamo po pozornici, plesao, poticao publiku na sudjelovanje, pljeskanje u ritmu – Akijeva energičnost na pozornici s godinama na sreću ne jenjava, a isto tako i njegove vokalne sposobnosti bez većih poteškoća solidnom bojom zdrže odraditi i 3 sata u jednoj večeri. Majstorstvo scenskog nastupanja pokazalo se i time što su za kraj publiku doslovno zapalili energičnim uspješnicama U prolazu i Ugasi me, što je kumovalo podivljalom zahtjevu za bisom. Bend se nije dao dugo moliti. U dodatku su odsvirali još Vjeruj, Prokleta nedelja i obavezno Jesen u meni, koja je ponovno izazvala zahtjeve za povratkom članova na pozornicu. I pozivi su uspjeli – Aki se s ekipom još jednom vratio i poslužio nas još Alelujom i pjesmom iz naroda Sve još miriše na nju. Nakon gotovo tri sata članovi su se u završnoj špici ipak oprostili od publike, koja je mogla biti više nego zadovoljna i zadovoljena.
Setlista
1. Lutka za bal
2. Zona somraka
3. Zagreb ima isti pozivni
4. Zastave
5. Ostani s njim
6. Nema predaje
7. A gdje je ljubav
8. Istina
9. Stvarno nestvarno
10. Nakon svih godina
11. Jedino ti
12. Tanki živci
13. Gledam je dok spava
14. Kralj iluzija (akustično)
15. Dok je tebe (akustično)
16. 700 milja od kuće (akustično)
17. Uhvati ritam (akustično)
18. Ljubavna (akustično)
19. Ja u ljubav vjerujem (akustično)
20. Dođi
21. Stranica dnevnika
22. Sunčanom stranom
23. Mjenjam se
24. Samo da znaš
25. U prolazu
26. Ugasi me
—dodatak I.—
27. Vjeruj
28. Prokleta nedelja
29. Jesen u meni
—dodatak II.—
30. Aleluja (ja još vjerujem u nas)
31. Sve još miriše na nju
Galerija fotografija
