Autor: Urban Bolta
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Steinfeld / Stadtsaal / Austrija
Datum koncerta: 20.04.2013
Broj posjetitelja: 400
Za neke bendove koji su zarobljeni negdje daleko u glazbenoj povijesti, čovjek bi se gotovo usudio kladiti da mu se nikad neće ukrstiti put. Jedna od postava koja zbog ovog ili onog razloga spada u krug grupa čiji su koncerti rjeđi od pogodaka sedmice na lotu jest i Cactus, američki klasično rockerski kolektiv s početka sedamdesetih.
Priča o grupi Cactus vrlo je zanimljiva. Kad se ritam sekcija krajem šezdesetih iznimno popularne psihodelične grupe Vanilla Fudge u sastavu Tim Bogert (bas-gitara) i Carmine Appice (bubnjevi) zadržavala u Engleskoj, s gitarskim virtuozom Jeffom Beckom dogovorili su zajednički projekt, no on je netom prije njegova pokretanja doživio tešku prometnu nesreću koja ga je na godinu dana udaljila od glazbenih voda. Bogert i Appice potom su osnovali grupu Cactus i Beckovu prazninu popunili gitaristom Jimom McCartyjem te pjevačem Rustyjem Dayem. U ukupno tri godine djelovanja objavili su tri teškorockerska blues albuma prije nego što se američka četvorka posvetila svaki svojoj glazbenoj karijeri, a Cactus su postali dio glazbene povijesti…
…Sve do 2006., kad su se nakon dobrih trideset godina sna Amerikanci s novim albumom i koncertima vratili među žive, a od tada povremeno (ponajprije na rodnoj grudi) nastupima razmazuju generacije koje se još sjećaju zlatnih godina klasičnog rocka, čiji su sastavni dio bili i Cactus. A kad čovjek vidi najavu njihova koncerta u austrijskoj Koruškoj, u mjestu Steinfeld, svega 30 minuta vožnje od Jesenica, od čuđenja si najprije protrlja oči, a onda padne jedina logična odluka: tako ekskluzivan koncert jednostavno se ne smije propustiti.
Još prije Cactusa nekoliko stotina glava publike u kulturnom domu Steinfeld počeli su zagrijavati The Cream Revival Band. Kao što kaže već njihovo ime, trojica glazbenika zaljubljena su u ostavštinu besmrtnih Creama, pa im nije bilo teško uživjeti se u jednosatni nastup i na pozornici ostaviti dušu. Unatoč manjim tehničkim problemima, ponajviše bubnjarevim, trojac se predstavio kao dobro podmazan kolektiv. Trio čine iskusni glazbenici: bubnjar Peter Brkusic (Nick Simper & Nasty Habits), gitarist Andy Seghers, poznat po jedinstvenoj Claptonovoj kolekciji svjetskih razmjera, i njihov britanski kolega Terry Horbury (ex-Ozzy Osbourne, ex-Dirty Tricks). Triju se kod komada Deserted Cities of the Heart na pozornici pridružio još i »bečki Eric Clapton«, kako su ga predstavili, a dodatni gitarist je u duetu sa Seghersom zatim dopunjavao zvučnu sliku i kod komada Crossroads te Had To Cry Today. Iako se grupa marljivo držala izvornika i Cream komade nije obogaćivala duhom vlastitog artizma u obliku solo izleta, nije bilo teško primijetiti njihovu izvrsnu tehničku potkovanost. S vokalom koji je na moju jako podsjećao na boju glasa Jacka Brucea, na desnoj strani pozornice istaknuo se sijedi Horbury, a kopija legendarnog power rock trija druženje je zaključila izvrsnom riff igrom gitare i basa, skladbom Sunshine of Your Love.
Nakon kratke stanke pozornicu su zauzeli Cactus. Doslovno zauzeli! Trojica u prvoj bojnoj liniji, gitarist Jim McCarty slijeva, basist Pete Bremy zdesna i među njima frontmen Jimmy Kunes, već su tijekom uvodne obrade Littlea Richarda Long Tall Sally stali sve do ruba pozornice i intenzivnijim pristupom u odnosu na prethodnike publiku iz sigurne udaljenosti namamili sasvim do pozornice. Veza je bila uspostavljena, večer se razgorjela! Iza trojice je za bubnjarskom stolicom sjedio nitko drugi nego Carmine Appice, a iz nepoznatih razloga nedostajao je orguljaš Randy Pratt.
