Zaklonišče prekipeva i u Orto baru (2014)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Ljubljana / Orto bar / Slovenija
Datum koncerta: 24.04.2014
Broj posjetitelja: 90

Je li demokracija uopće prolazna? Vjerojatno je riječ o jednoj od najvećih prijevara u koju vjeruju zmanipulirane mase i koja se nikako neće i neće isprati na smetlište povijesti. Zaklonišče prepeva u tom su pogledu veliki optimisti i idealisti! »Samo da prođe demokratija (i da zaživimo kao ljudi)« novi je album grupe (RockLine recenzija OVDJE). Prvi nakon pet godina. Naglašava sazrijevanje članova ekipe, koji su njime do danas spojili svoje najbolje zvučno detaljirano djelo, lijepo opterećeno nekim snažnim rock ‘n’ roll kompozicijama i, po poruci, šaljivim primjedbama na društvene zablude sadašnjosti naše državice. Zaklonišče prepeva tako i dalje ostaju vjerni svojoj glazbeno-izražajnoj viziji, koju su ustoličili prije gotovo dva desetljeća.

Novi album, koji je izašao krajem ovogodišnjeg veljače, tako je dobio i predstavljanje u sklopu ovogodišnjeg Ortofesta! Četa iz dobro nam poznatog zaklonišča na čelu sa znamenitim prvim grlom Vanjom Aličem, kojem su na pozornici društvo pravili, kao prvi s lijevog boka znameniti svjetski putnik »Mičo Muriqui« (Mitja Marussig) na bas-gitari, pa dalje u krugu i u smjeru suprotnom od kazaljke na satu još gitarist Miha Jerovec, bubnjar Uroš Buh i klavijaturist Peter Baroš, od prvog do posljednjeg trenutka koncerta poslužila je izuzetnu kompaktnost izvedbe, koja je plod velikog iskustva i duge kilometraže. Uz rutiniranu i perolaku izvedbenu lakoću.

Ostaju zabavni. Nikako mrzovoljni, nego simpatično podrugljivi, što ih održava vječno mladima. Kao što su oduvijek bili. Pokucaju i na srca nostalgičara. Njihova poruka postaje sve aktualnija. Prošlosti i sadašnjosti. Zaklonišče prepeva zacijelo su jedna od onih grupa kojoj se opravdano prilijepio pridjev vječnozelenosti. Bez duboke filozofije udaraju izravno! Na temeljima koje je kroz osamdesete postavio jugoslavenski rock, uz znamenitu Aličevu prozu urezanu na srpskom jeziku, koji i u novim vremenima održava nadahnutost likom i djelom sastava koji su krojili rockerski mainstream nekadašnje zajedničke države, na čelu s Ribljom Čorbom, Bajagom, a svakako ne smijemo mimoići ni jednog od najpronicljivijih srpskih kantautora Đorđa Balaševića itd… Sastav je prvi put ozbiljnije, radije kažem konkretno, katapultirao nazočne u Orto baru u zrak kad se prihvatio »poznarodjele« Žitje Miće Muriquija. Tada su se tla gornjih prostora Orto bara počela opasno savijati i klimati. Cijeli klub je ubrzo složno skakao! Isto tako pjevao! I to baš sve stihove s Aličem! A cijelo se zbivanje odjednom u nadogradnji ozračja za nekoliko brzina popelo na višu razinu. Odjednom si mogao osjetiti onu karakterističnu energetsku vezu koja se u takvim trenucima isprede između publike i grupe. A to je garant da će takav koncert i nakon završetka ostaviti još dugo snop snažnih dojmova i osjećaja. To je ujedno i osnovna misija koncertnog nastupa svakog izvođača. Ako ti je uspije obaviti, znači da si od pravog tijesta.

Karizmatični Vanja, koji s godinama kao vođa sazrijeva poput starog dobrog vina, dopustio si je u uvodu izvrsne nove skladbe Samo da prođe demokratija manji uvodni lapsus. Djelovalo je kao da se pomutnjom poslužio prvim stihom druge, također nove skladbe. Skladba Još uvek pomislim na tebe nosi primjerice sličan razvoj melodije u stihovima kitice kao naslovna skladba. Narod si to nimalo nije uzeo k srcu – Došao je na dobar žur!. Na pozornicu stupa i harmonikaš Tomaž Rožanec, da začini pozadinu pratnje i samo raspoloženje naslovne skladbe novog albuma, no čovjeka se apsolutno nimalo nije čulo. Doduše, gitara je tijekom koncerta stalno bila preglasna, ali je barem kod šanka zvučna slika djelovala uzorno, čvrsto, kompaktno, po uzoru na pravu rock ‘n’ roll kinetiku marša adrenalinske žurbe.

Odličan žur! Zaklonišče prepeva naravno drže uspravno »hitići«, zbog kojih publika dolazi na njihove koncerte. Naravno, glavnina plebsa bila je slična kao prije nekoliko dana na koncertu njihovih sunarodnjaka Avtomobilov, iz Goriške (s razlikom da su Avtomobili rasprodali Orto bar – RockLine reportaža OVDJE). Preko huliganske himne Mičo Muriqui ide u Holivud, pa Jugoslavija blues, gdje je briljirao na saksofonu i klavijaturama sofisticirani Peter Baroš, do završnih Sellam alejkum, Glasajte za nas, Odoh majko u rokere te na začelju repertoara Prokleta je duša slovenska, bend je napustio nazočne u konkretnom deliriju. Zaklonišče prepeva naime nisu odsvirali još one najpoznarodjelije. U bisu tako ponovno dižu publiku repeticijom Žitje Miće Muriquija i za kraj tješe mnoštvo očekivanom Balaševićevom Računajte na nas.

Zabavan rock ‘n’ roll žurčić, oplemenjen sočnom kulturom buntovničko-propovjedničkog dosjea grupe, koja odlično iskorištava poantu rocka da izrazi sve osjećaje nepravdi našeg svakodnevlja i na taj način svojim stvaralaštvom budi okolinu. Apatija, ravnodušnost, sve gora uniformiranost koja nas iz dana u dan guta u ponor, ozbiljne su stvari! Zaklonišče prepeva i dalje su puni energije i šegavo lucidne vedrine, koja kroz svoju šaljivost i prognanu zafrkantnost propovijeda o mnogim okrutnim spoznajama koje su na svima nama kroz godine ostavile trajni pečat! Ne čudi da su na pitanje grupe prije izvedbe skladbe Samo da prođe demokratija Zaklonišče prepeva upitali nazočne za koga su: »Za Jugoslaviju ili za demokraciju?« Cijeli Orto bar je jednoglasno povikao Za Jugoslaviju (demokracija je ispraćena mrkom tišinom). Prilično logična reakcija mladih, što je gesta nepovjerenja prema onima koji su službeno proglasili novi »državni aparat«, a zapravo vode profitabilno poduzeće za prosperitet 200 ljudi, zbog kojeg smo u dvadeset godina svi pali s konja na magarca.