Izvođač: Zion
Izdavač: Frontiers Records
Izdanje: 2006
Zion predstavlja povratak odličnog vokalista Freddyja Curcija na glazbenu scenu. Riječ je o Kanađaninu čija karijera seže u kasne sedamdesete, kad je bio u bendu Sheriff, a najviše se cijeni po doprinosu jedinom i istoimenom albumu benda Alias, koji je Freddy osnovao zajedno s članovima benda Heart. Freddy je poznat po širokom rasponu i snažnom vokalu čak i u najvišim dionicama te po soul smjernicama, u društvu imena kao što su Bobby Kimball (Toto), Lee Small (Surveillance), Joseph Williams, Steve Overland (FM) ili čak Glenn Hughes (iako s mnogo slabijom artikulacijom vokala). Nekoliko skladbi napisano je još za drugi album Alias, koji nikad nije ugledao svjetlo dana (How Much Longer Is Forever).
Čovjek je nedavno bio ozbiljno bolestan i pitalo se hoće li uopće smjeti ponovno pjevati. “Zion” je odgovor! Ali drži li visoka očekivanja?
Ne! Jednostavno ne, i to većinom zbog produkcije albuma, koja je materijal potpuno unakazila. Većinu materijala producirao je sam Freddy, u tri skladbe priskočio je u pomoć Fabrizio V. Zee Grossi, a originalne snimke (master tapes) bile su kvalitetom toliko jadne da su otputovale u Njemačku na popravak kod majstora zvuka Dennisa Warda (Pink Cream 69), da spasi što se spasiti da! Zvuk je sada barem djelomično “poravnat”, ali… Bilo je ipak malo prekasno.
Curci ima idealan vokal za čisti melodični AOR zvuk. Između instrumenata (osobito orgulja, gitarskog rifanja) i vokala jednostavno nema jasnoće ni ravnoteže, sve je zbijeno i stresено u konglomerat i iz tog labirinta ustajale magle jednostavno ne možeš naći izlaz. Albumu nedostaje prava “noga”. Ritam linija nije eksplozivna, previše je povučena u pozadinu, bas linija zvuči mutno, a ni sam rifing nema melodičnu oštrinu koja obično diže cjelokupni zvuk ovakvih AOR pristupa na višu razinu, ili bi barem trebala. Bubnjar kao da živi u drugoj dimenziji, bez posebnih prijelaznih trikova koji bi pomogli razigrati skladbe, a zveket činela neumoljivo probija zajednički zvuk bubnjeva. Gitarski distorzija otvorenih rifova jednostavno popušta u jačini zvuka na prijelazima, umjesto da otrovno vuče i puni zvučnu sliku! Užas!!!!
Takav album postaje prava muka i zbog grozne produkcije neugodno kljuca po uhu poput dosadnog komarca. Pogotovo kad pomisliš da je Freddy odličan vokalist, da je namjera bila dobra, ideje lijepe i da bi pod palicom pravog čovjeka sve zajedno moglo zaživjeti u posve drugačijem svjetlu. Zanimljivo je da su komadi Dangerous, No Surprise i Chrash The Mirror zvukovno mnogo prihvatljiviji i da svi sastojci u njima nose mnogo više jasnoće, a Freddyjev vokal zadovoljavajuću mjeru eksplozivnosti. Producent tih komada bio je Fabrizio Grossi i očito je Ward upravo u njima uspio izvući maksimum.
Skladbe su većinom izgrađene od zanimljivih motiva koji bi, kao što rekoh, u rukama drugog producenta albumu dali posve drugo lice. S obzirom na ugledan renome ovog pjevača, očekivanja su bila nadasve visoka, no ispod “pokrivača” izvukao se “ružno pače” kojem nažalost ne može pomoći nikakva estetska operacija.
Postava
Freddy Curci – vokal, bubnjevi, bas gitara, gitara, klavir, orgulje
Joey Scoleri – gitara
Jason Hook – gitara
Ross Greene – orgulje
Ken Malandrino – bas gitara
Jason Hook – bas gitara
Paul Marangoni – bubnjevi
Joey Greco – bubnjevi
Produkcija
Freddy Curci & Fabrizio V. Zee Grossi
Popis skladbi
1. All It Takes Is A Minute
2. How Much Longer Is Forever
3. One Man Alone
4. Dangerous
5. I’m Running Home
6. Everybody’s Watching
7. No Surprise
8. The Sky Is Falling
9. The Devil’s Dance
10. Who Do You Think You Are
11. Crash The Mirror
Trajanje albuma: 49.54