Cactus su dvoranu kulturnog doma u Steinfeldu ispunili zvukom teškog rocka ispod prstiju gitarista McCartyja, svoje su napravili i tehničari za mikserskim pultom, koji su još pojačali glasnoću, tako da su uvjeti ispod zvučnika za moje bubnjiće bili na rubu podnošljivog. McCarty je izgledao kao neki od zlikovaca iz američkih vesterna šezdesetih godina i kao takav se još kako slagao s ikonografskom slikom benda, a inače je na pozornici djelovao sabrano, mirno, predano. Simpatičnim, razigranim nastupom i izvrsnim, pažljivo njegovanim bijelim blues vokalom oduševio je novi frontman Kunes (ex-Savoy Brown), a svojom dinamikom ugodno je poživio uobičajenu statičnost većine još živućih klasičnorockerskih grupa. Kod komada The Groover Kunes je u ruke uzeo i usnu harmoniku i tako djelomice nadomjestio odsutnog Pratta. Nema mnogo koncerata na kojima se pogledi iz publike tako redovito zaustavljaju na bubnjaru kao što je to slučaj kod Cactusa. Carmine Appice nije samo glazbenik s izvanrednom karijerom, nego i vrlo karizmatična osobnost koja udara po bubnjevima kao da svira posljednji put u životu. Unatoč svoj agresiji Appice je djelovao precizno i s basistom Bremyjem pouzdano gradio kostur koji je začinjao žestok zvuk McCartyjeve gitare. Appice se kao središnja ikona benda u drugoj polovici nastupa očekivano predstavio solo točkom, nakon koje bi teško rekao da ovaj izniman glazbenik danas broji već 66 proljeća.
Cactus su u odsvirani materijal, većinom sastavljen od njihovih klasičnih prvih dvaju albuma »Cactus« (1970) i »One Way…Or Another« (1971), uvrstili i prastari blues standard Evil, skladbu legende iz Mississippija Howlin’a Wolfa. Odsvirane skladbe kvartet je sažeo u zgusnutu blues / rock pripovijest bez usputnog jammanja ili utjecanja psihodeličnoj tematici u stilu srodnih koncerata Vanilla Fudge. Pri povratku na pozornicu Cactus su zasvirali još skladbe Muscle And Soul te Rock ‘N’ Roll Children, prije nego što su se ubrzo nakon završetka nastupa, u razgovoru s posjetiteljima za stolom na kojem su prodavali nekoliko proizvoda iz bendova kataloga, dokazali još i svojom pristupačnošću.
Američki heavy blueseri Cactus u austrijski Steinfeld nisu došli samo pokupiti lovu – iskrenim nastupom uvjerili su publiku da i u jesen postojanja još uvijek vjerodostojno predstavljaju svoje ime – klasičan gradivni element američke hard rock škole s početka sedamdesetih, koja je davno postala kultna. Vrhunskim nastupom Cactus su dokazali da njihovo oživljavanje nakon više od tridesetogodišnjeg lutanja pustinjom ipak nije bilo uzalud!
Setlista
THE CREAM REVIVAL BAND:
1. White Room
2. Politician
3. S.W.L.A.B.R.
4. Sleepy Time Time
5. Deserted Cities of the Heart
6. Crossroads
7. Had To Cry Today
8. Outside Woman Blues
9. N.S.U.
10. Toad
11. Sunsihne Of Your Love / Spoonful
12. We’re Going Wrong (nije odsvirano)
CACTUS:
1. Long Tall Sally
2. Let Me Swim
3. One Way… Or Another
4. Brother Bill
5. You Can’t Judge A Book By The Cover
6. Electric Blue
7. The Groover
8. Evil
9. Drum solo
10. Big Mama Boogie
11. Parchment Farm
—dodatek—
12. Muscle And Soul
13. Rock ‘N’ Roll Children
Galerija slika
