Zabranjeno pušenje svirali tako da se pušilo (2008)

Cvetličarna je ponovno organizirala veliki koncert. Ovaj smo put svjedočili još jednom bendu iz bivše zajedničke domovine. Zabranjeno Pušenje nastali su još 1984., u suradnji s tada vrlo popularnom Top Listom Nadrealista. Na oba projekta radio je Nele Karajlić, jedan od tvoraca i glavnih likova serije Top Lista Nadrealista. Pušenje su poznati po svojim nekonvencionalnim pričicama, u kojima prednjače junaci Pišonja i Žuga, koji su kroz godine dobili gotovo legendarne osobine. Vjerojatno je mnogim posjetiteljima bilo slično kao i meni. Zabranjeno Pušenje bio je za mene bend koji mi je u mlađim godinama puno značio. Doduše, nisam odrastao u vrijeme kad su stvarali najveće pjesme, ali je njihova glazba ipak važno utjecala na mene. Nekad sam njihove albume slušao još na kasetama i te pjesme i dalje imam usidrene u sjećanju.

Čim je slučajni posjetitelj ušao u dvoranu, čekalo ga je iznenađenje. Prvih petsto posjetitelja dobilo je naime vrlo lijepu i neočekivanu nagradu. Zapravo se radilo više o dvije nagrade – prva je bila CD pjevača Lake, a druga novi dvostruki album Zabranjenog Pušenja. Oba albuma izašla su ove godine, a Zabranjeno Pušenje svoj su album čak tiskali i izdali u Sloveniji.

Rajanje je počelo nastupom bosanskog predstavnika na ovogodišnjoj Eurosongu. Sigurno nije slučajno da Laka ima istog menadžera (Dario Vitez) kao Zabranjeno Pušenje i da su upravo zato nastupali zajedno. Ja sam prije nastupa bio poprilično skeptičan jer eurovizijske popevke znaju biti prilično grozne. Srećom, Laka me iznenadio. Doveo je sa sobom izvanredno profesionalne glazbenike, koji su pjesme odsvirali kako dolikuje. Lakine pjesme kratke su, melodične, udarne, rockerske, ukratko baš prave za uvod prije nastupa Zabranjenog Pušenja. Od svih glazbenika najmanje me je impresionirao upravo pjevač Laka (dobro, i prateća vokalistica bila je više za ukras), ali su ga spašavali instrumentalisti, među kojima se isticao izvrstan gitarist koji je znao odsvirati mnogo različitih gitarskih tehnika. Laka je nadoknadu za svoj piskutav glas, koji lagano podsjeća na Saša Lošića, pokušavao pronaći u energičnom scenskom nastupu, u kojem je zajedno sa svojom vokalnom partnericom veselo plesao po pozornici i zabavljao publiku. Njegov je nastup bio uspješan, ali je nakon otprilike pola sata završio. Čovjek na tržištu ima tek svoj prvi album i jednostavno nema dovoljno vlastitog materijala da bi mogao odsvirati dulji nastup. Ionako je većina ljudi došla pogledati znamenito Zabranjeno Pušenje. Prije njegova nastupa pričalo se da je Laka kontroverzan, a ja na njemu nisam uočio ništa što bi to potvrdilo. Očito organizatorima Eurosonga brzo nešto dođe do živog.

Nakon kratke stanke na pozornici su se već pojavili Zabranjeno Pušenje, koji su svojim brzim dolaskom pomalo iznenadili trume ljudi koji s(m)o vani pili i pušili. Dečki jednostavno ne gube vrijeme i odmah se bace na stvar. Već u uvodu bombardirali su nas hitovima i uskoro smo čuli sve velike uspješnice, odnosno klasike – Zenica bluz, Balada o Pišonji i Žugi, Hadžija ili bos, Guzonjin sin i mnoge druge. Publika je na te nostalgične dragulje reagirala bučnim pljeskom, a bilo je i mnogo onih koji su pjevaču mogli pomoći i pjevati. Osjećaj je stvarno odličan kad stojiš usred najveće mase dok oko tebe svi u jedan glas pjevaju sve samo ne lagane tekstove bosanske postave. Naravno, kad bend odsvira takve komade, koji su već gotovo u podsvijesti većeg dijela slušatelja, minute i sati prolete što brže. Tako su se nakon nešto više od dva sata dečki oprostili, ali time večer još nije bila gotova. Pušenje su se još dvaput vratili na pozornicu i odsvirali još nekoliko hitova (i Dan Republike), a za kraj su se oprostili još jednom odsviranom pjesmom Zenica bluz.

Glazbu benda teško je svrstati u samo jednu kategoriju. S jedne strane sviraju poprilično ljut i sirov rock’n’roll s primjesom balkanske melodičnosti, razigranosti i humora, a s druge im ne manjka ni sofisticiranosti, koja se time što su u arsenal dodali i violinu još znatno povećala. Violina je dodala primjesu jazza, folka i klasike, što je značilo super interakciju sa sirovom snagom ostalih instrumenata (osim klavijatura, koje su uz violinu znale pobrinuti se za neke nježnije trenutke).

Bend je zvučao dobro. Ja sam bio poprilično skeptičan glede nastupa jer sam bio pristaša benda dok je s njima još svirao doktor Nele Karajlić. Ipak, i Sejo, koji je još jedini izvorni član, u ulozi prvog čovjeka sastava odlično se pokazao. Zabavljao je ljude i nasmijavao ih. Jednom nas je (prije komada Guzonjin sin) čak pitao znamo li što znači nepotizam. Onda se sjetio da je u Sloveniji, gdje smo zbog malenosti po svoj prilici ionako svi u rodu. Zajedljiv, ali nimalo zlonamjeran humor znao je nasmijati publiku. Ostali članovi već imaju glazbenog iskustva, a najviše sa Zabranjenim Pušenjem ima basist, koji je s postavom svirao već na njihovu trećem studijskom albumu. Kod benda nije toliko važna tehnika, nego je više riječ o pravom osjećaju i rockerskoj silovitosti. Možda se od pojedinaca najviše isticao gitarist, koji nas je usred koncerta počastio i Čmrljevim letom. Vrlo lijep dodatak je i violina, s kojom su se pobrinuli za neke nove aranžmane.

Što bih još rekao o koncertu. Dečki su “žarili” gotovo tri sata. Tome gotovo da nema što dodati. Osobno bi mi bilo dovoljno da je koncert završio nakon dobrih dva sata, ali bend i publika nisu htjeli stati. Očito su glazbenici bili raspoloženi za dug koncert, a dodatno ih je potaknuo i entuzijastičan odaziv publike, koja je bila stvarno izvanredna.

Trume ljudi koje idu na ove koncerte izvođača iz bivše Jugoslavije svjedoče o tome da je jugonostalgija kod nas još uvijek vrlo prisutna. Osobno mi je svejedno hoćemo li se ikad opet ujediniti, ali organizatori takvih koncerata znaju dobro iskoristiti to stanje. No Cvetličarna to radi drukčije. Cvetličarna organizira koncerte kvalitetnih izvođača, kao što su Time, Zabranjeno Pušenje, Josipa Lisac, Vlatko Stefanovski, itd. i zato smo im ljubitelji dobre glazbe zahvalni.

 

Tekst: Rok Podgrajšek

Fotografije: Jani Lah